Njemački kancelar Olaf Scholz pozvao je vodeće stranke da se distanciraju od krajnje desnice nakon što su preliminarni rezultati pokazali pobjedu Alternative za Njemačku (AfD) na državnim izborima. AfD je ostvario uvjerljivu pobjedu u Tiringiji s 32,8% glasova, dok je u Saskoj zauzeo drugo mjesto s 30,6%, što je izazvalo zabrinutost među političkim establišmentom.
Nakon osam decenija
“Naša država se ne može i ne smije naviknuti na ovo. AfD nanosi štetu Njemačkoj. To slabi ekonomiju, dijeli društvo i uništava ugled naše zemlje,” izjavio je Scholz. Unatoč neispunjenim prognozama da bi Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) mogla ispasti iz državnog parlamenta, Scholz je pozvao na političko jedinstvo protiv AfD-a – prenosi The Guardian.
AfD, stranka koja postoji 11 godina, prošle godine je osvojila svoje prve gradonačelničke i županijske položaje, ali i dalje ostaje izvan državne vlasti jer se ostale stranke protive saradnji. Suvoditeljica AfD-a, Alice Weidel, prokomentirala je rezultat kao “povijesni uspjeh”, istaknuvši da su postali najjača snaga na državnim izborima po prvi put.
Profesor politologije André Brodocz s Univerziteta u Erfurtu napomenuo je da AfD na istoku gradi stabilnu bazu podrške koja glasuje iz uvjerenja, a ne samo zbog nezadovoljstva drugim strankama. Ovaj trend se nastavlja unatoč pokušajima vladajućih stranaka da promijene političku dinamiku, dok AfD pojačava retoriku protiv migranata i optužuje vladu za “izdaju” svojih građana.
Desničarske snage AfD-a, posebno u Tiringiji i Saskoj, klasificirane su kao ekstremističke od strane sigurnosnih vlasti, no to nije spriječilo stranku da nastavi rasti u popularnosti. Björn Höcke, vođa AfD-a u Tiringiji, poznat po kontroverznim izjavama i pozivima na promjenu njemačkog pristupa povijesti, ciljao je na osvajanje jedne trećine glasova kako bi blokirao političke odluke u regiji.
Pobjeda AfD-a obnovila je paniku među njemačkim medijima koji povezuju stranku s nacizmom iz Drugog svjetskog rata, te ističu zabrinutost zbog povijesnih paralela i radikalnih stavova stranke – prenosi POLITICO. AfD-ov vođa u Tiringiji, Björn Höcke, posebno je istaknut u njemačkim medijima zbog korištenja zabranjenih nacističkih slogana i njegovih izjava o potrebi “zaokreta” u njemačkoj kulturi sjećanja na holokaust. Njegova retorika o “drugom licu” njemačke povijesti i kritike postojeće politike sjećanja često su okarakterizirane kao pokušaj relativiziranja zločina nacizma.
Hocke podržava zamjenu liberalnih njemačkih vrijednosti nakon Drugog svjetskog rata pruskim vrlinama temeljenim na nacionalizmu i promiče vrlo natalističke poglede, posebno ideju “obitelji s troje djece kao političkog i društvenog modela.” Također podržava ideje o deportacijama velikih razmjera iz Njemačke, što je izazvalo kontroverzu.
Poraz za mainstream stranke
Rezultati u Tiringiji i Saskoj bili su težak udarac za tri vladajuće stranke u Scholzovoj vladi, pri čemu su sve tri stranke ostvarile jednoznamenkaste rezultate u obje pokrajine, godinu dana prije nacionalnih izbora. Centrističke stranke nisu uspjele preokrenuti trend uspona AfD-a unatoč visokim izlaznostima od oko 74%.
Sahra Wagenknecht Alliance (BSW), nova stranka ljevice, također je ostvarila iznenađujuće dobre rezultate s 11,8% u Saskoj i 15,8% u Tiringiji. Sahra Wagenknecht, liderica BSW-a, nazvala je rezultate “nečim na što se može ponositi” i naglasila da je to prvi put u povijesti republike da je neka stranka tako uspješno debitirala na državnim izborima. S obzirom na to da nijedna stranka nije osvojila apsolutnu većinu, BSW bi mogao igrati ključnu ulogu u formiranju budućih vlada u obje pokrajine.
Konzervativna opoziciona Kršćansko-demokratska unija (CDU) također je ostvarila solidne rezultate, zauzevši prvo mjesto u Saskoj s približno 32% glasova. Iako je lider CDU-a Friedrich Merz isključio suradnju s ekstremistima, njegova stranka se pomaknula desno u svojoj retorici, osobito po pitanju imigracije. U Tiringiji, CDU je bila druga, iza AfD-a s 23,6%, što bi im moglo omogućiti formiranje ideološki neskladne koalicije s manjim strankama, uključujući Wagenknechtovu.
Politički krajolik Njemačke doživljava značajne promjene s rastom AfD-a i usponom BSW-a, što bi moglo otežati izgradnju stabilnih koalicija u budućnosti. Scholzova vlada suočava se s unutarnjim nesuglasicama i izazovima u ispunjavanju ključnih političkih ciljeva.
Fašizam se vraća kući
S obzirom da je Njemačka evropski lider i da njena vanjska politika jednako važna kao I unutarnja, ne može se isključiti da su neki potezi i odluke kancelara Scholza na vanjskoj sceni utjecale na ovakav ishod izbora u zemlji.
Prvo, politika Njemačke skoro je šokirala svijet u podršci Benjaminu Netanyahu tokon rata u Gazi. Tako su njemačke vlasti zabranile ulazak u zemlju nekim svjetskim intelektualcima za koje se smatralo da imaju propalestinske stavove. Jedan od njih je poznati ljevičar Yanis Varoufakis, na primjer.
Pored toga kancelar Scholz je nedavno posjetio Beograd gdje je potpisao sporazum o rudarenju litijuma sa srbijanskim voždom Aleksandrom Vučićem. Opće je poznato da Vučićeva stranka baštini fašističku ideologiju četničkog pokreta Draže Mihajlovića.
Ništa pricncipijelniju poltiku njemački predstavnici nisu imali ni u Bosni i Hercegovini gdje dominiraju strankekoje baštine fašističke ideologije. Povlađivanje takvim ideologijama, ma koliko vođe ovih stranaka Dragan Čović I Milorad Dodik izgledali kao prirosti nacionalisti i populisti, svakome će se “obiti o glavu”, kao i kancelaru Scholzu.
(TBT,Tim za analitiku)
