Rat u Ukrajini, napetosti i sukobi na Bliskom istoku, Libanon, Iran, Gaza… I tu otprilike prestaje interes ne samo hrvatske, nego i gotovo cjelokupne europske politike za ratovima koji se ovog trenutka vode diljem svijeta.
Za njih niko neće u proteste. Znate ono “Free, free Palestine!”? E od tih istih navodno potpuno neovisnih i nepristranih humanista baš nećete čuti skandiranje: “Free, free Sudan now!”. Marketing (pa i politički, dakako) je vrag!
O borbama u Sudanu, koje uzimaju sve veći zamah, i nažalost, sve više žrtava, u samo nekoliko dana, poginulo je više stotina civila. Više od sto žena se ubilo zbog straha da će, ako to ne učine, biti silovane. O tome se iz nekog razloga baš i ne govori, konstatira Ana Ćosić u sedmičnom listu Nedeljnik. Iako se tamošnji sukobi odvijaju uz brojne brutalnosti, seksualna zlostavljanja. A ranjenima, kojih je na stotine, nemoguće je pružiti pomoć, jer su čitave regije zahvaćene intenzivnim borbama.
Sudanska vojska je, nakon što je izgubila kontrolu nad većim dijelom zemlje, konačno povratila prednost u odnosu na moćnu paravojnu grupu (Snage za brzu podršku) protiv koje se bori već 18 mjeseci. Grupe za ljudska prava i Sjedinjene Države optužile su obje strane za ratne zločine, tvrdeći da paravojna grupa provodi etničko čišćenje. Više od 10 miliona Sudanaca raseljeno je iz njihovih domova, a glad i bolesti poput kolere i denga groznice ne prestaju bjesniti tom napaćenom afričkom državom.
Nijedna od strana nije pokazala stvarni interes za okončanje sukoba, a očito je kako ni međunarodna diplomacija nema previše interesa za ovo pitanje. Kao ni svjetski mediji i javnost generalno.
Svi se, u kontekstu skorih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, pitaju što bi pobjeda Donalda Trumpa ili Kamale Harris značila za ostatak svijeta. Pa se naveliko kalkulira što bi sve moglo biti s ratom u Ukrajini ili u Gazi, zatim bi li “svjetski svjetionik demokracije” nastavio pružati podršku svojim dosadašnjim partnerima. Međutim, nitko se ne pita što će biti sa Sudanom, jer se tom zemljom i inače gotovo nitko ne bavi. Kao da je u pitanju “crna rupa” današnje civilizacije.
Jedino aktivisti, stručnjaci za očuvanje mira i organizacije za ljudska prava, pokazuju interes za pomoć unesrećenim ljudima ove zemlje. Svi oni tvrde da bi podržali Mirovnu misiju Ujedinjenih naroda u raspoređivanju njihovih snaga, koje bi zaštitile civile, koliko toliko, ali mnogi su skeptični da bi ove snage uopće mogle biti ekupirane, piše Nedeljnik.
“Nažalost, trenutna situacija izgleda slično kao što je izgledao početak genocida u Ruandi 1994. godine!”, rekao je Romeo Dallaire, predvodnik misije Ujedinjenih naroda u Ruandi u vrijeme najvećih sukoba.
Kao da su ovi ljudi sami krivi što su rođeni na kontinentu na kojem se oduvijek ratuje i masovno gine!
Prošlog sedmice, vojska predvođena generalom Abdelom Fattahom al-Burhanom zauzela je teritorij koji obiluje žitaricama, El Geziru i Senar, koje su paravojne snage držale od prošle godine. To se dogodilo ponajviše zahvaljujući prebjegu Abu Agli Kaikalu, lokalnom vođi milicije u El Geziri, koji se donedavno borio na strani Snaga za brzu podršku.
Stručnjaci kažu da je njegov prelazak drugoj strani dao poticaj i nadu da bi se paravojnoj grupi napokon moglo stati na kraj – makar zbog toga što ona više neće moći tako lako novačiti nove borce.
Paravojna formacija, koju prevodi general-potpukovnik Mohamed Hamdan Dagalo, uzvratila je napad na sela širom El Gezire, prema tvrdnjama lokalnih aktivista. Tada je ubijeno najmanje 300 civila. Međutim, borbe su svakog narednog dana odnosile živote na desetine ili čak stotine civila.
Ono što je posebno odjeknulo ovih dana jesu podaci o masovnim silovanjima i etnički motiviranim ubojstvima, koje su grupe za ljudska prava dijelile na društvenim mrežama. Kako dodaju, broj žrtava je zapravo mnogo veći u odnosu na podatke koji su poznati.
Generalni tajnik UN-a Antonio Guterres kaže da Sudan ponovo postaje noćna mora masovnog etničkog nasilja, posebno s dramatičnom eskalacijom borbi u Darfuru.
Podsjetimo, u Sudanu je u aprilu prošle godine izbio sukob između vojske i paravojne grupe Snaga za brzu podršku, koji je prerastao u građanski rat. Borbama koje traju 17 mjeseci ne nazire se kraj. Ova paravojna grupa nastala je iz arapskih milicija, poznatijih kao Janjaweed, koje je mobilizirao bivši sudanski predsjednik Omar al-Bashir protiv stanovništva u Darfuru, koje se identificira kao centralno ili istočnoafričko. U to vrijeme pripradnici Janjaweeda bili su optuženi za masovna ubojstva, silovanja i druge gnusne zločine. Darfur je postao sinonim za genocid, a Janjaweed i dalje pomaže Snage za brzu podršku, podsjeća Nedeljnik…
Treba li uopće naglašavati, kraj krvavog haosa se u ovom trenutku niti ne nazire.
(TBT)
