BUSINESS
Finska vlada pokreće eksperiment u obliku socijalne pomoći –
opći osnovni prihod. Oko dvije hiljade nezaposlenih nasumično je odabrano da
dobija povlastice automatski, bez birokratskog petljanja i kazni zbog dodatne
zarade
Piše: Peter Goodman, thebosniatimes.ba
Nikome ovaj ugao sjeverne Finske neće ličiti na Silicijumsku
dolinu. Ipak, Oulu, zavučen u borovu šumu svega 160 kilometara ispod Arktičkog
kruga, ima tradiciju u bežičnim komunikacijama i ambiciju da stvara nešto novo.
Ima i hiljade sposobnih inženjera kojima treba posao. Mnogi su otpušteni iz
Nokije, kompanije na zalasku i nekadašnjeg simbola za mobilne telefone.
Dok preduzetnici žude da daju tim ljudima posla, pravila
velikodušnog finskog socijalnog osiguranja u osnovi to onemogućuju. Ljudi bez
posla ne mogu da stiču dodatni prihod dok uživaju socijalne povlastice. Za
otpuštene radnike Nokije garantirana socijalna pomoć često je isplativija od
rizika u startap kompaniji.
Finska vlada pokreće eksperiment u obliku socijalne pomoći –
opšti osnovni prihod. Oko dvije hiljade nezaposlenih, od programera do
građevinskih radnika, nasumično je odabrano da dobija povlastice automatski,
bez birokratskog petljanja i kazni zbog dodatne zarade.
Hoće li više ljudi tražiti posao ili otpočinjati biznis?
Koliko njih će prestati da radi i straćiti novac? Hoće li neko od njih slobodu
koristiti za dalje obrazovanje i pripremu za unosnu novu karijeru? Ta pitanja
prevazilaze ekonomsku politiku i ulaze u oblast ljudske prirode.
Odgovori prikupljeni poslije dvogodišnje probe mogli bi da
utiču na socijalnu politiku i van Finske. Zvaničnici mnogih zemalja svijeta
razmatraju osnovni prihod kao način da se ljudi donekle zaštite od hirova
globalne trgovine i automatizacije.
Opšti osnovni prihod je fraza koja obuhvata raznovrsne
prijedloge, ali načelno svi podrazumijevaju jedno: svi pripadnici društva
dobijaće redovno ček od države bez obzira na to da li rade i koliko zarađuju.
Ovaj prihod trebalo bi da im osigura hranu i krov nad glavom i omogući im da se
usavršavaju doprinoseći društvu.
Švicarski glasači nedavno su odbili plan o osnovnom prihodu,
ali francuski senat odobrio je probu. Eksperimenti se pripremaju u Kanadi i
Holandiji. Indija proučava zamisao o osnovnom prihodu kao sredstvu za
ublažavanje siromaštva.
Decenijama političari traže čarobnu formulu za stvaranje
pune zaposlenosti, ali tržište rada toliko se promijenilo da to ostaje u
oblasti mašte. Fabrike se pretvaraju u pomodne gradske kancelarijske prostore.
Roboti zamjenjuju radnike, a poslovi s punim radnim vremenom daju se vanjskim
saradnicima po ugovoru. Osnovni prihod stvara se za vrijeme u kom je potražnja
za radnom snagom stalno slaba.
Podržavaju ga razne političke opcije. Utopijski sanjari
zamišljaju ga kao oslobođenje od besmisla slabo plaćenog posla. Zastupnici
radničkih prava prihvataju ga kao sredstvo za jačanje mogućnosti pogađanja.
Libertarijanci ga vide kao način smanjivanja uloge države putem učvršćivanja
programa socijalnih službi. Liberalima je način da uklone žig srama s javne
pomoći.
No, osnovni prihod suočava se s temeljnim neslaganjem o
ljudskoj stvarnosti. “Neki misle da će osnovni prihod riješiti sve
probleme svijeta, a neki pak da je to đavolje delo koje će uništiti našu radnu
etiku”, kaže Oli Kangas iz Kele, finske službe za socijalnu pomoć.
Finske brige su praktične prirode. Svjetska finansijska
kriza ugrozila je ekonomsko preoblikovanje zemlje. Radnicima je udarac ublažio
sveobuhvatni sistem socijalne zaštite, ali ta ista mreža onemogućava
oživljavanje privrede jer ne dopušta nezaposlenima da rade honorarno.
Od Italije do Indije kompanije koje bi se rado oslobodile
neisplativih poslova zarad novih pokušaja uzdržavaju se jer im otpuštanje ljudi
kvari ugled. Osnovni prihod učinio bi restrukturiranje prihvatljivim.
Ljudi bez posla trebalo bi da stiču nova znanja, slažu se
ekonomisti. Pa ipak, u mnogim zemljama socijalna zaštita toliko je opterećena
pravilima da nezaposleni stiču samo jednu novu vještinu, a to je vještina
suočavanja s birokratijom.
Ova zavisnost je ključno opravdanje osnovnog prihoda. Ako
ljudi ne moraju beskrajno da se sastaju sa službenicima da bi dobili novac,
imaće vremena za produktivnije stvari.
“Ljudi u neprilici koriste umne sposobnosti uglavnom na
zabrinutost svojim životom, na to šta će sutra ručati”, kaže Miko Anala iz
centra Demos u Helsinkiju. “Šta ako postoji taj potencijal koji neprestano
brine za život, za uspeh? Šta ako ga upotrebimo dajući im nešto? To je hipoteza
koju moramo da iskušamo.”
(TBT, NYT)
