Bakir Izetbegović, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda u mandatu od 2010. do 2018.godine, u intervjuu za Preporod.info govorio je, između ostalog, o trenutnoj situaciji kada je u pitanju državnost naše domovine, te izazovima s kojima se ona suočava.
BOLESNI EKSTREMISTI
Izetbegović je ocijenio kako nasrtaji na BiH ne prestaju, te poručio da “samo snažni, organizirani i jedinstveni, onakvi kakvi smo bili kada smo se izborili za državu, možemo državu i sačuvati i voditi u pravom smjeru”.
Ovom prilikom Izetbegović je svim građanima čestitao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, uz poziv da svako doprinese da naša domovina bude zemlja slobodnih i ravnopravnih naroda i građana, u kojoj niko neće biti ugrožen zbog svoje vjere, nacije, političkog stava, uvjerenja ili bilo kojeg drugog osnova.
Jasno je poručio kako je to naš dug prema prošlim, ali i budućim generacijama.
Ono što se posebno može izdvojiti iz Izetegovićevog intervjua jeste njegov osvrt na bošnjačku politiku, kakva je bila, kakva je sada i u kom bi pravcu, po njemu, stvari trebale ići.
„ Posmatrajući širi historijski kontekst, od Berlinskog kongresa na ovamo, uzimajući u obzir sve nepovoljne okolnosti, različite sisteme i različite državne zajednice u kojima smo živjeli, zatim gotovo konstantne nasrtaje velikodržavnih projekata iz susjedstva, koji su kulminirali krvavom dvostrukom agresijom i genocidom, veliko je dostignuće da se Bosna i Hercegovina izborila za nezavisnost, obnovila svoju državnost i postala punopravna članica Ujedinjenih nacija.
Nama niko nije poklonio državu i slobodu, izborili smo se za nju. Uspjeli smo, jer su bh. patriote bili snažni, organizovani i jedinstveni. Ponekad se, pod pritiskom aktuelnih događaja, ove činjenice smetnu s uma.
Vrijeme najvećih iskušenja kroz koje je Bosna i Hercegovina prošla u hiljadugodišnjoj historiji nas je prisililo da damo i ispoljimo najbolje u nama. I dali smo jedinstvo, herojstvo, mudrost, dali smo najbolju političku reprezentaciju koja je kombinirala patriotski orijentirane tradicionaliste i ljevičare. Ostvaren je nevjerovatan uspjeh na diplomatskom i vojnom polju u sudaru sa daleko nadmoćnijim diplomatskim i vojnim strukturama.
Nažalost, borbu za državu je uskoro po završetku rata zamijenila borba za prevlast unutar probosanskog bloka. Dio međunarodne zajednice je ovu borbu potpirivao pod krinkom stvaranja demokratske alternative, slobode misli, kritičkog novinarstva itd. Ovaj napor stranaca se odnosio isključivo na teritorij koji je odbranila Armija RBiH, nije bilo napora tamo gdje su nastavili da žive i bivaju promovirani destruktivni nacionalizmi. Godinama je trajao napad na političke, vjerske i vojne autoritete Bošnjaka. Trebalo bi ponovo pročitati naslove najuticajnijih printanih medija i najave najgledanijih emisija na elektronskim medijima koji su stvarali politički ambijent odmah nakog rata da bi shvatili u kakav projekat autodestrukcije smo bili uvedeni.
Poziciju Bošnjaka i bošnjačku politiku je dodatno podrivao bolesni, islamu strani ekstremizam koji je u ime vjere počinio niz terorističkih akata diljem islamskog svijeta, ali i u SAD i Evropi. I stvorio na Zapadu snažnu sumnju u sve što je muslimansko“, ustvrdio je Izetbegović.
VEHABIJE U SDA
Ovo naravno nije prvi put da Izetbegović kritizira islamski ekstremizam. Jasno je osudio pojavu ISIL-a itd.
Ali, njegov odnos prema vahabizmu u Bosni i Herecgovini javno je bio komformistički, a tajno ješurovao i sarađivao sa vehabijskim vođama.
Tako se,na primjer, vrlo trudio i intelektualno naprezao da pojmi šta se zaista dešavalo u glavi Mevlida Jašarevića koji je pucao iz automatskog oružja prema Američkoj ambsadi u Sarajevu.
Za njega je, na primjer, Haris Čaušević, koji je osuđen sa maksimalnih 45 godina zatvora zbog terorističkog napada na Policijsku stanicu u Bugojnu 2010. godine, bio „otkačeni roker“.
