Postoji jedan vrlo nepravedan politički stereotip kad je korupcija i organizirani politički kriminal u pitanjuu Bosni i Hercegovini. Naime, pošto su u poskomunističkom periodu u Bosni i Herecgovin vlast obanašale tri nacionalističke stranke (SDA, HDZ, SDS-SNSD) ljevica koja je oličena u SDP-u se smatrala oličenjem poštenja. Pojednostavljeno rečeno, (pos)komunisti su ispali prave cvječke u odnosu na nezajažljive nacionaliste koji su opustošili zemlju,posebno u procesu privatizacije gdje su stranački tajkuni budzašto pokupovali državne frime.
DOBA „CRVENIH TAJKUNA“
Ali, to je velika zabluda i varka poskomunističkih medija koji su, bar u Sarajevu, još uvijek dominantni u donosu na proesdeaovske medije. Cijela vrhuška SDP-a, kako bivša sa Zlatkom Lagumdžijom na čelu, a jošviše „druga postava“ koju predvodi njegov „igrač sa klupe“ Nermin Nikšić, enormno je bogata, a SDP ima svoje stranačke tajkune koji su ravni onima iz SDA.
Zbog svoje ideologije provukli su se ispod „radara“ međunarodne zjednice pa su im“progledavali kroz prste“ i kad je korupcija u pitanju samo da bi se kako tako moglinosiuti moćnimnacionalistima.
Eklatantan primjer „crvenog tajkuna“ je Nijaz Skenderagić, koji je kao mladi komunsitički junoša živio baš onako „skromno komunistički“, da bi nakon rata konvertirao i kapitalističkog buržuja. On je bio blizak utemeljitelju SDP-a Nijazu Durakoviću, kad je i počeo sa sticanjem bogastva ispod skuta njegove harizme . Skrasio se kao predsjednik SUBNORA, organizacije koja mu očito služi kao paravan za bavljenje prljavim poslovima.
Prvi put Skenderagić dolazi u fokus medija zbog pokušaja prisvajanja kultunog predratnog sarajevskog kafića „Bellamy“ čiji je vlasnik bio Srbin.
Skenderagić je rat proveo u policiji i sumnja se da se tokom rata u opkoljenom Sarajevu bavio „prikupljanjem“ umjetnina. A kao što je poznato trgovina umjetninama bila je vrlo unosan ratni biznisu gradu. Navodno je Skenderagić tako imao „glareriju“ umjetničkih slika koje je deponirao u podrumima velike konfekcijske prodavnice u centru grada.
Ali u biti ovaj „anifašista“ se bavio uvozom žvakačih guma i kondoma. Nešto kasnije je razvio bznis sa prodajom automobila. Danas je u fokusu javnosti, ali i istražnih oragana, zbog toga što je kao pojedinac najveći vlasnik dionicau Bosnalijeku.
Velika je politička misterija da li je Skenderagić ostvario munjevit proboj u dionice Bosnalijeka zhavaljujući „crevnom (konjičkom) klanu“ koji je zagospodario mendžmentom ove firme u vrijeme Nikšićevog prvog mandata federalnog premijera.
HRONOLOGIJA KRIMINALA U BOSNALIJEKU
Hronologija organiziranog kriminala u Bosnalijeku je tekla otprilike u tri etape.
„BUYER“
Podsjećamo, da je nakon započetog procesa i operativne akcije nazvane „Buyer“ (kupac) i potvrđivanja optužnice još iz 2015. godine, Kanotnalni sud u Sarajevu tek 21. 9. 2023. godine donio prvostepenu presudu u predmetu Bosnalijek po kojoj su osuđeni dobili ukupno 39 godina zatvora, jer su ovu frimu, budžet Federacije BiH i budžet KSA odrštetili za oko 23 miliona KM. Istvoremeno im se oduzima sva pokretna i nepoktretna imovina (nekretnine, umjetničke slike, dionice, novac…) Akteri predmeta Bosna lijek teretili su se za organizirani kriminal u vezi zlouptorebe položaja i ovlaštenja, pranja novca, porezne utaje, krivotvorenjem službenih isprava, te sklapanjem štetnih ugovora. Optužnica je uz Edina Arslanagića , bivšeg generalnog direktora Bosnalijeka, teretila i saradnike, tako da je u postupku on osuđen na 12 godina, Šefik Hodžić na 10 godina, Hasan Šepo na 10 gogodina i Jasmin Šepo na 7 godina. Aida Selvić je oslobođena optužbi.
