Bosanska krajina je zaista „Bogu iza nogu“. Tako sarajevski mediji najmanje pažnje posvećuju izbornim kampanja stranka u njoj. Bavili su se temom odlaska Fikreta Abdića u penziju, a nakon što po novoj verziji Izbornog zakona koju je modificirao Cristian Schmidt osuđeni ratni zločinci ne mogu biti kandidati na izborinim listama.
CRVENI BALIJA I TUZLANSKA JALIJA
Potom je pažnju privukla vijest da će otac popularnog bosanskog košarkaša Dženana Muse biti kandidat SDA za gradonačelnika Bihaća.
Od tada osim saopćenja za javnost koje objavljuju smao plačeni mediji od stranakakoja ih izdaju, drugih glasova iz Krajine nema.
Zato ostaje je jedino pitanje hoće li Nermin Ogrešević i po šesti put postati načelnik Cazina i tako ući u povijest bosanskih izbora. Naime, samo je Jasmin Imamović, kao kadnidat SDP-a, bio u kontinuitetu dvije decenije gradočelnik Tuzle. Svoj šesti mandat nije odslužio jer je prešao u državne poslanike kako bi stekao politički imunitet iz straha od eventulanih istraga koje su protiv njega bile pokrenute pa stornirane.
Iako je simulirao milutkulturalnost jer je Tuzla slovila kao „crevna Bastilja“ gdje ne vladaju nacionalisti, ispostavilo se da je on bio „crveni Balija“ kome je dohakala afera „tuzlanska Jalija“.
Bez obzira da li će Imamović nekad biti procesuiran, iza sebe je ostavio nekoliko kriminalnih afera „teških“ stotine miliona maraka. Afera „tuzlanska Jalija“
IZBORNI APSURDISTAN
Postoji još desetak takvih „dugovječnih“ načelnika u Bosni i Hercegovini koji su po pravilu iza sebe ostvaili veliki kriminal. Ibrahim Hadžibajrić, koji je bio Ogreševićev stranački partner, je jedan od njih. Potom Ibro Berilo, Senaid Memić itd.
Stoga je zanimljivo da je Općinska organizacija NES Novi Grad zvanično podržala kandidaturu Semira Efendića za načelnika Općine Novi Grad Sarajevo na predstojećim lokalnim izborima.
Ogreševićev NESS je apsolutno minorna stranka u Sarajevu, kao što je Efndićeva S za BiH minorna u Krajini. Tako da ova podrška ništaneće značiti Efendiću. Ali,Efendića i Ogreševića mnogo toga veže i mnogo toga imaju zjedničkog u politici.
Efendić kao i Ogrešević juri rekord po broju mandata, ovu mu je čtvrti put da izlazi na izbore. Potom, Cazin i Novi Grad su najveće općine sa bošnjačkim življem, pa tako i najmnogoljudnije općine u BiH.
Ogrešević i Efendić su predsjednici patuljastih stranaka koje vode sa pozciije načelnika,pa vjervatno, kako tvrde oponenti tako i finansiraju izborne kampanje iz općinskih buđeta. Pa tako,ukoliko ne pobjede na izborima vjerovatno obojica završavaju svoje političke karijere i gase svoje stranke.
Na prošlim izborima bili su na strani opozicionog bloka od 11 stranka. Tako su ostvarili relativno dobar rezultat. Ali, ispostvailo se da su bili „trojanski konji“ Bakira Izetbegovića, odnosno Željka Komšića.
Tako su ispali iz vlasti i zadržali samo načelničke pozicije. Za razliku od Ogreševića, koji je ostao usamljen u Krajini, Efendić je dobio vrlo značajnu podršku Željka Komšića.
Iako je politička biografija Ogreševićai Efendića različita, obojica su u politiku ušli kao puleni velikih bošnjačkih igrača. Iza osnivanja Ogreševićeve stranke A SDA, koja je preimenovala naziv u NESS, stajao je Hasan Čengić. Kao što je iza Semira Efendića stajao Čengić dok je bio u SDA. Efendić je postupio lukavijeod Ogreševića jer je preuzeo zamrlu S za BiH,koju je osnovao Haris Silajdžić.
Malo je poznato da su Silajdžić i Čengić bili mnogo bliži jedan drugom nego Izetbegovićima. Tako je Čengić podržavao Silajdžića kad je tajno pobjedio Sulejmana Tihića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, iako je bio u SDA-u.
Kako god Ogrešević i Efendić prošli u ovom izbornom apsurdistanu, njih dvojica se mogu uzeti kao primjer negativne regeneracije bošnjačke političke scene. Tako da ni naredni izbori neće imati ništa bolje kandidate od njih!
(TBT, Tim za analitiku)
