Dok se njujorška policija prošlog mjeseca spremala upasti u zgradu Univerziteta Columbia, Bidenova administracija osudila je studente prosvjednike koji su se okupili unutra.
“Nasilno zauzimanje zgrada nije mirno – to je pogrešno”, rekla je Bijela kuća u priopćenju optužujući studente za “govor mržnje” zbog upotrebe arapskog izraza koji znači revolucija. “Govoru mržnje i simbolima mržnje nema mjesta u Americi.”
Komentar, koji je došao nakon dvije sedmice sve većih napetosti između učenika i škole, stavio je Joea Bidena čvrsto na stranu gušenja koje je uslijedilo, u kojem je uhićeno 48 učenika, a najmanje je jedan policajac “slučajno” pucao.
Unatoč zabrinutosti kolega demokrata, Biden je sljedećeg dana udvostručio svoju podršlu policijskoj raciji i izjavio da “neslaganje nikada ne smije dovesti do nereda”.
Za mnoge pristaše Joea Bidena ta bi odluka mogla označiti prijelomnu tačku. “Ovo je bio čavao u srce” Bidenovih šansi za ponovni izbor, ustvrdio je James Zogby, dugogodišnji demokratski djelatnik i arapsko-američki čelnik.
“Nikada nisam imao posla s administracijom koja nije toliko vodila računa o tome šta joj je sa bazom.”
Dok protesti za Gazu obuzimaju univerzitetske kampuse u zemlji, Biden se sve više sukobljava s glasačima koje treba pridobiti kako bi porazio bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na izborima u novembru.
Sve veća razbijenost izaziva strah demokrata od onoga što bi se moglo dogoditi u natjecanju koje bi moglo biti odlučeno s nekoliko hiljada glasova u ključnim državama na bojištu.
I stručnjaci i demokratski operativci kažu da Bidenu ponestaje vremena da promijeni kurs kako bi izbjegao katastrofu. Iako vanjskopolitička pitanja tradicionalno igraju sporednu ulogu na američkim izborima, postoji razlog za vjerovanje da je trenutna situacija drugačija, piše The New Arab u svojoj analizi.
Prema mnogim politolozima predsjednikovo odbijanje da raskine s Izraelom već je pojačalo napetosti unutar Demokratske stranke i učinilo da Biden izgleda slabašno pred glavnim političkim pitanjem dva su faktora koja će vjerojatno naštetiti njegovim šansama u novembru.
Sada je Biden dao podršku rastućem, nasilnom gušenju protesta, što je uključivalo više od 2500 uhapšenih studenata na fakultetima diljem zemlje. Ta odluka samo dolijeva ulje na vatru uoči demokratske konvencije ovog ljeta kada bi puni učinak ovih podjela mogao izaći na vidjelo u Chicagu.
Prema mišljenju višeg demokratskom funkcionera, koji je želio ostati anoniman, bez stvarne promjene politike u zemlji i inostranstvu, Biden bi mogao izgubiti svoju kandidaturu za ponovni izbor.
“Kada zovete interventnu policiju da izvuče vaše kolege s lisicama i ubaci ih u policijske kombije, to doista pogađa nešto duboko među mladim ljudima,” rekao je. “Sigurno mu neće donijeti glasove ako tako policija premlaćuje njegove birače.”
Nedostatak empatije
Kad se Joe Biden kandidirao za predsjednika 2020., biračima se predstavio kao kralj suosjećanja. Bivši potpredsjednik doživio je veliku tragediju u životu: samo šest mjeseci nakon što je Biden prvi put izabran u Senat, njegova supruga i kći poginule su u saobračajnoj nesreći u Delawareu.
Dok su njegova dva sina čudesno preživjela nesreću, Beau Biden je preminuo od raka dok je njegov otac još bio u Obaminoj administraciji.
Bidenova poruka o “glavnom ožalošćenom” odjeknula je među mnogim Amerikancima koji su se umorili od neslavno drskog pristupa politici predsjednika Donalda Trumpa, osobito dok je pandemija preokrenula živote diljem zemlje.
Ali izraelski rat u Gazi otkrio je granice Bidenove empatije kao zaštitni znak. Mjesecima je predsjednik pokazivao malo obzira prema boli koju je izraelska vojska nanijela opkoljenoj enklavi, pokazujući samo prolaznu zabrinutost za palestinske patnje dok je opetovano naglašavao stradanje izraelskih talaca koje drži Hamas.
