Kada se izraelska vojska povukla sa Sinaja 1982. godine,Rafah je podijeljen na palestinski i egipatski dio.
Od kako su izraelski zračni napadi postali intenzivniji i razorniji,oko 1,5 miliona Palestinaca se sklonilo u Rafah.Sada se sjena novih napada nadvija nad ovim gradom.
Svaka kopnena ili zračna invazija može dovesti do katastrofalnih ishoda s obzirom na prisustvo ogromnog broja raseljenih civila iz cijelog opkoljenog pojasa Gaze u ovoj regiji, posebno u izbjegličkim kampovima.
Uprkos tome, izraelski zvaničnici još nisu odustali od svojih prijetnji i pokazali da se pripremaju za napad.
Portparol izraelske vojske Daniel Hagari je 21. aprila tvrdio da su nakon višenedeljnih pregovora sa egipatskom stranom o napadu na pogranični grad Rafah postignuti neophodni sporazumi sa Kairom, a izraelski načelnik generalštaba je izložio planove za operaciju na južni front.
Prije tri dana je izraelski vojni radio izvijestio da je vojska rasporedila rezervne snage, uključujući dodatna oklopna vozila i artiljeriju oko Gaze u znak spremnosti za invaziju na posljednje sklonište raseljenih Palestinaca.
Ova radio stanica je citirala general-majora Dotana, komandanta 932. bataljona izraelske vojske, koji je,kada je završila vojna operacija u izbjegličkom kampu Nasirat rekao: “Idemo u Rafah”.
S druge strane, proteklih dana Rafah je bio žestoko bombardovan od strane izraelskih ratnih aviona, od kojih je najočitiji napad na izbjeglički kamp Al-Shaburah u centru grada i uništenje džamije Al-Farooq u istoj oblasti, i bombardovanje stambene jedinice u Khirbat Al-Adasu na istoku.
Ovaj razvoj događaja dogodio se nakon što je Predstavnički dom američkog Kongresa odobrio 13 milijardi dolara vojne pomoći Izraelu, što Hamas smatra zelenim svjetlom za tvrdolinijašnu cionističku vladu da nastavi svoju brutalnu agresiju na palestinski narod.
Sigurne zone – velika obmana za svjetsku javnost
Kao dio priprema za kopnenu operaciju u Rafahu, Netanyahuova vlada je predložila stvaranje “humanitarne sigurne zone”.
Izraelska televizija je 22. aprila izvijestila da vojska širi “sigurnu zonu” u pojasu Gaze u pripremi za planiranu kopnenu vojnu operaciju u gradu Rafah.
Prema pisanju izraelskih medija, ovo područje će se protezati od grada Al-Mawasi prema jugu duž obalnog pojasa do periferije kampa Nusirat, a ovaj prostor sa 5 područja može primiti oko milion raseljenih osoba.
Izraelska okupaciona vojska tvrdi da će istovremeno sa ovom akcijom svakodnevno slati do 500 kamiona humanitarne pomoći u sigurnu zonu.
Ali izraelske tvrdnje su kritizirale Ujedinjene nacije, koje su ranije rekle da je “nemoguće” stvoriti takozvana sigurna područja za civile kako bi im se omogućilo da pobjegnu usred izraelskog bombardiranja.
Prošlog decembra, portparol UNICEF-a James Elder rekao je novinarima u Ženevi putem video konferencije iz Kaira da su takozvane sigurne zone nelogične i nemoguće i da su izraelske vlasti svjesne toga.
Volker Turk, visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava, također je potvrdio da je prijedlog izraelskog režima da se stvori sigurna zona na jugu pojasa Gaze “neodrživ”.
“Trenutni izraelski prijedlog za takozvanu ‘sigurnu zonu’ je neodrživ: zona nije ni bezbjedna ni izvodljiva za broj ljudi kojima je potrebna. Upućujem vas na jučerašnju izjavu Stalnog komiteta Međuagencijskog odbora: civili moraju biti zaštićeni u cijeloj Gazi, gdje god da se nalaze”, rekao je Turk tokom sastanka UN-a na kojem se razgovaralo o situaciji u Gazi 16. februara.
Rezultati “sigurnosnih protokola” izraelske vojske u proteklih 7 mjeseci pokazuju da je ovaj režim civile učinio glavnom metom vojnih akcija tokom rata i da je napadao civilna područja zaštićena međunarodnim konvencijama, kao što su bolnice, skloništa, škole, crkve i džamije. Zapravo, nijedno mjesto u Pojasu Gaze nije bilo imuno na izraelsko bombardiranje.
