![](https://thebosniatimes.ba/wp-content/uploads/2024/06/Screen-Shot-2023-06-06-at-10.54.18-copy-copy.png)
Milorad Dodik ja zaista izdominirao bosanskom političkom scenom nakon prošlih izbora. To pokazuje skoro svakodnevno, a posebno su bila upadljiva dva poteza koncem ove sedmice.
DODIK IH LEVATI K'O BEKANE
Prvo je napravio levatom ministra vanskih poslova Elmedina Konakovića kada mu je poručio da će objaviti snimku njegovih razogovora u Bruxellessu gdje je boravio na poziv Josepha Borrella, visokim predstavnikom EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Iako to nije učinio jasno je pokazao da je veoma informiran o svemu u Bruxellessu i da pomno prati svaki potez koji ga se tangira osobno.
Potom je napravio levatom i američkog amabsadora Michaela Muprhya čiji je odlazak najavio prije par mjeseci. Iako ga Muprhy demantirao ovih dana su neki crngogorski portali najavili njegovu smjenukoja vremenski koncidira sa Dodikovim tvrdnjama.
Kako crnogorski portal Žurnal.me ekskluzivno saznaje, imenovan je novi američki ambasador u Bosni i Hercegovini kojem je Predsjedništvo BlH na svojoj sjednici još prije nekoliko sedmica dalo agreman.
Novi ambasador se trenutno nalazi u svojoj zemlji na pripremama za preuzimanje nove funkcije, što znači da trenutni ambasador u BiH, Michael Murphy broji posljednje ambasadorske dane u Sarajevu. Prema tim informacijama radi se o Douglasu Jonesu.
Najmanje je važno u ovom trenutku ko je novi američki ambasador i šta je radio prije imenovanja za ambasadora u Sarajevu, mnogo važnije je da je Dodik imao te informacije prije svih drugih.
Ono što je paradoksalno u cijeloj ovoj situaciji jeste da Dodik kao ruski igrač dominira tamo gdje bi mu vrata terabala biti zatvorena, a to su Washington i Bruxelless.
Iakoje priznao da nije uspio njegov plan sa lobističkim agnecijama u Washingtonu, jer su arapske kompanije izbjegavale poslove sa njima zbog lobiranja za Dodika, a protiv Bosanskih Muslimana, očito u SAD djeluju još reslovi jugoslovenske diplomatije koje je kontrolirao moćni srpski lobi.
Tako da je vrlo znakovita i njegova prijetnja Bošnjacima da više Bono Vox neće više besplatno držati kocerte u Sarajevu, niti će ih prenositi CNN. Ako bi to bila istina, a očito je ubjedljiv, onda bi to bilo razbijanje krune bosanske diplomatije kada je njome dominirao Haris Silajdžić. Navodno mu se jednom prilikom u Ženevi obratio Slobodan Milošević slijedećom opaskom:“ Sve razumijem šta radiš i kako i koliko uspješno, ali ne mogu dokučiti kako si uspio pridobiti zapadne medije.“
Doduše, dolazak Bone Vox u Sarajevo je zasluga Muhameda Šaćirbegovića koji je bio njegov prijatelj, ali to ništa ne mjenja na stvari ako se uzme u obzir činjenica na kojim granama je danas bosanska diplomatija i generalno njena vanjska politika. To je sada preduga i vrlo otužna priča jer su Bošnjacima došle „vile pred oči“.
TAJNA „CRNA RUKA“ U BOSNI
Svi do jednog bošnjački lideri su vodili komformističku i prilično servilnu vanjsku politiku. Za razliku od Dodika koji je ulizica i poltron tamo gdje treba biti, kakav se pokazao prema Recepu Tayipu Erdoganu, na primjer, ili zadrti četnik i rusofil, kakav se pokazao prema ambasadoru Murphyu, na primjer, bošnjački predstavnici su se pokazali kao beskičmenjaci i poltroni dok puni sebe poput notornih provincijala koračaju „crevnim tepisima“ rijetkih svjetskih metropola koje su psjećivali. Oličenje toga je sadašnji član Predsjedništ va Bosne i Hercegovine Denis Bećirović.
Sad kada im je Dodik „bacio rukavicu“ da želi „mirno razdruđivanje“ sa njima, vjerovatno će ih spopasti paranoja da je ta „rukvica“ skinuta sa „tajne (crne) ruke“ koja svo vrijeme vuče konce u Bosni i Herecgovini.
Ne bi nas začudilo da se pojavi novi politički diskurs u Sarajevu koji se raferira na teorije zavjere da je Dodik bio i ostao američki igrač; da on za Zapad radi „prljavi posao“ itd. I to što su ga Amerikanci sankcionirali samo je izgovor da se „Turci ne dosjete“.
Tako će Bošnjaci ni krivi ni dužni ispasti krivci za propast Daytonskog sporazuma iako su njegovo tvorci, Amerikanci, ostavili u njemu dva ključna felera da bi ga Srbi i Hrvati minirali. Radi se o imenu Republika Srpska, što je ključni feler kojeg je iskoristio Dodik, i izbor hrvatskog člana Perdsjedništva BiH, što je feler kojeg koriste Hrvati, a nkon što je to „rupu u Daytonu“ zloupotrijebio Željko Komšić za kojeg su naivni Bošnjaci glasali toliko da je osvojio maksimalan broj mandata.
Ostaje pitanje da li Dodik ima šanse da uspije u svom naumu „mirnog razdruživanja“. Naravno da ima i to više nisu teorije zavjere već vrlo realna politika. Tim prije jer su se Bošnjaci već „mirno razdružili“ sa političkim umom.
Da se na ovome ne bi „kola slomila“ na ambasadoru Murphy, koji je zaista napravio kardinalne greške dopuštajući sebi da radi sa liderima Trojke, Nerminom Nikšićem i Dinom Konakovićem, a psobeno sa Edinom Fortom i Ramom Isakom, ali generalno njegov posao amabsadora je bio na veoma zavidnom nivou.
Očito politika SAD nije stvar pojedinca, pa ni njega kao ambasadora, već stvar interesnih sfera koje nedovoljno uzimaju u obzirm lokalne političke kontekste i odnose. Dodik je taj problem isforsirao do apsurda. Tako da smo došli do tačke kad će SAD promjeniti svoju politiku prema Bosanskim Mulimanima, ili će muslimani promjeniti svoj odnos prema Americi.
Brojne je greške Amerika napravila u islamskom svijetu, a politika prema Bosanskim Muslimanima se činila pozitivnom iznimkom.
Izgube li Amerikanci bitku sa Dodikom, izgubit će cijeli islamski svijet. Definitivno!
A šta je sa Evropljanima? Kasno je za upotrebu bonskih ovlasti, i jedini što im preostaje je da nemoćno „slegmu ramenima“ i „poklope se ušima“. Nova evropska profašistička desnica, kojoj uzgred rečeno pripada i Cristian Schmidt, već tajno aplaudira zbog debakla američke politike u Bosni i Hercegovini, kao i na Balkanu.
(TBT, Tim za analitiku)