Aktualne višesedmične proljetne napetosti između Islamske Republike Iran i Države Izrael skrenule su pozornost na vojne kapacitete tih dvaju država, uključujući i vojske država u okruženju. Opasnosti novog regionalnog rata koji bi mogao destabilizirati cijeli svijet, opravdano su zabrinule međunarodnu javnost. Detaljan pogled na iranske vojne kapacitete pokazuje kako je to država s kojom niti Izrael ni kolektivni Zapad ne bi trebali zaratiti jer bi loše prošli. Zapad se loše proveo u Afganistanu i Iraku, a Iran je neusporedivo vojno moćnija država.
Prema najnovijem rankingu portala Global Firepower, Iranske oružane snage su po svojoj snazi 14. vojna sila svijeta i 1. vojna sila Bliskog istoka. Iran je tako vojno jači od respektabilnih vojnih sila kao što su Egipat (15.), Australija (16.), Izrael (17.), Ukrajina (18.), Saudijska Arabija (23.), Kanada (27.). Iranske oružane snage, najbrojnija su vojna sila regije. Prema procjenama, u svakom trenutku Iran ima 610.000 aktivnih vojnih časnika i 350.000 rezervista i obučenog vojnog osoblja koje može trenutno biti mobilizirano u slučaju potrebe. Iran tako ima vojsku od oko 960.000 vojnika bez milicije Basij i policije Faraja. S obzirom na ogromno stanovništva Irana koje trenutno broji gotovo 90 miliona ljudi, za vojnu službu je sposoban 41 milion muškaraca.
Iranske oružane snage hijerarhijske se dijele na: 1) regularnu vojsku (Vojsku Islamske Republike Iran– AJA ili Arteš), 2) Iransku revolucionarnu gardu (IRGC ili Sepah) i 3) Zapovjedništvo za provedbu zakona Islamske Republike Iran (Faraja – policija u civilu).
Regularna vojska i revolucionarna garda imaju odvojene kopnene, zračne i pomorske snage, a IRGC je odgovorna za sigurnost iranske granice. Osim kopnenih, zračnih i pomorskih snaga, Revolucionarna garda posjeduje još dva vojna roda: Quds snage i Basil dragovoljačku miliciju. Glavni stožer Oružanih snaga Irana koordinira tri grane oružanih snaga i utvrđuje nacionalnu vojnu strategiju. Istovremeno, Glavni stožer je podređen Uredu vrhovnog vođe Irana kojeg trenutno obnaša ajatolah Ali Khamenei. Vrhovni vođa donosi sve važne vojne odluke kako u miru tako i u ratovima.
Quds snage
Quds snage predstavljaju specifičan rod vojske koji je specijaliziran za nekonvencionalno ratovanje i vojno-obavještajne operacije. Amerikanci ga opisuju kao neku vrstu mješavine CIA-e i američkog Združenog zapovjedništva za specijalne operacije (JSOC). Quds snage sastoje se od elitnih vojnih jedinica koje su zadužene za naoružavanje, obuku i financijsku potporu savezničkih (proxy) proiranskih vojno-političkih pokreta diljem Bliskog istoka. Radi se o poznatoj „Osovini otpora“.
Savezničke milicije uključuju nedržavne, ali islamističke pokrete: Hezbollah u Libanu, Hutistički pokret u Jemenu, šijitske milicije u Siriji, Iraku i Afganistanu te palestinske pokrete Hamas i Palestinski islamski džihad u Pojasu Gaze. Quds snage se još nazivaju Jeruzalemskim snagama. Izraz „Quds“ na arapskom jeziku označava Jerusalem, što naglašava ideološki i vjerski karakter ovog roda vojske i njegovu usmjerenost na podršku palestinskim pokretima u borbi protiv smrtnog neprijatelja Izraela.
Sve savezničke proiranske milicije, Hezbollah, Huti, Hamas, Palestinski islamski džihad i razne šijitske milicije, stale bi u obranu Irana ako bi krenula neka strana invazija na Iran.
