Ne zna se čije je pogubnije djelovanje bilo u poraću po urušavanje stupova bosansko-hercegovačkog društva i ekonomije, lokalnih stranaka i njihovih lidera, ili međunarodnih intstitucija i njihovih predstavnika. Posebno se to dramatično odrazilo tamo gdje Bošnjači žive u većini.
Koliko su stranke, posebno SDA, koja je vladala tri desetljeća, razorile stupove društva privredu, kulturu, sport, kroz korupciju i nepotizam, toliko su međunarodni predstavnici učinili ovaj narod ovisnim kroz humanitarnu pomoć i političke servise tzv. nevladinih organizacija (NGO). Pa tako danas imamo lijen narod koji ne želi raditi, već rađe traži razne oblike humanitarne pomoći i socijalnih beneficija; mladi rađe kupuju diplome nego studiraju itd. Političari rađe „idu po pamet“ kod utjecajnih stranih diplomata nego što sami promišljaju politiku ili konzumiraju domaću pamet.Usljed toga neki su se usudili reči da su Bošnjaci postali zapušten narod.
KOHABITACIJA PATRIOTIZMA I KRIMINALA
Kako su stranke, posebno SDA, omogučile tajkunizaciju privrede, tako su nepotizmom stvorili armiju uhljeba u državnim institucijama koji ih razaraju. Na koncu su kroz boračko-šehidske organizacije, posebno SDA, stvorile kohorte termita i raznih parazite koje rastaču budžete. Zoran primjer su pokazale boračka udruženja iz Trnova koja su javno podržala Ibra Berila nakon njegovog hapšenja.
Valjda zbog svega toga kandidati na lokalnim izborima uopće ne govore o stvarnim problemima građana i društva, procjenjujući da ih kao takve narod neće izabrati, već će radije birati one koji će mu namjestiti posao, neku benficiju, ili ušemiti u neke tajkunsko mafijaške klanove. Ili ćejednostvno prodati svoj glas za određenu cijenu što je vrlo raširena pojavau masama i praksa većine stranaka.
Nema priče o bijeloj kugi, pa tako ni obećanja o besplatnim obdaništima, kao odgovor na to; ili o oporezivanju nekretnina, posebno na dva ili više stanova, odakle bi se mogla namaknuti sredstva za porodilje itd. Niko ne spominje selo,formiranje zadruga, valjda svi računaju na poticaj kao još jedan koruptivni oblik stranačkog čerupanja budžeta itd.
Eto, ni Bakir Izetbegović više ne spominje zapošljavanje, valjda stoga što niko više ne traži posao, jer poslaima na svakomkoraku, ali nema više radnika. Za sada se računa na uvoz radne snage iz zemalja trećeg svijet, valjda dok tehnološki ne osposobimo privredu da ljude zamjene Bakirovi roboti.
Niko ne spominje ni dijasporu, izgleda da je i SDA od nje digla ruke, iako su lokalni izbori ključni za bilokoga ko se ikada namjerava vrati na svoj toprak itd.
NEGATIVNA REGENERACIJA STRANAKA
Na vrlo loše dizajniranim palakatima sa vrlo nemuštim i nepismenim političkim parolama osvanula lica prilično mladih kanidata koji su potpuni anonimusi.
Očito se desila negativna politička regeneracija kad su kandidatske liste u pitanju, dok su kreatori tih lista džuturumi koji sjede u centralama njihovih stranaka. Oni preko njih žele ostvariti velike materijalne ciljeve.
Najbolji primjer je Općina Centar gdje su se sučeljila dva dominatna politička bloka kod Bošnjaka Trojka i koalicija SDA/DF, sa kandidatima Srđanom Mandićem i Denisom Gratzom. Njih dvojica su imala i rijedak duel pred kamerama na podcastu najčitanijeg sarajevskog portala Klix.ba. Djelovali su kao dva pijetlla kojij edan drugog žele kljucnuci i otkinuti hober (krunu) sa glave. Jedina razlika među njima bila je što je Gratz kao izazivač bio nasrtljiviji, a Mandić tromiji, što bi se moglo pripisati više fizičkoj kontrukciji kanidata nego njihovoj elokvenciji i stručnoj koopetenciji.
Ali, iza te borbe pijetlova stoji ulog od dvije milijarde maraka koliko se procjenjuje samo profit od najavljenih investicaja na koje je građevinskka mafija „bacila oko“. U fokusu je stranka NiP koja je zbog dobrog rezultata na prošlim lokalnim izborima preuzela „palicu“ u Sarajevu ispred Trojke.
Pošto je Mandić kandidat Naše stranke, došlo je do raskola u NiP-u oko njegove podrške. Proesdeaovski mediji su likovali nad tom aferom, ali su pravilno uočili da se radi o sukobu frakcija unutar NiP koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara. Između njih dvojice već dugo tinja netrpeljivost. Izgleda da se predsjednik NiP-a Elmedin Konaković definitvno priklonio Čampari zbog čega ćese desiti neminovan raspad ove stranke.
Fenomen pojave i pada NiP-a, koja je nastala na raskolu unutar SDA, mogao bi uči u političkeanale projektiranih stranaka od strane međunarodnog faktora koja nije uspjela zaživjeti i „pustiti korijen“ u narodu. Njen lider Konaković je lansiran u visine kada je postavljen za ministra vanjskih poslova, ali će njegova stranka „polomiti zube“ na Općini Centar, za koju tvrde da je jedna od najvažnijih općina sa većinskom bošnjačkom izbornom bazom.
(TBT,Tim za analitiku)
