Novoizabrani američki predsjednik Donald J. Trump prošleje sedmice objavio imena kandidata za satsav kabineta uoči inauguracije 20. januara nakon njegove izborne pobjede u novembru.
U ulogama poput državnog sekretara, izaslanika za Bliski istok, ministra obrane, američkog veleposlanika u Izraelu i ambasadora Ujedinjenih naroda, Trump je signalizirao odlučnu proizraelsku poziciju.
Marco Rubio, nominiran za državnog sekretara, dugo je bio nepokolebljivi pristaša Izraela, čak je 2016. napao Trumpa kao “anti-izraelca” zbog njegovog stava o mirovnim pregovorima između Izraelaca i Palestinaca.
Prošle godine Rubio je kritizirao Bidenovu administraciju zbog nedovoljne podrške izraelskim akcijama u Gazi i Libanu, protivio se prekidu vatre i branio pravo Izraela da neproporcionalno odgovori na iranske napade.
Trump je također odabrao Stevena Witkoffa, investitora u nekretnine i glavnog donatora kampanje, kao svog izaslanika za Bliski istok. Unatoč nedostatku diplomatskog iskustva, Witkoffov blizak odnos s Trumpom osigurava njegovo povjerenje, izravan pristup i snažnu podršku Izraelu, odražavajući Trumpovu sklonost lojalnosti u odnosu na diplomatske akreditive.
Trumpova imenovanja također uključuju Mikea Huckabeeja za američkog ambasadora u Izraelu i Elise Stefanik za američku ambasadoricu u Ujedinjenim narodima, koji oboje dodatno odražavaju snažnu proizraelsku podršku nove administracije.
Huckabee, bivši guverner Arkansasa, dugo se zalagao za izraelska naselja na Zapadnoj obali i protivi se rješenju s dvije države, unoseći tvrdolinijaški proizraelski stav u svoju diplomatsku agendu.
Republikanska kongresnica Stefanik također je bila otvorena u svojoj podršci Izraelu, posebno nakon Hamasovog napada 7. oktobra, te je pozvala da uskrati financiranje UN-ovoj agenciji UNRWA.
Još jedno ključno Trumpovo imenovanje koje treba upratiti je voditelj Fox Newsa Pete Hegseth kao ministar obrane. Kao proizraelski zagovornik i iranski jastreb, Hegseth će voditi Pentagon usred rastućih sukoba na više frontova, uključujući i tekuće izraelske ratove na Bliskom istoku.
Sve u svemu, Trumpovi izbori signaliziraju ujedinjenu, nepokolebljivu predanost Izraelu u diplomatiji i na međunarodnim forumima.
Ali Bliski istok koji je Trump ostavio iza sebe, obilježen njegovom odlukom da preseli američku amabsadu u Jerusalem, prizna okupiranu Golansku visoravan kao izraelski teritorij i učvrsti Abrahamov sporazum, drastično se promijenio, jer su ratovi Izraela protiv Hamasa u Gazi i Hezbollaha u Libanu je izolirao američkog saveznika, a veliki dio međunarodne zajednice i javnog mnijenja optužuje ga za ratne zločine i genocid.
Ako je Izrael imao značajan manevarski prostor za vođenje ratova u Gazi i Libanu – ubivši preko 43.000, odnosno 3.000 ljudi, unatoč pokušajima administracije predsjednika Joea Bidena da ograniči civilne žrtve i osigura humanitarnu pomoć – ovaj manevarski prostor vjerojatno će se nastaviti ili čak proširiti pod Trumpovom administracijom.
“Svaka pojedinačna crvena linija prijeđena je bez ikakvih posljedica. U stvarnosti, ništa se suštinski nije promijenilo”, rekao je za The New Arab Andreas Krieg, viši predavač na King's Collegeu u Londonu i izvršni direktor MENA Analytice, kao što je Bidenova tako će i Trumpova administracija ” nedvosmisleno stajati uz Izrael”.
Popis izjava iz Trumpove preizborne kampanje o Bliskom istoku nadalje odražava otvoreno proizraelsku politiku. Rubio je, na primjer, odbacio pozive na prekid vatre u Gazi i rekao da želi da Izrael “iskorijeni Hamas”.
U međuvremenu je 2008. Huckabee rekao da “stvarno ne postoje Palestinci” i odbija koristiti izraz Zapadna obala, umjesto toga nazivajući je židovskim biblijskim imenom “Judeja i Samarija”. Krajnje desničarski članovi izraelske vlade, uključujući tvrdokornog ekstremistu Itamara Ben-Gvira, javno su navijali za ove proizraelske kandidate u kabinetu.
“Ova će administracija puno više podržavati Izrael nego Bidenova administracija i vjerovatno neće nametati ograničenja izraelskim akcijama u Gazi, Zapadnoj obali ili Libanu”, rekao je Steven Heydemann, profesor bliskoistočnih studija na koledžu Smith u Northamptonu, Massachusetts, za The New Arab.
Čak i prije nego što je ponovno izabran, sam Trump više puta je pozvao Izrael da “dovrši posao” i uništi Hamas, sugerirajući da bi Izrael trebao ciljati na iranska nuklearna postrojenja u znak odmazde za napade u oktobru, što je stav u suprotnosti s pristupom Bidenove administracije.
Međutim, Trump je također obećao zaustaviti ratove u regiji, iako još nije rekao kako.
