Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Svi žele uništenje Hamasa. Ima li ikoga ko je protiv? Ekstremisti to žele prije oslobađanja talaca, umjerenjaci kažu: prvo da oslobodimo otete, a poslije ćemo uništiti Hamas. Ovu iluziju treba raskrinkati: uništenje Hamasa je brisanje cijelog naroda ili bar svih muškaraca u Gazi. To je genocid pod maskom pristojnosti. Iako naizgled legitiman cilj, posebno nakon 7. oktobra, nemoguće ga je postići bez gaženja cijele Gaze. Stoga je uništenje Hamasa zločinački cilj. Sve dok se okupacija nastavlja, on nikada neće biti postignut. Čak i ako se otpor ne bude zvao „Hamas“, on će se ciklično obnavljati, a Izrael će ga gušiti.
Pod maskom uništenja Hamasa sada se odvija masovni pokolj muškaraca u Gazi o kome se malo govori. Šačica savesnih Izraelaca i globalno javno mnjenje su fokusirani na pokolj žena i djece koji se ubijaju u apokaliptičnim razmjerama. Osim izraelskih fašista u Knesetu i van njega – kojih nije malo – niko nije ravnodušan na prizore mrtve djece u Gazi. Ali isključivi fokus svjetskog javnog mnjenja na djecu i žene indirektno legitimizira pokolj muškaraca. Kao da oni nisu nevini.
Nemoguće je uništiti Hamas bez ubijanja muškaraca i dječaka u Gazi. Ugrožen je svako ko je trenutno živ u Gazi, naročito ako ima neke prihode vezane za Hamas. A sa tiranskom vlašću i pod neprekidnom opsadom 19 mjeseci, svaki medicinski tehničar u bolnici, računovođa u općini, vozač u školi, saobraćajni policajac, redar na pijaci i u vrtiću – nekako je povezan sa Hamasom. Njih je naravno dozovoljeno likividirati baš kao i borce ove organizacije. Zbog njihove likvidacije je dozvoljeno ubiti hiljade ljudi i to smatrati kolateralnom štetom. Činjenica je da se ovaj rat ne vodi između dvije vojske već između jedne strašne vojske i snaga koje bi se u najboljem slučaju mogle opisati kao milicija bosonogih. Izraelske vlasti ih zovu teroristima, ali u Izraelu je to fluidan termin. Na Zapadnoj obali je već odavno dozvoljeno ubiti dijete sa kamenom u ruci uz tvrdnju da je terorista.
Stotine hiljada djece koja su ostala ratna siročad i ratne žrtve, invalidi, raseljeni, izgladnjeli i bolesni kao i njihovi budući potomci će se željeti priključiti pokretu otpora. Možemo ih zaustaviti samo ako ih sve pobijemo. Cijele generacije će tražiti osvetu, s pravom, uz Hamas ili neki drugi pokret. Novi sinovi smrti neće čitati povelju Hamasa i sumnjam da će poznavati islamske zakone – oni će htjeti otpor. I hiljade ožalošćenih roditelja u Gazi će željeti da se priključe borbi protiv onih koji su ubili njihovu djecu. I njih ćemo morati ubiti. U najmoralnijoj vojsci na svijetu to se naziva „košenjem trave“. A trava se kosi sve dok traje okupacija.
Da li je ubijanje muškaraca i dječaka u Gazi manji zločin od ubijanja žena i djece? Sumnjam. Žene i djeca simboliziraju nevinost i bespomoćnost, ali u Gazi za izraelske snage nema nevinih, a svi jesu bespomoćni. Nema više ni neumješanih jer u Gazi nema čovjeka koji nije upleten. Kako je moguće ne biti upleten nakon 19 meseci strahota i terora, neselektivnog bombardiranja i zločinačkog granatiranja? Raseljeno lice koje se pokuša vratiti u ruševine svog doma smatrat će se umješanim, kao što su i izbjeglice iz 1948. koje su se pokušale vratiti smatrane infiltratorima, pa su i oni morali biti ubijeni. Majka koja pokuša odbraniti svoju djecu će se takođe smatrati umješanom, baka koja pokuša spasiti svog unuka će se isto smatrati upletenom. Ubiti nju i sve u njenoj okolini jeste pravo značenje termina uništenje Hamasa.
Od Jaira Lapida do Becalela Smotriča – cijeli Izrael želi upravo to.
(TBT, Haaretz)
