
Dolazak indonezijskog predsjednika Prabowa Subianta u Izrael se u diplomatskim i medijskim krugovima označava kao povijesni događaj. Riječ je o prvom službenom posjetu jednog šefa države iz najveće muslimanske zemlje svijeta židovskoj državi, čime se otvara novo poglavlje ne samo u bilateralnim odnosima, već i u širem kontekstu muslimansko-izraelskih veza.
Indonezija – globalni div s 280 miliona stanovnika
Indonezija je danas četvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, s približno 280 milijuna stanovnika. Više od 85 posto njih izjašnjava se muslimanima, što ovu otočnu republiku čini najnaseljenijom islamskom državom. Sastavljena od više od 17 hiljada otoka koji se prostiru od Azije do Oceanije. Indonezija predstavlja i jedno od najvažnijih geopolitičkih središta jugoistočne Azije. Bogata je prirodnim resursima, ima drugu po veličini ekonomiju u regiji (nakon Indije) i stratešku poziciju na trgovačkim rutama između Indijskog i Tihog oceana, piše Slobodna Dalmacija.
Politički sistem Indonezije temelji se na demokratskim izborima, iako još uvijek nosi teret autoritarne prošlosti. Prabowo Subianto, bivši general i ministar obrane, izabran je za predsjednika 2024. godine, nakon nekoliko pokušaja, uz obećanja o jačanju sigurnosti, samodostatnosti i međunarodnog ugleda zemlje. Njegov posjet Jeruzalemu i Tel Avivu zamišljen je kao simbol nove vanjskopolitičke doktrine – pragmatične suradnje i diplomatskog otvaranja prema dosad tabuiziranim partnerima.
Povijest odnosa Indonezije i Izraela
Indonezija i Izrael nemaju službene diplomatske odnose od osnutka izraelske države 1948. godine. Tijekom desetljeća, Jakarta je dosljedno podržavala palestinsku državnost i osuđivala izraelsku okupaciju, što je bilo u skladu s politikom solidarnosti s arapskim i muslimanskim svijetom. Indonezijski politički diskurs dugo se temeljio na uvjerenju da priznanje Izraela ne može doći prije stvaranja neovisne palestinske države.
Unatoč službenom nepostojanju odnosa, trgovina i kontakti između dviju zemalja nikada nisu potpuno prestali. Izraelski turisti mogu relativno lako posjećivati Bali, a indonezijske kompanije koriste izraelsku tehnologiju i softver preko posrednika u Singapuru i Hong Kongu. Tokom posljednjih deset godina, osobito nakon Abrahamovih sporazuma koje su s Izraelom potpisali Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Maroko, u Jakarti je postupno sazrijevala ideja da bi i Indonezija mogla profitirati od ograničenog otvaranja prema Izraelu.
Prabowov signal promjene
Prabowov govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u septembru 2025. privukao je pažnju svjetske javnosti jer je predsjednik svoj govor završio riječju “shalom”, hebrejskom pozdravnom formulom koja simbolizira mir. Gesta je izazvala burne reakcije kod kuće: nacionalni islamski vijećnici izrazili su zabrinutost, dok je liberalni dio društva pohvalio hrabrost predsjednika koji, prema njihovu mišljenju, pokušava izvući Indoneziju iz ideološke stagnacije.
Prema informacijama indonezijskih i izraelskih izvora, Prabowo je tokom posjeta obišao izraelski parlament Knesset, sastao se s premijerom Benjaminom Netanyahuom, ali je posjetio i muslimansku zajednicu u Jerusalemu. Sve ide k tome da se jednog dana, ako ovaj posjet bude uspješan, ponovno uspostave diplomatski odnosi. Razgovori su otvorili put skonomskim i tehnološkim sporazumima, posebno u sektorima obnovljive energije, obrane i poljoprivredne tehnologije, u kojima Izrael dominira.
Regionalne i simbolične implikacije
Prabowov put u Izrael ne promatra se samo kroz prizmu bilateralnih odnosa. Ovaj potez ima i snažnu regionalnu dimenziju. Indonezija, kao najveća i najutjecajnija članica ASEAN-a, mogla bi svojim otvaranjem prema Izraelu potaknuti druge muslimanske zemlje jugoistočne Azije – Maleziju i Brunej – na razmišljanje o novim pristupima izraelsko-palestinskom pitanju. Washington i Bruxelles pažnjom prate događaj, videći u njemu dokaz da se dinamika na Bliskom istoku nastavlja mijenjati u pravcu šire normalizacije odnosa između Izraela i muslimanskog svijeta.
Ipak, javno mnijenje u Indoneziji i dalje je snažno propalestinsko. Velike islamske organizacije, poput Nahdlatul Ulame i Muhammadiyaha, i dalje zahtijevaju da svaka normalizacija odnosa bude uvjetovana stvarnim napretkom prema palestinskoj državi. Predsjednik Prabowo, poznat po svojoj disciplini i odlučnosti, svjestan je osjetljivosti tog pitanja i tijekom posjeta planira istaknuti da Indonezija “ne napušta Palestinu, već otvara vrata miru”.
(TBT)






