Malo koji bajramski prijem kod reisul-uleme Huseina Kavazovića je izazvao toliko medijske pažnje kao što je to bio slučaj sa posljednjim. Tome je prije svega doprinio dolazak predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović .
KO JE UKRAO BAJRAMSKI ŠOU?
To je stoga što se njen dolazak na bajramski prijem poklapa sa trenutkom najdelikatnijih i najdražamtičnijih odnosa između Srba i Bošnjaka u poratnom peridou. Takvu atmosferu je skrivio još uvijek aktuelni predsjedNik RS-a Milorad Dodik, kao stranački šef Željke Cvijanović. Nije problem samou tome što je Dodik napravio secesionističke akte zbog čega traje neuspješan lov na njega od strane policijskih agnecija, već je on čovjek koji je najbrutalniji način oebzvrijedio sve vjerske i nacionalne vrijednosti Bosanskih Muslimana, te zanijekao njihov vjerski i nacionalni identitet. Da se ne radi o živopisnoj budaletini, njegov jezive poruke bi Bosanski Muslimani trebali iščitavati da nemaju pravo egzistirati ni kao vjerska grupacija ni kao narod na ovim prostorima, te da se upravo zbog toga zločini koje su njegovi sunarodnjaci počili nad njima ne mogu kvalificirati genocidom.
Politička kriza koju je skrivio Milorad Dodik prijetila je ekaslacijom i mnogi su procjenjivali da je vojni konflikt neminovan. Vrijeme u kojem Cvijanović posjećuje reisul-ulemu je dosta relaksiranije jer nije došlo do konflikta i za sada nema naznaka da će kriza ići u tom smjeru. Recimo da odazivanje gospođe Cvijanović pozivu reisa Kavazovića potvrđuje takav trend krize.
Prisustvo ostalih političkih lidera, poput Bakira Izetbegovića, Željka Komšića,ili Fahrudina Radončića ne bi uopće u javnosti bilo primjećeno, jer se oni u rezidenciji reisa osjećaju „kod kuće“. To što su bili primjećeni duguju opet drugoj dami koja je skupa sa Željkom Cvijanović „ukrala bajrmaski šou“. Naravno, radi se o Sebiji Izetbegović koja već dugi niz godina dominira ovakvim prilika na kojima se obavezno pojavljuje kao pratilja svoga supruga.
Neki mediji su napravili vrlo ubjedljivu tabloidsku priču kako je gospođa Izetbegović „iskulirala“ susret sa Radončićem koji je na jednom ramazanskom iftaru, kojeg se također organizirao reis Kavazović, izgladio odnose sa njenim mužem. Radončićev medij Avaz je to demantirao tvrdeći da se sve odvilo u „balgadnksoj atmosferi“.
Bez obzira na to kako se zaista odvio suret Sbije Izetbegović i Fahrudina Raodnčića, njgeovo približavanja Izetbegoviću je veoma važno za buduće političke trendoveu Sarajevu. I opet izgovor i za njihovo pomirenje je politička kriza koju je izazvao Milorad Dodik. U tom kontekstu je Radončić pozvao i ostale bošnjačke političke lidere da postupe kao on i da zajedničkim snagama odgovore na aktuelnu krizu, odnosno da se suprostave Dodiku.
RADIKALAN ZAOKRET U HRVATSKO-BOŠNJAČKIM ODNOSIMA
Za sda sde ne bi reklo da je neko ozbiljno shvatio Radončićev poziv. Prije bi se reklo da bi rezultat Radončićevog približavanja Izetbegoviću mogao značiti Izetbegovićev raskid političkog saveza sa Željkom Komšićem i približavanje Draganu Čoviću.
Kako ćese stvari po tom pitanju razvijati nećemo morati čekati naredni bajram da bismo saznali.
Ono što je znakovitije od svega naprijed navedenog jeste odsustvo lidera Trojke, Nermina Nikšića, Elemedina Konakovića, Edina Forte, te Dragana Čovića na ovom bajramskom prijemu.
Prije svega oni su stvarna vlast na entitetskim i državnim razinama. Način na koji su osvojili vlast nije imponirao ni samom reisu Kavazoviću koji je, kao što je općepoznata istina, gorljivi zagovornik politike Bakira Izetbegovića.
Zbog toga se konfrontirao sa liderima Trojke sa kojima skoro i da nema oficijelne kontakte. Reis Kavazović se udostojio samo jedanput primiti Nermina Nikšića kao premijera u svoju rezidenciju.
Sa Konakovićem i Fortom reis Kavazović nema baš nikakve kontakte i sudeći prema nekim istupima Konakovića između njih tinja neskriven animozitet.
To će sigurno biti ključni problem u narednoj izbornoj kampanji za lidere Trojke jer su već etiketirani kao bošnjački izdajnici.
I na kraju definitivno se može reči da koliko je bilo senzacionalno pojavljivanje Željke Cvijenović na bajramskom prijemu toliko je bilo šokantan izostanak Dragana Čovića sa prijema.
I tu nema nikave krivice samog reisa Kavazovića. Čak ga Čović ne može optuživati na za podršku Željki Komšiću, jer je Kavazović javno rekao da nije dobro da jedan narod bira predstavnike drugom narodu, ali ga očito njegovi sljedbenici u vjeri nisu poslušali i u politici.
Nije da nije Čović dolazi kod reis-efendije Kavazovića u vrijeme kada su njegovi odnosi sa Izetbegovićem bili korektni. Čak su se dešavali i sureti u četvero na kojem su prisustvali samo reis Kavazović, kardinal Vinko Puljić, te Čović i Izetbegović.
Stoga bi se odsustvo Čovića sa bajramskog prijema moglo razumjevati kao radikalan zaokret u međunacionalnim odnosima između Hrvata i Bošnjaka. Naravno, u negativnom smjeru kakav je kurs Čović već odavno zauzeo.
(TBT, Tim za analitiku)