„Razina potpore i vrste sustava koje je Iran pružio nedržavnim akterima (Quds snage, op. a.) uistinu je bez presedana u pogledu bespilotnih letjelica, balističkih i krstarećih projektila”, izjavio je Fabian Hinz, stručnjak za Iran s Međunarodnog instituta za strateške studije u Berlinu. „Mogli bi se promatrati kao dio iranske vojne sposobnosti, posebno Hezbollah, koji ima najbliže strateške odnose s Iranom.“
Mnoge Quds postrojbe sudjelovale su u borbi protiv sunitskih radikalnih skupina u regiji poput ISIL-a te su podržavale proiranske snage u npr. Siriji i Iraku kako bi ojačale iranski utjecaj na Bliskom istoku. Zapovjednik Quds snaga je visoko pozicionirani general Revolucionarne garde. Najpoznatiji zapovjednik bio je general Qasem Soleimani, ubijen u američkom zračnom napadu u bagdadskoj međunarodnoj zračnoj luci 2020. Sulejmani je bio ključna figura u širenju iranskog utjecaja na Bliskom istoku. Soleimanija je naslijedio brigadni general Esmail Qaani. Sjedinjene Države od 2019. (doba Trumpove administracije) smatraju Quds snage kao i cjelokupnu Revolucionarnu gardu terorističkim organizacijama.
Basij milicija
Basij je paravojna dragovoljačka milicija unutar Revolucionarne garde. Izraz „Basij“ na farsi (perzijskom) jeziku označava mobilizaciju. Puno ime organizacije, Sâzmân-e Basij-e Mostaz’afin, u prijevodu znači Organizacija za mobilizaciju potlačenih. Ova milicija osnovana je nakon pobjede Iranske revolucije 1979. po naredbi ajatolaha Ruholaha Homeinija. U početku se sastojala od dragovoljaca iz siromašnih i ruralnih sredina koji su se odazvali na poziv Homeinija i uključili u krvavi Iransko-irački rat koji je trajao od 1980. do 1988. Homeini bi povremeno nazivao Basije„vojskom od 20 miliona“, tvrdeći da su oni činili 75% tadašnjeg iranskog stanovništva. Tvrdio je kako će zemlja s 20 miliona vojnika biti nepobjediva.
Kroz svoje višestruke uloge u ne samo u vojnoj, nego i vjerskoj i društvenoj sferi, Basij se prometnuo u ključnog čimbenika koji oblikuje iransko društvo i političku klimu. Basij milicija ima važnu ulogu u vojnoj obuci mladih i u zaštiti nacionalne sigurnosti u kontekstu potencijalnih unutarnjih i vanjskih nasrtaja.
Također, Basij ima važnu ulogu u vjerskom životu muslimana. Pripadnici Basija često djeluju kao čuvari islamske revolucije i islamskog identiteta Irana. Njihova prisutnost na vjerskim događajima od obiteljskog do nacionalnog značaja ojačava vezu stanovništva s vjerskim vođama i širi ideje revolucije. S ograncima u gotovo svakom iranskom gradu i selu, Basij djeluje kako bi učvrstio kontrolu teokratskog režima nad društvom. Ponekad ima funkciju moralne policije koja sprečava okupljanja disidenata te osigurava da se život odvija po planu.
Zbog svoje potpore režimu, mnogi aktivisti za ljudska Basij nazivaju represijskom silom koja vrši cenzuru medija i suzbija javne slobode. Basiji su bili angažirani na gušenju protivladinih protesta 2009., 2017.-18. i 2022.-23. tokom famoznih Mahsa Amini protesta. Očekivano, SAD i neke države poput Saudijske Arabije i Bahreina, Basij smatraju terorističkom organizacijom.
Od septembra 2019. Basij milicijom zapovijeda brigadni general Gholamreza Soleimani. Početkom 2023. iranski izvori tvrde da je Basij brojio 12,6 milijuna članova, uključujući žene, od kojih je oko 600.000 borbeno sposobnih.
Razvoj domaće vojne industrije
Desetljećima je iranska vojna strategija, strategija odvraćanja. Prema američkom vojnom ekspertu, Juanu Coleu, Iran nikada nije pokrenuo „agresivni rat“ u suvremenoj povijesti, a njegovo vodstvo drži se doktrine „bez prvog udara“. Dugotrajne međunarodne sankcije Ujedinjenih naroda, SAD-a i Europske unije znatno su onemogućile Iranu nabavu visokotehnološkog oružja i vojne opreme proizvedene u inozemstvu, poput tenkova i borbenih zrakoplova. To je Irance navelo da se okrenu domaćoj proizvodnji i masovnom programu naoružavanja.