KONJIČKI NIKŠIĆEV KLAN
Avgusta 2023. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv direktora Bosnalijeka Nedima Uzunovića i još 14 osoba. Uznovića je na tu funkciju imenovao Nikšić kao pripadnika“Konjičkog klana“ jer je ovaj rođen u Konjicu. Prema prikupljenim dokazima nezakonita imovinska korist u ovom predmetu sa koruptivnim krivičnim djelima, kao i pričinjena šteta Bosnalijeku iznosi više od 10 miliona KM, što ga svrstava u predmete visoke korupcije i organiziranog kriminala. Optužnica se odnosila na krivična djela organiziranog kriminala, zlouptorebe položaja, ili ovlasti, skalapanje štetnih ugovora i pranja novca koja su počinjena između 2005. i 2016. godine, za koja se tereti 11 fizičkih lica i 4 pravne osobe. Tako je Nedim Uznović suprotno interesima firme Bosnalijek vršio finansijske transakcije putem više off-shore komapanija, ragistriranih na Britanskim Djevičanskim ostrvima i Sješelima, u korist računa u Latviji, Kipru i drugim zemljama, a za navodne marketinške ili konsultantske usluge koje nisu izvršene. Uzunović je, kao stvarni vlasnik off-shore kompanija i drirektor Predstavništva firme Bosanlijek u Moskvi, u namjeri da prikrije stvarni izvor, prirodu i porijeklo novca, te isti nezakonito ubaci u legalne finasijske tokove, uplaćivao velike novačne iznose na račune kojima je raspolagao, kao i račune sebi bliskih osoba, koji je nakon toga korišten za različite namjene, uključujući i kupovinu nekretnina, dionica, vozila i drugih vrijednosti.
III
NIKŠIĆEV „AS“ U BOSNALIJEKU
Kako saznaje naš portal iz izvora bliskim Kantonalnom tužilaštvu, vođena je još jedna istraga o kriminalu u Bosnalijeku pod kodnim imenom „AS“. Nakon provedene istrage mogli bismo dobiti odgovore od novimenovane tužiteljice Melihe Dugalije, odnosno od inspektora Mirze Mutevelića i Seada Kreštalice, ko je davao pravne lijekove Nijazu Skenderagiću da bi mu omogučio povlašten položaj među dioničarima, načinom na koji je on taj položaj ostvario, te kako je u cjelokupnom poslu na izvjestan način (zlo)upotrebljen Registar vrijednosnih papira i šta će na sve reči odgovorni.
Naime, ovom istragom će se razotkriti sve okolnosti tokova novca i plačanja obaveza državi, o čemu trebaju reči svoje finansijski vještaci, porazna uprava i finansijska policija, kada su u pitanju modusi kako je maja 2018. godine na Sarajevskoj berzi obavljena velika trgovina dionicama firme Bosnalijek, u vrijednosti od oko1,5 miliona maraka, gdje su nakon te trgovine mnogi postavljali pitanje ko je preuzeo paket dionica, odnosno ko je novi „Buyer“, kupac. A s obzirom na ukupan broj prometovanih dionica kupljeni paket je predstavljao tek 1,5% vlasništva, ali je posao značajan jer je riječ o velikoj firmi. Iza cijelog posla stajao je Skenderagić koji je time svoj udio u Bosnalijeku povećao sa 0,93% na 2,45%. Da li je i kako Skenderagić „posudio“ novac svojoj firmi SMC d.o.o. koja je kupila dionice Bosnalijeka, a potom je sam od svoje frime, kao fizičko lice, za sebe kupio te iste dionice, čime je kao pojedinac postao najveći dioničar Bosnalijeka sa cca 228 000 dionica, ostaje da se vidi. Uz napomenu da su sa udjelima od po 20. 000 dionica među dioničarima participirali i njegovi sinovi Mirza i Senad Skenderagić, tako da danas Sknederagići imaju udjel u Bisnalijeku od 7 miliona KM.
N eulazeći u porijeklo novca Skenderagića i njegovih firmi , što treba biti pažnja tužilačkih i policijkih organa u BiH, te porezne i finansijke policije, zanimljivo je istači da su svi drugi dioničari, poput Vispaka i Hercegovinalijeka, došli pod udar tužilaštva, osim Skenderagića.
Također se postavlja pitanje ko je odredio kupovnu cijenu dionica i na koji način se trgovalo njima, što se očekuje da će otkriti istražitelji.
Princip kupiti za firmu pa prodati sebi, kojim se rukovodio Skenderagić u Bosnalijeku, osim trgavanjem dionicama, Skenderagić je prijenjivao i prodajom auta Mercedes STARline Bosnalijeku.
Ovu Skenderagićevu firmu već potresaju afere, zbog čega ju je napustila Lejla Hasić, šefica raćunovodstava. Firma se sumnjiči za razne prevare i finansijske malverzacije.
Igleda da priča o najbogatijem „crvenom tajkunu“ koji se krije među antifašistima prodajući žvake i kondome tek počinje…
(TBT, istraživački tim)
