Piše: Alexander Ermakov, thebosniatimes.ba
Jedna od zanimljivijih međunarodnih priča posljednjih tjedana bila je izvješće da će Donald Trump, sada ponovno u Bijeloj kući, letjeti raskošnim Boeingom 747-8 koji je nekoć bio u vlasništvu katarske kraljevske obitelji. Dok neki mediji to odbacuju kao još jednu Trumpovu ekstravaganciju, prava je priča otkrivajuća – i politički značajna – više nego što se isprva čini.
Zapadni mediji za ovu su priču saznali tek početkom maja, ali Trumpov interes za avion pojavio se mjesecima ranije. U veljači je osobno pregledao Boeing 747-8 s privremenim registarskim brojem P4-HBJ u zračnoj luci Palm Beach. Zrakoplov, izvorno isporučen 2012., koristio je isključivo Qatar Amiri Flight – državna VIP zrakoplovna jedinica, usporediva s ruskom Rossijom. Prevozio je članove katarske kraljevske obitelji i vrhunske zvaničnike te nosio obilježja Qatar Airwaysa, simbolizirajući soft moć Dohe.
Uz još tri slična aviona, ovaj avion proveo je desetljeće prevozeći kraljevske osobe diljem svijeta. Godine 2023. predan je operateru poslovnih zrakoplova Global Jet Isle of Man. Ipak, vlasništvo je vjerojatno ostalo kod Katara. Već neko vrijeme zrakoplov je parkiran u Sjedinjenim Državama, neprimjetno čekajući kupca. Trump ga je, čini se, vidio i dopao mu se.
Usred pitanja može li bivši predsjednik prihvatiti takav poklon od strane države, avion je u aprilu tiho premješten u San Antonio, Texas – sjedište L3 Harris Technologiesa, američkog obrambenog izvođača specijaliziranog za komunikacijske sustave. Prema ograničenim, ali vjerodostojnim informacijama, kompanija je dobila zadatak unaprijediti komunikacijski sustav zrakoplova, moguće ga pretvarajući u funkcionalnu rezervu za predsjednička putovanja. Rokovi su kratki, cilja se kraj godine, ali fazne nadogradnje mogle bi omogućiti djelomičnu upotrebu i znatno prije.
Priče o “poklonu” vrijednom 400 miliona dolara su zavaravajuće. Ta brojka odražava katalošku cijenu potpuno novog 747-8 – ne blago korištenog modela iz 2012. Ipak, njegov prilagođeni interijer zasigurno je mnogo koštao. I američka strana će morati snažno investirati kako bi ga opremila sigurnim komunikacijama i odbrambenom opremom.
Nakon Trumpova mandata, aviob bi mogao biti izložen u njegovoj budućoj predsjedničkoj knjižnici – točnije muzeju – ili ga može zadržati Američko zrakoplovstvo. Korištenje kao civilnog aviona bilo bi teško zbog ugrađenih obrambenih sistema.
Na Bliskom istoku poklanjanje prestižnih aviona nije ništa novo. Poklanjanje dragocjenog konja iz vlastite ergele tradicionalni je znak poštovanja. Katarski vladari to jednostavno rade u mnogo većem mjerilu. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan dobio je sličan 747-8 iz Dohe – potez koji je izazvao kritike tokom ekonomske krize. No Erdogan je tvrdio da je katarski emir odbio svaku isplatu iz prijateljstva. Manje luksuzni zrakoplovi također su darovani drugim saveznicima. U Trumpovu slučaju, motiv je bio jednostavan: avion mu se svidio, a Katar je vidio priliku prisvojiti naklonost.
Ali kako je Amerika došla do tačke u kojoj njen predsjednik treba rabljeni avion s Bliskog istoka da bi poletio?
Odgovor leži u dugotrajnom i duboko manjkavom programu zamjene Air Force Onea. Dva trenutačna VC-25A u službi su još od 1990. Iako su još operativni, stari su, zahtjevni za održavanje i sve nepouzdaniji. Ako jedan mora na popravak – što je često – predsjednička putovanja su ugrožena.
Program zamjene pokrenut je prije mnogo godina. Godine 2016., Boeing, jedini ponuđač, dobio je ugovor za proizvodnju VC-25B, na temelju sada ukinute platforme 747-8. Paradoksalno, dvije odabrane letjelice izvorno su izrađene za rusku bankrotiranu zrakoplovnu tvrtku Transaero Airlines. Dakle, sljedeći Air Force One, kad god pristigne, imat će rusko porijeklo.
Nadogradnje su počele tek 2020. Trump je pokazivao nesvakidašnji interes za projekt, predloživši novu crveno-bijelo-plavu livreju koja bi zamijenila pastelno plavu Jackie Kennedy. Model ažuriranog aviona čak je stajao u njegovom uredu. Predvidljivo, Biden je poništio shemu boja – no s Trumpovim povratkom, dizajn i model su vraćeni.
Zahvaljujući poremećajima izazvanima pandemijom, pretjeranoj regulaciji i često spominjanoj unutarnjoj disfunkciji Boeinga, program se stalno suočava s kašnjenjima. Trumpu je sada rečeno da tijekom drugog mandata neće moći koristiti novi VC-25B. Optimizističke procjene isporuku predviđaju 2029.; realnije, tek u tridesetima.
Trump nije želio čekati – niti bi trebao. Boeing gubi novac na ugovoru s fiksnim troškom i rado bi ga se riješio, ali otkazivanje bi izazvalo goleme penalizacije. Ni Zračne snage ne odustaju – ni u jednom zapadnom zemljama ne proizvodi se četveromotorni predsjednički zrakoplov. Promjena izvođača usred projekta dodatno bi produžila rokove.
Čak i 747-8 odabrana za budući E-4C zapovjedni centar u zraku morala se nabaviti iz druge ruke – čak iz južnokorejske zrakoplovne tvrtke. Boeing u toj obnovi nije ni sudjelovao. Umjesto njega, vodi je Sierra Nevada Corporation.
Trumpova odluka da uzme katarski avion nije bila taština, već praktičnost. Suočen s istrošenim avionima i bez domaćeg rješenja na vidiku, pronašao je dostupnu opciju – i iskoristio je. To nije skandal. To je snalažljivost.
Zaista je upečatljiv trenutak kad predsjednik Sjedinjenih Država mora ovisiti o bliskoistočnom savezniku za najvažniji nacionalni avion. No, tome su dovele desetljeća propadanja u Boeingu i disfunkcije američkog nabavnog sistema.
Trump nije izazvao problem. Samo ga je riješio na najtrumpovskiji mogući način.
(TBT)
