GLOBAL
Prije petnaest
godina, samo pet arapskih država bilo je zahvaćeno konfliktom. Danas ih je 11 i
izgleda da će biti još gore
FOTO: (Reuters)
U decembru 2010.
godine, samo 16 posto osoba starosti između 18 i 29 godina izašlo je na izbore.
“Apatična generacija”, mislili su ministri, trljajući šake i ne
sluteći da će kroz desetak dana egipatska omladina masovno izaći na ulice i
oboriti decenijski režim predsjednika Hosnija Mubaraka.
Posljednji
izvještaj Ujedinjenih nacija o razvoju arapskog svijeta pokazao je da su neke
lekcije naučene – novi arapski lideri brutalni su u obračunima sa disidentima.
Ipak, temeljne analize uzroka nezadovoljstva nigdje nema.
Kako države
propadaju, sve više mladih se identifikuje sa vjerom, sektom ili plemenom, prije
nego sa otadžbinom. Prije petnaest godina, samo pet arapskih država bilo je
zahvaćeno konfliktom.
Danas ih je 11.
Do 2020. godine, tek svaki četvrti Arapin će živjeti u zemlji kojoj ne prijeti
nikakav konflikt.S obzirom da rat osim smrti donosi i stravičnu materijalnu
štetu koja dalje usporava oporavak i ubrzava dezintegraciju, podatak da iz samo
5 posto svjetske populacije koliko čine Arapi, potiče čak polovina svjetskih
izbjeglica i terorista, ukazuje na neophodnost rješavanja problema
nestabilnosti u arapskom svijetu.
FOTO: (AP)
Arapska mlada
populacija (od 15 do 29 godina starosti) broji 105 miliona i raste velikom
brzinom, ali nezaposlenost, siromaštvo i marginalizacija rastu još brže. Sa čak
30 posto nezaposlene omladine, arapski svijet je dvostruko lošije pozicioniran
u odnosu na globalni prosjek od 15 posto.
Mladi u arapskim
zemljama osjećaju da su isključeni iz javnog života i ne vide nikakvu
perspektivu, pošto je princip vladavine “elitističko-nasljednog”
tipa, vjerovatno od kada pamte. Situacija je, prema mišljenju mnogih, gora nego
prije Arapskog proljeća.
Kako režimi
pokušavaju da se osiguraju od prijetnji sa još restriktivnijim mjerama, a
prilike za odlazak iz zemlje su sve manje, veoma je vjerovatno da će se mladi
Arapi opet okrenuti protestima. Ujedinjene nacije su već ukazale na činjenicu
da veliki protestni pokreti u arapskom svijetu dolaze u ciklusima od oko 5
godina i da su svaki put turbulentniji nego prethodni. Ustanci u Sjevernoj
Africi odigrali su se 2001., 2006. i 2011. godine. Ako je za vjerovati
matematici, 2016/17 je sljedeća.
Nova generacija
je “najveća, najobrazovanija i najurbanija u historiji Arapa”.
Zahvaljujući društvenim mrežama, mladi Arapi su u toku više nego ikad. Još samo
kada bi njihovi lideri znali šta da rade sa njima.
(TBT, Economist)
