
Ako uguglate naslov ovog teksta otvorit će vam se tekst sa istim naslovom kojeg smo objavili na ovom portalu prije četitir godine.
Jučerašnja sjednica Predsjedništva SDA, nakon koje se obratio lider stranke Bakir Izetbegović, na kojoj je, kako je kazao, usvojeno je 13 zaključaka, od kojih se mnogi odnose na poteze Milorada Dodika, ne samo da aktualizira spomenuti tekst u toj mjeri da se doima da je objavljen prije četiri dana, već pokazuje da se nacionalni vođa Bošnjaka ni za dlaku nije promjenio, osim što je vidno ostario.
TRINAEST (NESRETNIH) ZAKLJUČAKA
Tako Izetbegović u 13 zaključaka onako vehementno, kako to samo on zna, zahtjeva od svakoga da uradi nešto po pitanju krize koju je izazvao Dodik, dok sebe i svoju stranku amnestira od svake akcije i odgovornosti. Pa je tako prvi zaključak upućem prema Tužilaštvu i odnosi se na to da se aktiviraju svi predmeti protiv Dodika.
Isto tako on očekuje reakciju Njemačke zbog postupanja prema njihovoj ministrici očekuje reakciju Njemačke i ostalih zemalja EU, te traži da se utvrdi odgovornost onih iz DKPT koja je imala obavezu da štiti ministricu i da joj se omogući da obavi poslove. Naravno očekuje i da se utvrdi odgovornost policije kako je omogućeno kretanje Dodiku i Stevandiću.
Svoje obraćanje novinarima Izetbegović je poentira odgovornosti Trojke za stanje u državi.
“Želim podcrtati odgovornost Trojke za stanje u koje smo dovedeni. Dodik želi da završi ono što nisu Karadžić i Mladić ratom, sada želi završiti on mirnodopskim sredstvima. Trojka niti zna šta će niti kako će. Samo znaju da žele biti vlast umjesto SDA i da su spremni platiti cijenu. I plaćaju tu cijenu na štetu patriotski orijentiranih građana BiH“, rekao je.
Od posljednjih stotinjak Izetbegovićevih javnih istupa rijetko kad je propustio spomenuti bivšeg premijera Fadila Novalića koji se nalazi u zatvoru. Tako je bilo i ovaj put. A to pada „ko’ kec na desetku“ Dodikovim tvrdnjama da je proces protiv njega politički motiviran kao i protvi Novalića.
Mnogim svojim nebulozama Izetbegović je tjerao „vodu na mlin“ Dodikovoj propagandi tako da su se vrlo često srpski tabloidi referirali na njih opravdajući ovakvo ponašanje svoga vožda.
Pored toga, postoji sigurno stotinu i trinaest zaključaka koje bismo mogli navesti kao argument u prilog tvrdnji koliko je Izetbegović doprinio da Dodik čini ovo što čini. Prošle sedmice je jedan hrvatskih list podsjetio na Bakirove ‘zasluge’ za divljanje Dodika sugrerirajući da se ne smiju gurati pod tepih.
Stoga je sasvim logično postaviti kontrapitanje Izetbegoviću: šta su to on i njegova stranka učinili na obuzdavanju Dodika, osim što koriste i ova zlokobna vremena u kojima se vodi bespoštedna borba za goli opstanak države za maliciozno sijanje otrova.
SULTANOV EMANET
Na vanjskom planu, osim telefonskog razgovora sa Recepom Tayipom Erdoganom, koji se odvio u sklopu serijala razgovora koje je turski predsjednik obavio sa bosansko-hercegovačkim zvaničnicima, drugog njegovog poteza nije bilo. I taj razgovor su njegovi stranački mediji predstavili kao veći doprinos lobiranju na međunarodnoj sceni od svih aktivnosti koje je imao minstar vanjskih poslova Elmedin Konaković.
Naravno da se radi o primitivnoj propagandi kakvom su Bošnjaci izloženi desetak godina od kada su se „pobratili“ Izetbegović i Erdogan kome je navodno Alija Izetbegović dao „Bosnu u emanet“.
Jer baš su posljednji razgovori Erdogana sa brojnim bosansko-hercegovačkim zvaničnicima pokazali svu njegovu nemoć kad je ispunjenje tog emaneta u pitanju.
I nije tu problem samog „emaneta“ kojeg je Erodgan preuzeo od Izetbegovića, već istinske odgovornosti Turske kao države koja je jedina zemlja ispred zemalja islamskog svijeta članica PIC-a (Vijeća za implementaciju mira u BiH).
Da li je nekad neko čuo turskog ambasadora, na primjer, da je reagirao na mnogobrojne istupe ruskih ambasadora u BiH koji su pokazivali visok stepen svog angažmana u PIC-u u psljednjih petnaestak godina?! Naravno da nije.
Dovoljno bi bilo da se za početak uputiti bar ovaj „zaključak“ i zahtjev Bakiru Izetbegoviću da ga ispuni prije nego se ispuni ijedan od trinest (nesretnih) zaključaka koje Predsjedništvo njegove stranke zahtjeva od domačih i međunarodnih instanci kako bi se obuzdao Dodikov seperatizam. Ako nije već i prekasno za to jer je Dodik dobrano odmakao u svojim nakanama.
(TBT, Tim za analitiku)






