Ono je rekao Željko Komšić u Kulturnom centru Altindag gdje održan centralni predizborni skup Demokratske fronte (DF) Visoko, to Bakir Izetbegović još nije uspio prevaliti prekojezika.
„Politička atmosfera u BiH je takva da, pored toga što smo svi svjesni da imamo protivnike, dušmane, neprijatelje, čini mi se da postoji još jedna stvar koja se naglo promijenila i otišla u potpuno pogrešnom pravcu nakon prošlih izbora, a to je da je nekako mržnja okovala politički život i tamo gdje nismo očekivali – rekao je Komšić.
ZLA KRV
Ističe kako smo svjedoci da u posljednje dvije godine, otkako su završeni Opći izbori i otkako je formirana vlast, našim političkim životom na mjestima gdje bismo svi trebali da se slažemo oko nekih krupnih političkih ciljeva, počinje da vlada mržnja.
„ Ne možete da shvatite da vas neko može toliko mrziti, da vas mrzi čak i više od onih koji su dokazani neprijatelji Bosne i Hercegovine.
Neću sada da govorim o općoj političkoj situaciji, da objašnjavam zašto je DF povlačio ove ili one poteze. Mislim da smo ostali tačno tamo gdje smo i ljudima rekli da smo na prošlim izborima, i da ni od jednog cilja nismo odustali.
Dakle, nismo ga mijenjali. Sve ono što smo pričali, ne samo na prošlim izborima, nego i tokom ranijih godina, ostala je naša politika, a to je prije svega jednakost među ljudima, pošten rad i borba protiv korupcije.
Međutim, zla krv vlada među opcijama koje se nazivaju probosanskim, ali ja ne vidim razloga da to mora biti tako, i ja vas molim da u ovoj kampanji ne padate u takvu zamku, da na mržnju odgovarate agresivno ili, ne daj Bože, također mržnjom.
Molim vas da DF kroz ove izbore prođe kao ozbiljna stranka, da se bavi ozbiljnim stvarima, i ne bude stranka koja se bavi mržnjom, barem ne prema onima za koje se čini da smo na istoj strani kada je riječ o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Želim da pokažemo da smo ozbiljni ljudi, čestiti i da se hvatamo posla kojeg znamo da radimo, a ne svega i svačega, da se dokažemo i pokažemo, ne na način da nas se boje, ne treba niko se nas boji, a pogotovo ne na način da se nekome smučimo i ogadimo, a kako to sada politika čini kada je riječ o onome što osjećaju građani Bosne i Hercegovine.
Hajde da nastupimo potpuno suprotno od onog što je glavna struja u politici, tj. kako što više izvrijeđati i ocrniti, hajde da se dokazujemo na drugačiji način, ne na način koliko smo jaki na uvredi, hajde da se dokazujemo po dobrom, da pokažemo tu energiju i da to bude promjena.
Treba čak i da onima koji prema nama nastupaju sa mržnjom pokažemo kako smo spremni da radimo u interesu Bosne i Hercegovine i njenih građana.
Nije politika samo moć, to je odgovornost. Odgovornost prema poslu koji radiš, odgovornost prema ljudima koji glasaju, odgovornost prema porodici. Hajde da pokažemo da možemo biti drugačiji – poručio je Komšić.
BOŠNJAČKE MRŽNJEHARE
Ovo je zaista potpuno novi narativ u poratnim izbornim kampanjama.Manje više sve su one protekle u ratnohuščkačkim nadvidkivanjima. Takvo nadvikivanje je koštalo Bakir Izetbegovića prošlih izbora, a možda i političke karijere. Njegovo famozno „prebrojavanje“ je ušlo u notes međunarondih predstavnika kao riječ kojom se podriva mira u Bosni i Hercegovini. Nažalost, u tome ga je podržao i reis Husein Kavazović, što se može uzeti kao vrhunac bošnjačkog ratnohuškačkog narativa.
No, izgleda da je reis Kavazović odlučio ove izbore prešutjeti. Bar takvo je saopćenje odaslato iz Rijaseta u kojem su zamoljeni svi politički akteri da ne zazivaju religiju, pa tako ni Islamsku zajednicu u izbornoj kampanji.
Sam Komšić očito misli ozbiljno jerje tokom kampanje ušutkao svoje jestrebove Emira Suljagića, Reufa Bajrovića, pa i Zlatana Begića, koji baš onako botovski čerečili koga bi stigli na društvneim mrežama.
Izetbegović se nikad nije ogradio od svoje inkriminirajuće izjave o „prebrojavanju“, ali nije je ni ponovio.
Međutim, njegovi novinari kao i stranački botovi su prononsirani pronositelji mržnje u medijima i društvenim mrežama.
Svakako da ima medija koji su prešli sve „crvene linije“ novinarskog kodeksa, čija se uređivačka poltika graniči sa patologijom kad je Izetbegović i njegova stranka u pitanju. Ali mržnju koju odašiljaju takvi mediji prema njemu nikako ne opravdava mržnja koju mediji pod kontrolom SDA siju u ime njega, a zarad navodne odbrane bošnjašnjaštva prema drugima.
Nedavno je Izetbegovićev politički uzor Recep Tayip Erdogana izjavio nešto slično Komšićevom govoru u Visokom. Priznao je da mržnja i podjele među Turcima ne donose nikakva hajra za Tursku, te je pozvao na dijalog i pomirenje svoje političke oponente.
Politički grijesi Izetbegovića nisu ni blizu Erdoganovim kad je ova tematika u pitanju. On se nije pokazao okrutan autokrata kakav je Erdogan iako ga je slijepo podržavao u velikim političkim obračunima sa političkim neistomišljenicima. Stoga je razumljiva bojazan političkih oponenata, posebno intelektualaca da bi Izetbegović postupio isto kao i Erdogan da mu je „zapalo“. Ali, ova pretpostvaka nije dovoljna za optužbu da ih se izjednačava.
Dakle, iako Izetbegović ima lakši zadatak od Erdogana, on još nije u stanju okrenuti se pozivu na međubosanski dijalog i osuditi mržnju kao oblik propagande protiv političkih protivnika. Jer da krene Komšićevim putem mora bi se distancirati od sopstvenih mrđžnjehara i medija. Možda bi čak morao ukinuti neke medije, ali ne smije i ne može jer su u tuđem (turskom) vlasništvu.
Ali, ako bi izborni rezultat Komšićevog DF-a bio iznenađenje, jer mu kampanja fakat miriše na pobjedu, nek bude da je to zahvaljujući ovom njegovom govoru u Visokom. A ti se Bakir slikaj sa botovim i vehabijskim influenserima!
(TBT, Tim za analitiku)
