“Neki me žele pomiriti s Al-Sisijem. To odbijam. Neću sjediti za istim stolom s antidemokratom”, govorio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan 2019. godine o svom egipatskom kolegi Abdel Fatahu Al-Sisiju. Nazvao ga je tada “ubojicom”. Razlog je bio vojni udar protiv Mohameda Mursija, koji je bio demokratski izabran nakon takozvanog Arapskog proljeća. Al-Sisi je u to vrijeme bio vojni zapovjednik.
Ideologija islamističke Muslimanske braće, koju je zastupao Mursi, također je imala utjecaj na Erdoganovu politiku. Nakon protesta na trgu Tahrir u Kairu 2013. godine, Erdogan je u svakoj prilici koristio tzv. “rabia-pozdrav” Muslimanske braće. Neposredno uoči lokalnih izbora 2019. godine, Erdogan je socijaldemokratskog protivnika njegove stranke doveo u vezu s Al-Sisijevom vladom: “Hoćemo li u nedjelju odlučiti za (našeg kandidata) Binalija Jildirima ili za Al-Sisija?”: rekao je on tada.
Od „ubice” do “brata”
No, ta vremena su prošlost. Al-Sisi i Erdogan susreli su se 2022. godine tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu u Kataru i pružili jedan drugome ruke. Nakon viralne fotografije uslijedila je “diplomacija potresa”: nakon razornog potresa u Turskoj 2023. godine, Al-Sisi je pozvao Erdogana, a nekoliko dana kasnije, egipatski ministar vanjskih poslova Samih Shoukry posjetio je područje pogođeno razornim potresom. U rujnu 2023. godine dvojica predsjednika su se sastala prilikom održavanja samita G-20 u Indiji (naslovna fotografija. U februaru 2024. godine, Al-Sisi je ugostio Erdogana u Kairu, a dvojica lidera su se smiješila pred kamerama. Erdogan je iznenada promijenio retoriku i za svog kolegu, kojega je ranije nazivao “ubojicom”, rekao: “Moj poštovani brat”.
Sada će Al-Sisi 4. rujna biti dočekan u Ankari – prvi put otkako je na čelu Egipta. Dvije regionalne sile žele dodatno produbiti svoje odnose.
“Ujedinjujuća uloga” Izraela
Sličan stav dviju zemalja prema izraelsko-palestinskom konfliktu odigrao je značajnu ulogu u njihovom ponovnom približavanju. “Rat na Bliskom istoku i način na koji ga Izrael vodi odigrao je ujedinjujuću ulogu”, kaže Selin Nasi s London School of Economics (LSE). Stručnjakinja za vanjsku politiku te odnose uspoređuje s “brakom iz razuma”. “Iako se dvije zemlje ne slažu uvijek, njihovi interesi su usklađeni. Obje žele primirje, povlačenje Izraela iz Pojasa Gaze i osnivanje palestinske države”, kaže Nasi.
Gamal Abdel Gavad, politolog s Američkog sveučilišta u Kairu, to potvrđuje. “Postoji načelna usuglašenost između dvije zemlje u vezi s rješenjem tog konflikta”, kaže Gavad. Suradnja između Kaira i Ankare će dodatno olakšati postizanje ciljeva koje obje zemlje imaju u regiji, smatra on.
Ponovno približavanje djelomično odgovara čak i interesima Izraela, ističe Mithat Rende, bivši turski veleposlanik u Kataru. “Izrael je ustvari oduvijek htio da se ove dvije zemlje ponovno zbliže. Želio je okupiti zemlje s muslimanskom većinom i stvoriti muslimanski front protiv Irana”, kaže Rende.
Turska također namjerava igrati konstruktivnu ulogu u Gazi – što je moguće samo uz suradnju s Egiptom. “Važno je da su odnosi s Egiptom dobri. Da bi mogla slati humanitarnu pomoć u Gazu, Turska treba pomoć Egipta, jer se 90 posto te pomoći isporučuje preko graničnog prijelaza u Rafahu”, kaže Nasi.
Ekonomska korist za obje strane
Iza ovog poboljšanja odnosa, pored geopolitičkih, stoje i ekonomski interesi. “Ekonomije dviju zemalja se međusobno nadopunjavaju. Egipat je bogat energijom, dok Turska ima razvijenu industrijsku infrastrukturu. Turski investitori pokazuju veliko zanimanje za Egipat”, kaže Rende.
“Egipat je postao važan akter u pogledu energije”, potvrđuje Nasi, misleći pritom na naftna i plinska nalazišta – od čega Turska također želi profitirati. Egipat igra ključnu ulogu u “Forumu za plin istočnog Mediterana” (East Mediterranean Gas Forum), jer je u Kairo sjedište te organizacije. Među mediteranskim zemljama uključenima u ovu asocijaciju, pored Egipta nalaze se i Grčka, Cipar, Francuska, Izrael, Italija, Jordan i Palestinska područja – ali ne i Turska.
“Dobre vijesti”
Smanjenje napetosti između dvije zemlje poznavatelji prilika promatraju kao pozitivan razvoj događaja – ne samo za regiju, već i za cijeli svijet. “Ovo je izvanredan razvoj događaja za sve. Stabilnost u istočnom Mediteranu je važna za sve strane,” kaže Rende. “Ovdje govorimo o dvije najjače vojske i o dva društva koja se ubrajaju u najobrazovanija u islamskom svijetu. Osim toga, ove zemlje kontroliraju značajan dio globalne trgovine,” ističe ovaj diplomat, ukazujući na Bospor, Dardanele i Sueski kanal. “Nalazimo se u vremenu kada se globalni lanci opskrbe raspadaju. U budućnosti bi se konkurencija između SAD-a i Kine mogla razviti u sukob. U svakom slučaju, Turska i Egipat će služiti kao proizvodne baze.”
(TBT)
