Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ma šta slijedilo nakon dvanaestodnevnog rata Izraela i Amerike protiv Irana, već sad se može reči da su cionisti doživjeli svoj prvi veliki vojni poraz u povijesti. Bez euforije ovakva tvrdnja se može argumentirati sa pregršt činjenica, a najjednostavnije objašnjene je da agresori nisu ostvarili niti jedan svoj proklamirani cilj.
SAM PROTIV SVIH
I dosadašnje povijesti ratova Izraela sa drugim islamskim zemljama, koje je Izrael sve dobio, ovakav ishod bi se mogao čak nazvati i velikom triumfom Irana. A ta pobjeda je još uvjerljivija ako se ima u vidu činjenica da je Iran ratovao sam, dok su Izrael pored SAD, podržavale najmoćnije evropske države poput Engleske, Njemačke i Francuske, za koje je, kako je to baš onako fašistički slikovito iskazao njemački kancelar Friedrich Merz: „Izrael radi prljav posao za nas“.
Ne da islamskezamlje nisu podržale Iran, već je većina njih radila protiv Irana, odmagala mu i saboirala njegove napde na Izrael na razne načine. Dok su se Rusija i Kina, kao zvanični globalni saveznici Irana, držale apsolutno po strani. Tako da je samo Pakistan dao javnu podršku Iranu iako nema naznaka da je ta podrška konkretiziranau bilo kom smislu.
Iran čak nije koristio ni svoje tzv.proxye na Blsikomistoku, Hizbullah, Hute i iračke milicije, u obračunu sa Izraelom, što je veoma čudno.
Pored izvanredne hrabrosti i visoke vojne efikasnosti, što je bilo presudno za iransku samodbranu, Islamska Republika je pokazala i nekoliko katastrofalnih slabosti. Svijet je zapanjila činjenica da su im Izraelci uz pomoć „pete kolone“ uspjeli obezglaviti vojni vrh. To je bolna tačka Irana koju će teško sanirati.
Potom su iranski mediji, inteligencija i diplomatija potpuno zakazali u propagandnom ratu sa cionističkim medijima i diplomatijom. Ovo bi mogla biti Ahilova peta iranskog režima koju će sigurno iskoristiti cionisti u svom „ratu drugim sredstvima“ protiv Irana nakon primirja.
Nakon ovakvog sagledavanja stanja Iranci se tek trebaju zabrinuti. Cionisti im neće oprostit to što su njihovim vladarima svijeta „skinuli krunu s glave“ i da je njihov mit o nepobjedivosti cionističke države razbijen u paramparčad. Dakle, osveta sigurno slijedi kad-tad. Čak je moguće da to neće raditi Netnayahu jer će svakako biti uklonjen, ali bi osveta mogla biti žešća i razornija od ovih udara.
BAŠ ONAKO FAŠISTIČKI
Ali više od Iranaca trebaju strahovati nacije i države tzv. trećeg svijeta, posebno države Bliskog istoka i Afrike, jer su cionistički vladri svijeta više devastirali zgradu UN na East Riveru u New Yorku, nego sam Teheran. Ne osuđujući Izrael i SAD kao agresore na Iran Povelja UN, po kojoj svaka zemlja ima pravo braniti svoj suverenitet, postala je ‘mrtvo slovo na papiru’. Moćni cionistički hegemoni od sada mogu činiti šta im je volja.
Prijet toga Izrael i SAD su derogirale i obezvrijedile sve instance za međunarodnu pravdu poput Međunarodnog krivičnog suda (ICC) itd. Tako da cionistički hegemoni mogu činiti šta hoće jer su svjesni da će proći nekažnjeno.
Jedna od tih zemalja koja ima više razloga strahovati za svoju budućnosto od Irana je i Bosna i Hercegovina, jer su njeni lideri bukvalo“prespavali“ cionistička divljanja i iživljavanja nad muslimanima Gaze i Irana.
Iako je Iran kršio embargo na oružje, koje su Bosanskim Muslimanima bile nametnule UN, očito po nalogu cionista, niko se iz Sarajeva nije drznuo osuditi agresiju na Iran od strane Izraela. Nije to morao biti dug prema Iranu, već su to vođe Bosanskih Muslimana morale učiniti radi sebe; braneći principe Povelje UN-a branili bi sopstvenu ,možda posljednju odbranu suvereniteta svoje države.
Isto tako niko se ni od medija, niti je iko od intelektualaca imao kuraži osuditi fašistički istup njemačkog kancelara Merza, koji je svojom izjavom kako napadom na Iran Izraelci rade „prljav posao“ za Evropu bukvalno citirao Radovana Karadžića koji je izjavio da Srbi rade „prljav posao“ za Evropljane vršeći genocid nad Bosanskim Muslimanima. To govori da je strah od cionista u sarajevskoj intelektualnoj eliti zamjenio strah od staljinista koji im je bio sišao u pete.
To je sve zbog toga što su političke i vjerske vođe Bosanskih Muslimana svoju sdubinu vezale za milost cionista i njihovih lakeja kojih je pun islamski svijet a kamo li Evropa. Prije svega Bosanski Muslimani su svoju političku sudbinu vezali za Tursku i njenog predsjednika Recepa Tayipa Erodgana. Ovaj notorni islamski populist svoju harizmu duguje možda i najviše Palestincima i Bosanskim Muslimanima. „Puna usta“ su mu Gaze i Sarajeva čijim je žiteljima slao bezbroj selama sa svojim putovanja.
Njega je kao islamskog političkog lidera lansirala pjesma „Munare su naše rakete“ zbog koje su ga turski sekularisti osudili i poslali u zatvor jer je ta pjesma okarakterizirana kao ratnohuškačka.
A titulu sultana Erdogan je dobio nakon istupa u Davosu kada je pred kamerama bivšeg izraelskog predsjednika Shimona Peresa nazvao ubicom zbog granatiranja palestinske djece na plaži u Gazi.
Tad je naprasno napustio Davos i vratio se u Istanbul gdje ga je dočekalo milion ljudi i klicalo mu kao novom sultanu.
Erodgan je nazvao Netanyahua gorim zločincem od Hitlera. Ali za razliku od iranskih, nijedan njegova „raketa“ nije poletjela prema Tel Avivu. Čak šta više, muslimani diljem svijeta sumnjiče ga za neiskrenost i munafikluk, pa mu čak sami Turci spočitavaju šurovanje sa izraelskim režimom.
Trenutno, Erodganova pozicija je vrlo kuretna da kao Trumpov potrčko bude favorit u kreiranju novog lica Bliskog istoka po mjeri cionista.
To je već druga tema o kojoj će se mnogo pisati već narednih sedmica.
(TBT)