Čak su i Bidenove odane pristalice priznale ovu činjenicu. “Pitam se li da Joe Biden ima istu dubinu osjećaja i empatije za Palestince u Gazi kao što ima za Izraelce?” upitao je Aaron David Miller, analitičar CNN-a i bivši visoki dužnosnik Bliskog istoka. “Ne, ne doima se tako, niti to poručuje. Mislim da u to nema sumnje.”
Taj jaz empatije prenio se i na unutarnju politiku. Biden je sada postao neka vrsta kandidata za zakon i red, izjavljujući da su protesti “antisemitski” i savjetujući da SAD nije “zemlja bez zakona”. Promjena je dovela do krize za mnoge od onih koji su prestrašeni drugim Trumpovim mandatom.
“Ako ovako izgleda pobjeda nad trumpističkim fašizmom, onda mislim da se mnogi ljudi vrlo razumno pitaju koja je onda stvarna razlika između to dvoje?” rekao je David Austin Walsh, povjesničar američke krajnje desnice i postdoktorand na Yaleovom programu za proučavanje antisemitizma.
Ostaje pitanje: ako ne Biden, ko? Najodrživiji kandidat treće strane je Robert F. Kennedy Jr., koji stalno dobiva između 5% i 10% glasova na nacionalnoj razini. Mnogi mladi ljudi vide RFK Jr.-a kao antiratnog kandidata, prema demokratskom funkcioneru, koji se žalio da većina Amerikanaca nije svjesna kandidatove snažne podrške ratu u Izraelu.
Walsh je rekao da ne razmatra treće kandidate i da bi umjesto toga jednostavno ignorirao vrh glasačkog listića u novembru. No, na kraju će vjerovatno držati nos i glasati za Bidena, rekao je za The New Arab.
Hoće li drugi slijediti? Ovisi o tome je li Biden spreman prihvatiti neke teške činjenice, ustvrdio je Zogby, koji je bio član izvršnog odbora Demokratskog nacionalnog odbora do 2017.
Unatoč svojoj dugoj karijeri u demokratskoj politici, Zogby kaže da on i drugi arapsko-američki čelnici nisu pozvani u Bijelu kuću na sastanak od novembra, iako je u njihovoj zajednici rastao snažan pokret protiv Bidena.
“Kad bi to učinili, morali bi biti voljni čuti loše vijesti”, rekao je. “Možda jednostavno ne žele to učiniti.”
Odbrojavanje do Chicaga
Možda je najveći strah među Bidenovim pristalicama ponavljanje nasilja s demokratske konvencije iz 1968., kada su se policajci sukobili s demonstrantima protiv Vijetnamskog rata u incidentu koji je vjerovatno pridonio izbornoj pobjedi Richarda Nixona.
Jedan od načina da se smanji vjerovatnost takvog ishoda bio bi jednostavno prestati angažirati policiju da razbije kampove protestanata. Ako su nas događaji iz 1960-ih nečemu naučili, to je da će slanje policajaca potaknuti demonstrante i radikalizirati situaciju, smatra povjesničar Mitchell Hall sa Univerzoteta Central Michigan.
Zvaničnici su kasnije okrivili policiju za nasilje na konvenciji, ali Amerikanci su u to vrijeme vidjeli samo haos na ulicama, napominje Hall.
Doista, taj se obrazac ponovno pojavio posljednjih sedmica. Republikanci i proizraelski zagovornici uhvatili su se za slike nasilja na protestima ne primjećujući da su svi oni došli nakon što su pozvani pripadnici policije ili Nacionalne garde. Prvobitna runda hapšenja na Columbiji utjecala je na odluku studenata da zauzmu zgradu , pozivajući se na proteste iz 1960-ih koje univerzitet sada hvali.
Nasuprot tome, manje nasilni odgovori omogućili su administratorima da se dogovore s demonstrantima, što je dovelo do mirnih rješenja u Northwestern, Brown i Rutgers.
Ali političko nasilje ima tendenciju širenja, kao što smo svjedočili prošle sedmice kada su proizraelski agitatori napali kamp solidarnosti u Gazi na UCLA-i, ranivši najmanje 15 demonstranata. I samo će biti teže držati stvari pod kontrolom ako Izrael ispuni svoju prijetnju da će napasti Rafah, gdje je više od milion Palestinaca natrpano od početka rata.
Mogući sukobi na konvenciji u Chicagu ovog avgusta zabrinuti su demokrate u Kongresu da najgore tek dolazi, prema Hassanu el-Tayyabu, zakonodavnom direktoru Odbora prijatelja za nacionalno zakonodavstvo.
“Postoji zabrinutost da bi se ovo moglo preliti u DNC”, rekao je el-Tayyab. “Ako ovo ne riješe, nastat će pravi nered.”
(TBT)