Rafah sa površinom od 56 kvadratnih kilometara je prije početka rata imao 250.000 stanovnika. Ali sada, sa prisustvom preko 1,5 miliona Palestinaca iz raznih gradova, postalo je veoma gusto i nijedno sigurno područje ne može primiti tako veliku populaciju.
Na početku rata Izraelci su Rafah proglasili sigurnom zonom za civile, ali u tom periodu čak ni grupe gladnih izbjeglica koje su se okupljale da prime oskudnu humanitarnu pomoć nisu bile sigurne od zračnih napada i izraelskih metaka.
Koji su Netanyahuovi motivi za napad?
Uprkos pripremama i prijetnjama koje signaliziraju da je bitka u Rafahu neizbježna, među analitičarima još uvijek nema konsenzusa o Netanyahuovim motivacijama i planiranju za naredne dane, a ima i onih koji izraelske prijetnje nazivaju samo “psihološkim ratom” kako bi ga pretvorili u adut za pregovaračkim stolom.
Vjeruje se da usred rastuće globalne opozicije i smanjenja političke i vojne podrške evropskih vlada Tel Avivu, Netanyahu i njegovi saradnici žele osloboditi izraelske taoce kako bi smirili demonstrante koji već sedmicama protestuju na ulicama i traže da Netanyahu ode,ali uz što manje ustupaka pred Hamasom i ostalim frakcijama palestinskog otpora. Stoga se propagandnim pritiskom želi insinuirati da su pred Palestincima dvije opcije – da se predaju ili će biti napad na Rafah koji će ugroziti 1,5 miliona života.
Netanyahu je u nedjelju navečer rekao da će pojačati političke i vojne pritiske na Hamas jer je to “jedini način da oslobodimo naše taoce”.
Na svom X profilu, izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz rekao je u subotu da će, ako se postigne dogovor o zatvorenicima, napad na Rafah biti odgođen.
Sa drugog aspekta, proteklih mjeseci egipatske stranke su više puta jasno izrazile svoje protivljenje operaciji u gradu Rafah, što je u suprotnosti sa tvrdnjama izraelskih medija. Jedno od pitanja koje su mediji bliski egipatskoj vladi više puta spominjali je mogućnost poništenja mirovnog sporazuma između dvije strane u slučaju ovakvog napada, jer invazija Rafaha može pokrenuti priliv izbjeglica na egipatske granice.
No, uprkos globalnom priznanju katastrofalnih posljedica invazije na Rafah, pa čak i mogućnosti širenja sukoba u regiji, iskustvo proteklih mjeseci pokazuje da najradikalniji izraelski kabinet uvijek ima svoje kalkulacije.
Mnogi misle da je iranska kaznena operacija Istinito obećanje zadala težak udarac političkom položaju Netanyahua i drugih tvrdolinijaša u kabinetu, dok u međuvremenu opozicija pojačava pritisak na premijera. Opozicioni lider Yair Lapid je proteklih dana pokrenuo novi napad na Netanyahua, optužujući ga da je oslabio izraelsku sposobnost odvraćanja i pozvao na pregovore o povratku zarobljenika.
U međuvremenu, napad na Rafah, osim stvaranja novog propagandnog prostora za smanjenje efekata iranskog napada, može pomoći Netanyahuu da se riješi pitanja talaca. Pritisci porodica talaca izazvali su još jedan talas svakodnevnih uličnih protesta protiv Netanyahuovog kabineta. U međuvremenu, invazija na Rafah može ili dovesti do slobode zatvorenika što će biti pozitivan rezultat za premijera a ako se desi da taoci izgube život, Netanyahu će i tu stvar preokrenuti u svoju korist i mobilisati javnost da se uhvati oružja i krene u nove napade na Palestince.
Osim toga, prisilna migracija stanovništva Gaze je još jedna Netanyahuova motivacija za operaciju Rafah. Iskustvo stanovnika Gaze iz riječi “sigurne zone” često evocira bolne uspomene. Otkriće masovnih grobnica oko bolnice Shifa svjedoči o ovoj stvarnosti. U suštini, jedan od glavnih ciljeva Netanyahua od početka rata bila je prisilna migracija stanovnika Gaze u Egipat i Jordan, ali ovaj scenario nije ugledao svjetlo. Izgradnja luke na obali Gaze je još jedan projekat Tel Aviva,ali ne za humanitarnu pomoć kako tvrde Amerikanci, već za olakšavanje deportacija ljudi iz ove regije u Evropu. Stoga, usred insistiranja stanovnika Gaze da ostanu u Gazi, napad na Rafah pod krinkom pronalaženja zarobljenika je opcija koju Izraelci mogu iskoristiti da istjeraju Palestince zauvijek sa njihovih ognjišta.
(TBT, PISjournal)