Kada je ajatolah Khamenei postao vrhovni vođa 1989., godinu dana nakon završetka Iransko-iračkog rata, zadužio je Revolucionarnu gardu da razvije domaću vojnu industriju u što su uloženi veliki novci. Khamenei je želio kreirati vojnu samodostatnost Irana u u čemu je uvelike uspio. Prema tvrdnjama iranskih zvaničnika, većina iranske vojne opreme proizvedena je u samom Iranu. Iran je već 2000-ih postao važan izvoznik oružja i vojne opreme.
Moćan vojni arsenal projektila, dronova i protivzračne odbrane
Naglasak je bio na razvoju preciznih i dalekometnih balističkih projektila, dronova i napredne protuzračne obrane. Iranci imaju izvrsno razvijen program bespilotnih letjelica, balističkih i krstarećih projektila. Iranski balistički projektili imaju domet 2.500 km i mogu pogoditi bilo koju metu na Bliskom istoku, uključujući Izrael.
Iranski balistički i svemirski program brine zapadnjake, ali stav Teherana je da se o njihovom ukidanju ne može pregovarati. Iranske vlasti tvrde da balistički program nije osmišljen za nošenje nuklearnih bombi, već se koristi za precizne napade na neprijateljske mete i kao sredstvo odvraćanja neprijatelja – SAD-a i Izraela prije svih. Iz američkog Instituta za kontrolu naoružanja, tvrde da se iranski balistički program uvelike temelji na sjevernokorejskom i ruskom programu te da su iranskim znanstvenicima pomagali kineski stručnjaci.
Posljednjih godina Teheran je stvorio bogati arsenal dronova (bespilotnih letjelica) s dometom od 1.900 do 2.500 km. Iranski dronovi mogu letjeti nisko kako bi izbjegli neprijateljske radare.
Iranci ne skrivaju razvoj dronova. Redovito ih, uz balističke projektile, pompozno prikazuju tijekom vojnih parada. U ožujku 2021. iranska državna televizija prikazala je snimke „grada projektila“ opremljenog balističkim i krstarećim projektilima. „Grad projektila“ opisan je „novom bazom Revolucionarne garde“ duž obale Perzijskog zaljeva. Iran se ima namjeru profilirati kao država izvoznica bespilotnih letjelica. Iranski dronovi pojavili su se u ratovima širom svijeta. Sigurno je najpoznatija njihova upotreba od strane Ruske Federacije u ukrajinskom ratu, ali iranski dronovi pojavili su se i u ratovima u Siriji i Sudanu.
Zaštićene vojne baze i skladišta
Iranske vojne baze i objekti za skladištenje (naprednog) oružja raspršeni su diljem prostrane zemlje.Važna vojna skladišta zakopana su duboko pod zemljom i ojačana protivzračnom obranom kako ih Izrael i SAD ne bi mogli uništiti zračnim napadima.
Važno je istaknuti kako od pobjede revolucije 1979. u Iranu nema stranih vojnih baza. To je izvrstan pokazatelj iranske vojne neovisnosti koju npr. nemaju Njemačka, Japan i Južna Koreja gdje i dan-danas više od 70 godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata djeluju američke vojne baze. Prema članku 146. iranskog ustava, zabranjena je uspostava bilo koje strane vojne baze u zemlji, čak i u mirnodopske svrhe.
Ostali arsenal
Osim dronova, balističkih i krstarećih projektila, Iran ima dosta dobro razvijene tenkove i oklopna vozila. Posjeduje oko dvije hiljade tenkova, preko 65 hiljade oklopnih vozila, 580 komada samohodnog topništva, preko dvije hiljade vučnog topništva, 775 komada raketnog topništva.
Slabije su razvijeni bojni brodovi. Ukupno Teheran posjeduje 101 plovilo za vojne svrhe. Ima sedam fregata, tri korvete, 19 podmornica, 21 patrolni brod, jedan polagač mina. Nema nosača zrakoplova. Teheran uvozi male podmornice iz Sjeverne Koreje dok modernizira svoju flotu kroz domaću proizvodnju bojnih brodova. Iranci su izgradili manju flotu brzih brodova i nekoliko manjih podmornica koje mogu ometati pomorski promet i globalne pomorske robne tokove koji prolaze Perzijskim zaljevom i Hormuškim tjesnacem.
