
4 novinara i 2 druge osobe su mučki ubijene u napadu u kojem je poginuo Anas al-Sharif, a koji je nekoliko minuta prije likvidacije objavio poruku na platformi X.
Al-Jazeera je potvrdila smrt 28-godišnjeg novinara, kao i njegovog kolege Mohammeda Qreiqeha te snimatelja Ibrahima Zahera, Mohammeda Noufala i Moamena Aliwe. Bolnički zvaničnik izjavio je kako su u istom napadu ubijene još dvije osobe.
Ovaj napad dogodio se nekoliko dana nakon što je Izrael odobrio plan za preuzimanje potpune kontrole nad Gradom Gazom i premještanje prema jugu otprilike milijun Gazaovaca koji trenutačno tamo žive, što po svim međunarodnim pravnim normama predstavlja zločin i etničko čišćenje.
Naravo, mediji su to kratko objavili i zaboravili da svaki put kada zapadni novinar izgubi živit, imam priliku po nekoliko dana gledati sve detalje.
Od novinara su još gori ucjenjeni političari koji do sada nisu hermetički zatvorili Izrael i natjerali ga da vrati su palestinku teritoriju u granicama iz 1948. godine, plate ratnu štetu svakoj palestinkoj obitelji i razoruža se do zadnjeg metka, jer taj zločinački režim je rak rana čovječanstva.
Anas al-Sharif rođen je 1996. godine u izbjegličkom kampu Jabalia u Pojasu Gaze. Kao dijete želio je postati novinar. Diplomirao je na Sveučilištu al-Aqsa, smjer komunikacije, specijaliziran za radio i televiziju. Svoju je karijeru započeo kao volonter u medijskoj mreži Al-Shamal, prije nego što se pridružio Al Jazeeri Arabic kao dopisnik za sjever Gaze. U trenutku smrti bio je oženjen i otac dvoje djece.
Izrael je do sada ubio 234 novinara, što još u povijesti ratovanja nije viđeno.
Samo nekoliko dana kasnije objavljena je oporuka Anas al-Sharif koju u cijelosti donosimo.
Ovo je moja oporuka i moja posljednja poruka. Ako vam moje riječi dođu, znajte da je Izrael uspio ubiti me i ušutkati moj glas.
Neka je mir, milost i blagoslov Allaha s vama. Allah zna da sam uložio svaki napor i svu snagu koju sam imao da budem oslonac i glas svome narodu, od trenutka kada sam otvorio oči na život u uličicama i ulicama izbjegličkog kampa Jabalia. Moja nada bila je da će mi Allah produžiti život dok ne uspijem s obitelji i voljenima vratiti se u naš izvorni rodni grad, okupirani Askalon „Majdal“. No prevladala je Allahova volja i Njegova se odredba ispunila.
Živio sam bol u svim njezinim oblicima i više puta okusio gubitak i tugu. Ipak, niti jednog jedinog dana nisam oklijevao prenijeti istinu onakvu kakva jest, bez iskrivljavanja i falsificiranja, nadajući se da će Allah posvjedočiti onima koji su šutjeli, onima koji su prihvatili naše ubijanje i onima koji su gušili naše disanje, ne potreseni ostacima naše djece i žena, te koji nisu zaustavili pokolj kojem je naš narod izložen već više od godinu i pol.
Povjeravam vam Palestinu, dragulj u kruni muslimana, kucajuće srce svakog slobodnog čovjeka na ovom svijetu. Povjeravam vam njezin narod, njezinu potlačenu malu djecu kojoj nije dana prilika sanjati ili živjeti u sigurnosti i miru, čija su čista tijela smrskana tisućama tona izraelskih bombi i projektila, rastrgana, a njihovi ostaci razbacani po zidovima. Pozivam vas da ne dopustite da vas okovi ušutkaju ili granice zadrže. Budite mostovi prema oslobođenju zemlje i njezina naroda, dok sunce dostojanstva i slobode ne zasja nad našom opljačkanom domovinom.
Anas Jamal Al-Sharif
(TBT)