Osim što je Nezim Halilović Muderis, nesumnjivo najveći autoritet među vehabijama, Izetbegovićev jedan od najznačajnih stranačkih „ankera“, on se tajno sastajao i sa Elvedinom Pezićem, najpopularnijim vehabijskim daijom u Bosni i Hercegovini, koga na društvneim mrežama prati skoro pola miliona ljudi.
Zato su, na primjer, nakon pobjede na izborima vehabije pred Centralom SDA slavile pobjedu uz vatromet i tekbire.
Konkretno, Izetbegović je izravno imenovao Salku Zildžića, kao notornog vehabiju, za predsjendika SDA-ove mladeži. Ovaj je opet bio desna ruka Damir Mehića Bibija, zloglasnog kriminalca koji je osuđen zbog ubistva. Ono što Mehića karakterizira među bošnjačkim krimosima jeste činjenica da je vehabija koji sa braćom posjeduje sekuritas agneciju u koju je po Zildžićevoj preporuci najviše zapošljavao vehabije.
Zašto se u ovom trenutku Izetbegović pokušava distancirati od vehabija? Najvjerovatnije da ga je na to nagnao teroristički napad u Bosanskoj Krupi iza kojeg stoje osobe povezane sa vehabizmom, ali i pritisak međunarodne zajedinice.
Kao što je poznato maloljetnik koji je prije mjesec dana u Bosanskoj Krupi ubio jednog i teško ozlijedio drugog policajca na društvenim je mrežama ostavio poruke iz kojih se može zaključiti kako mu je motiv za taj zločin bio islamski radikalizam.
“Evo moj razlog zašto napadam policiju: podržavanje cionista, želja za EU, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo Jusufa Barčića”, napisao je maloljetni ubica čiji napad na policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi tužilaštvo kvalificiralo kao čin terorizma.
U prepisci čiji je sadržaj objavio Dnevni avaz ubica je neimenovanom sagovorniku poručio da mu više ne šalje poruke kako ne bi “imao policiju za vratom”.
Učenik prvog razreda srednje škole u Bosanskoj Krupi, čiji su inicijali E.S., u prepisci je spomenuo “ubistvo Jusufa Barčića”, što je jedna od tema brojnih teorija urote. Po ovoj je Barčić, koji je svojedobno bio tretiran kao neformalni vođa vehabijskog pokreta, a smrtno je stradao 2007., zapravo ubijen.
Da podsjetimo, Barčiću je dženazu klanjao Husein ef.Kavazović, aktuelni reis, a tadašnji muftija, prek tridesetak hiljada njegovih simpatizera.
Dodatnu poveznicu napadača na policiju iz Bosanske Krupe s islamističkim radikalizmom u Upravi policije MUP-a Federacije BiH našli su u činjenici da je njegov amidža navodno bio pripadnik vehabijskog pokreta.On je svog nećaka navodno i uveo u taj pokret.
Reis Kavazović se, na žalost, još nije osvrnuo na ovaj događaj, dok su neki alimi, poput Muharema Štulanovića, koji je također jedan od vehabijskih vođa, osudili istražne organe koji su privodili neke profesore i imame na saslušanje zbog veza sa maloljetnim teroristom.
Sličan istup je imao i Haris Zahiragić, koji slovi kao Izetbegovićeva politička uzdanica, kada je osudio psotupke istražnih organa. On je hapšenja okvalificirao kao kršenje ljudskih prava i neku vrstu “specijalnog rata”.
Iznio je pretpostavku da je sve zapravo šira operacija “dehumanizacije Bošnjaka” iza koje su obavještajne službe iz regije i svijeta potpomognute strukturama pravosudno-sigurnosnog aparata u BiH “a koja za cilj ima da radikalizira Islam kao takav, te da Bošnjake, koji su uglavnom muslimani, predstave opasnim za Evropu”.
Malo ko zna da je brat Harisa Zahiragića također vehabija i da su njegovi motivi ovakvog istupa koliko populistički toliko i solidariziranje sa vehabijama.
Ako Izetbegović misli ozbiljno to što je rekao o „bolesnim ekstremistima“ treba se distancirati od vehabijskih vođa i sprovesti čistku u sopstvenim redovima, od Muderisa i Pezića, do Zildžića i Zahiragića …
(TBT, Tim za analitiku)