“Čini se da Trump želi da Netanyahu okonča ratove, a Netanyahu bi to mogao učiniti na takav način da Trumpu mogu pripasti zasluge za završetak ratova”, rekao je Michael Wahid Hanna, američki programski direktor pri International Crisis Group, za TNA.
S tim u vezi, The Washington Post je izvijestio da je bliski suradnik Netanyahua rekao Trumpu i bivšem višem savjetniku Jaredu Kushneru da se Izrael zalaže za sporazum o prekidu vatre u Libanu kao ‘dar’ Trumpu.
Međutim, Hanna je također objasnio da “još uvijek postoji određena neizvjesnost oko toga kako Izraelci mogu završiti ovaj sukob, i šta bi Trump učinio ako oni to ne uspiju”.
S obzirom na ovu neizvjesnost, proizraelska stajališta Trumpovih kandidata koje je imenovao mogla bi se suočiti s ograničenjima, budući da ne mogu ograničiti svoje napore na potporu Izraelu, već također moraju uzeti u obzir druge bliskoistočne aktere s kojima Trump želi imati posla, poput zemalja Zaljeva.
Zapravo, Trump bi mogao riskirati da bi bezuvjetna podrška njegove administracije Izraelu mogla zategnuti odnose s drugim regionalnim akterima, koji ne bi prihvatili takav proizraelski stav u rješavanju regionalnih kriza.
Na primjer, prošle sedmice na summitu arapskih i muslimanskih vođa u Rijadu, uključujući princa prijestolonasljednika Saudijske Arabije Mohammeda bin Salmana, zahtijevano je da Izrael prekine svoje vojne akcije u Gazi i Libanu, pozvalo na globalno priznanje palestinske državnosti i pozvalo Izrael da ne napada Iran.
U tom kontekstu, Krieg je objasnio da će se Trumpovi izabranici za Bliski istok suočiti s provjerom stvarnosti, budući da će američku politiku oblikovati ne samo proizraelski krugovi već i pro-zaljevske mreže financirane novcem iz Zaljeva, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirates (UAE) i Katara, s američkom vanjskom politikom koju oblikuje “najveći ponuđač”.
“Izazov je uravnotežiti tvrdolinijašku proizraelsku politiku s potrebom oslanjanja na Zaljev za saradnju protiv Irana i terorizma, a istovremeno izbjegavati uvlačenje u sukobe”, rekao je. “Zaljev se odmaknuo od svog prijašnjeg radiklanog stava i ne podržava u potpunosti maksimalan pritisak na Iran ili saradnju s Izraelom.”
Heydemann sugerira da Trumpov izbor da prednost da lojalnosti nad iskustvom u svojim izabranicima – od kojih većina nema relevantnu stručnost, osim Rubia – odražava “haotični pristup koji će Trumpova administracija zauzeti u upravljanju odnosima na Bliskom istoku, s Trumpovom strategijom koja je duboko transakcijska”.
U međuvremenu, Trumpovi drugi odabranici već rade za njegov plan na Bliskom istoku.
New York Times je izvijestio da se biznismen Elon Musk, imenovan na čelo Odjela za vladinu učinkovitost, prošlog tjedna sastao s dvojicom iranskih zvaničnika kako bi razgovarali o smirivanju napetosti između Irana i SAD-a.
Štoviše, brojne publikacije također sugeriraju da bi Massad Boulos, libansko-američki milijarder i svekar Trumpove kćeri Tiffany, koji je pomogao osigurati arapske glasove za Trumpa, mogao igrati ulogu u pregovorima o prekidu vatre između Libana i Izraela.
Ali dajući prednost lojalnosti i transakcijskim odnosima ispred stručnosti u oblikovanju američke vanjske politike u regiji, Trump riskira produbljivanje američkog angažmana u izraelskom ratu umjesto da ga zaustavi.
“Ovaj bi sukob mogao uvući SAD, htio to Trump ili ne, kao što su izraelski napadi na Iran učinili prije. Čak i ako Izrael zaustavi svoje operacije, nastavit će okupirati Gazu, zbog čega je malo vjerojatno da će Trump izbjeći da bude zapetljan”, tvrdi Hanna.
To je scenarij koji Trump želi izbjeći, zajedno s zaoštravanjem odnosa sa zemljama Zaljeva.
Kao što Krieg sugerira, proizraelski stav njegovih imenovanja mogao bi natjerati Trumpa da intervenira ako pretjeraju. Kako bi postigao ‘Dogovor stoljeća 2.0’ sa saudijsko-izraelskom normalizacijom, morat će obuzdati svoj tim, kao što se vidjelo u njegovom prvom mandatu kada je Trump otpustio one za koje je vjerovao da više ne funkcioniraju u skladu s njegovim planom.
Međutim, Heydemann smatra da bi Trumpova bliskoistočna politika u drugom mandatu mogla zamrznuti napredak na Abrahamovom sporazumu i povući se od osiguravanja saudijskog odbrambenog sporazuma, fokusirajući se umjesto toga na transakcijske, bilateralne dogovore.
Budući da Saudijska Arabija poboljšava veze s Iranom i slabi utjecaj SAD-a zbog jačih veza u Zaljevu s Rusijom i Kinom, Trump bi se mogao boriti s preoblikovanjem regije.
“Moguće je šire povlačenje SAD-a s Bliskog istoka, ali ne i potpuno povlačenje. Upravljanje tim odnosima na temelju Trumpovih instinkata moglo bi dovesti SAD u opasnu poziciju”, rekao je Hanna.
(TBT, TNA)