Za vojne svrhe Iran ima prema procjenama ukupno 551 vojni avion. Veliki broj aviona potječe još iz predrevolucionarnog režima šaha Mohammeda Reze Pahlavija, a mnogi od tih aviona više se ne koriste zbog nedostatka rezervnih dijelova. Iranci su tijekom 1990-ih kupili manji broj borbenih aviona od Rusije.
Nizak vojni budžet
Prema nekim izvorima, iranski vojni budžet najniži je po glavi stanovnika u regiji Perzijskog zaljeva, izuzev UAE. Kad se to uzme u obzir, iranska vojna moć je još impresivnija. To je pokazatelj kako nije sve u veličini vojnog budžeta nego u menadžmentu novca koji je predviđen za oružane snage. Iranski vojni budžet prošle godine iznosio je nešto više od 10 milijardi dolara (2,1% BDP-a) – 26. mjesto na svijetu. Za usporedbu, vojni proračun Ukrajine iznosio je 64,8 milijardi dolara, a Izraela 27,5 milijardi dolara.
Napredne tehnologije
Iran je jedna od samo pet zemalja koje imaju kibernetičke sposobnosti za vođenje operacija kibernetičkog rata. To mogu još samo SAD, Rusija, Kina i Izrael. Iran povremeno vodi kibernetičke ratove sa SAD-om. Cilj obiju strana je sabotirati neprijateljsku digitalnu infrastrukturu i vršiti špijunažu.
U ljeto 2023. Iran je predstavio ono što su iranski dužnosnici opisali kao svoj prvi hiperzvučni balistički projektil domaće proizvodnje. Hiperzvučni projektili mogu letjeti najmanje pet puta brže od brzine zvuka i mogu ići složenom putanjom, što ih čini vrlo teškim za presretanje.
Snage i slabosti
Iranske oružane snage najjače su na Bliskom istoku. Glavne prednosti su dronovi i projektili, posložena vojna hijerarhija, opremljenost, stručni kadrovi koji posjeduju znanje i iskustvo. Glavni nedostaci su manjak sofisticiranosti jedinica u odnosu na vojsku SAD-a i neke evropske vojske.
Svakako, zračne snage su najveća vojna slabost. Problem je i nedostatak dovoljnog broja bojnih brodova. Iako povremeni američki i izraelski atentati na iranske visoke oficire u Siriji i Iraku nanose bol iranskom narodu, zbog kvalitetne unutarnje hijerarhije oni ne ometaju iranske vojne operacije ili operacije proxy milicija na Bliskom istoku.
Od marta 2023. iranske vlasti pokrenule su procese koje bi trebale dopustiti ženama služenje u oružanim snagama po prvi put od vremena šaha. To bi dodatno osnažilo iransku vojsku.
Potencijalno nuklearni Iran
Konačno pitanje je hoće li Iran uspjeti postati nuklearna sila s atomskim bombama? Vrhovni vođa Hamenei je prošlog ljeta izjavio kako Zapad ne može spriječiti Irance u razvoju nuklearnog oružja. Pritom je naglasio kako je dogovor sa Zapadom moguć, ali jedino ako Zapad pristane da iranski nuklearni program ostane netaknut.
Iranske vlasti su redovito poricale da imaju namjere razvoja nuklearnog oružja. No, nedavno je Iran znatno obogatio svoje zalihe urana. Prošle godine obogaćivanje uranijem bilo je 21 puta veće od prethodno nametnutih ograničenja.
Trenutačno je, prema vojnim analizama, Iran vojno moćnija država od glavnog neprijatelja Izraela. Ako bi Iranci razvili nuklearne bombe bili bi u svakom slučaju daleko moćniji od Izraela koji posjeduje nuklearno oružje. Upravo zato je cilj Izraela, SAD-a i EU-a spriječiti Iran da dođe do najmoćnijeg oružja.
Kako god bilo, s ovako kvalitetnim i fanatičnim oružanim snagama, moćnim arsenalom projektila i dronova te jedinstvenom geografijom koja ga je učinila vojnom tvrđavom – Iran je najmoćnija vojna sila Bliskog istoka.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
