Na Facebook profilu Aljoše Čampare, bivšeg ministra unutrašnjih poslova FBiH i kantonalnog zastupnika,osvanula je fotografija na kojoj se nalaze on, lider NiP-a i Elmedin Konaković, te Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Fotografija je objavljena uz čestitike Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
TRI USKOKA
„ Prijateljska kafa i prijateljski razgovori. Tema ne nedostaje, ima se i planova”, napisao je Čampara.
Ista ovakva fotografija je mogla nastati i u vrijeme kad se uveliko pregovaralo o imenovanju novog dirketora OSA-e, kada je Miletić trebao biti NiP-ovkandidat. Mediji su počeli licitirati sa imenima kandidata, među kojima je bilo injegovo ime. Ali je sve vrlo brzo demantirano činjenicom da on ne ispunjava zakosnke procedure, a jedna od njih je činjenica da je bio na pragu penzioniranja.
O Miletiću kao kontroverznom političaru, i još kontroverznijem policajcu, ispričano je i ispisano veoma mnogo. No, teško će danas njegovi glasači znati kome pripada- grupaciji stranka sa Trojkom, ili poziciji koju predstavlja SDA i DF. Još se zvanično nije odrekao saveza sa NESS-om.
Da se za dirketora ne mora konsultirati izravno Američka ambasada, i da glas američkog amabsadora nije odlučujući pri odabiru direktora OSA-e, Konaković bi sigurno „gurao“ Miletića na ovo mjesto bez obzira na pravne zavrzlame.
Tako da je moguće da su NiP-ovi planovi koje najavljuje Čampara „guranje“ Miletića za šefa USKOKA. To je „institucija na već postojeće institucije“ za borbu protiv kriminala i korupcije kojoj će lideri Trojke krojiti pravilnike o zapošljavanju i imenovanju rukovodilaca, pa bi se tako i penzionisanom drotu Miletiću moglo namjestiti nova funkcija.
Tako je Konaković postupao pri imenovanju svakog svog direktora, a svjež primjer je kandidatura Ismeta Gavrankapetanovića za direktora KCUS-a. Bez obzira što je ovobio loš izbor, motiviran revašizmom prema Sebiji Izetbegović, Gavrankapetanović nije mogao proći jer mu fale neki „papiri“. I kako sada stvari stoje Nediljko Rimac ispao vrlo principijelan kada nije dao saglasnost na njegovo imenovanje. Bez obzira na potpise hiljada boraca u znak podrške Gavrankapetanoviću, te same prijetnje Konakovića da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Rimca, sigurno će neko drugi obnašati dužnost direktora KCUS-a, što u konačnici nije ni loš ishod. Ovdje nije krivica samo na Konakoviću, iako ovaj primjer zorno ilustira raskošne manire kojima se razmeće kao novi frontmen Trojke, već je krivica i na Gavrankapetanoviću koji nije smogao snage da obuzda svoje nezdrave ambicije. Kao što je poznato njegov brat dr Faris gavrankapetanović je bio dirketorKCUS-a, prije profesorice Izetbegović, a svoju karijeru je završio neslavno iza rešetaka. Dakle,za sada je gore radio i goreprošao od profesorice Izetbegović – ona jošnije skončala iza rešetaka.
Iako Gavrankapetanović ne može biti odgovoran za nedjela svoga brata, ali ima udjela u njima. Jer Ismet Gavranakpetanović nije jedna od desetine žrtava dirketorice Ieztbegović, to je bio više sukob bošnjačkih klanova, ili mlado-muslimanskih sarajevskih familija.
Tako, sa koje god strane krenuli, Konakovića ćete naći u istim vrlo sumnjivima situacijama. Njegovo društvo je, što se referentni sarajevski novinari uočili, je polusvijet iz sarajevske i novoparazrske ćaršije, tako da se po slikama koje objavljuje sa svojih druženja stiče dojam da je Centrala NiP više brlog i stanište takvog polusvijeta nego kacelarija političke stranke.
LICE NACIJE
Sve je ovo odraz političke i akademske nekulture koja šljašti nad Konakovićevom harizmom poput aure. Naprosto čovjek nije završio studij, iako se predstavlja da jeste jer ima neku očito fasiciranu diplomu. Bar tako je pokazala stručna ekspertiza njegovih studijskih „papira“.
Ako biste uputili dopis dekanici Pravnog fakulta u Sarajevu dr. ZinkiGrbo, sa upitom da li je Aljoša Čampara diplomirao na ovom fakultetu, dobit će te odgovor da spomenuto lice nije izvršio upis u IV. godinu fakulteta, tako da nije zavšio ovaj studij.
Više nije problem u tome kako je Čampara mogao biti ministar ako nema završen studij, već što je kao takav postao pregovarač u Konakovićevom timu sa „političkim vukovima“ Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, kako im tepa Konaković, oko izrade zakona ključnih za otpočinjanje pregovara za prijem BiH u EU.
Ovo je zaista jezivo opasna situacja za državu i naciju, čije je dostojanstvo i obraz srozani do ništice. Na svakom koraku, u medijima ili na ulici, vidite tužno i uplakano lice bošnjačke nacije.
Dovoljno je samo podsjetiti da je Alija Izetbegović bio vrhunski pravnik, a da je pored sebe uvijek imao najveće bošnjačke pravne eksperte od Kasima Begića, Ćazima Sadikovića, do Kasima Trnke, da pošten insan zaplače. Sulejman Tihić je također bio vrlo vispren pravnik, kao i Šefik Džaferović. Pa i taj Bakir Izetbegović, kojeg je Konaković olajao po svakom osnovu, imao je referentne pravne savjetnike poput Alme Čolo, ili Nedima Ademovića.
To što je bošnjačka nacionalna politika spala na tako „niske grane“ da o njenoj (evropskoj) budućnosti odlučuju neškolovani politički polusvijet, poput Konakovića i Čampare, najmanje su oni krivi. Kriva je cjelokupna akademska i vjerska bošnjačka elita. Oni moraju dignuti glas i pozvati predstavnike međunarodne zajednice, da obustave sve daljnje aktivnosti o pregovorima dok se lideri Trojke ne privole da sebi uzmu referentne pravne savjetnike.
Bošnjake bi u ovom trenutku mogao spasiti visoki predstavnik Cristian Schmidt ukoliko nameten one segmente zakona oko kojih se sada spore pregovorači, kako bi se napravio kakav takav „pontonski most“ za ulazak BiH u EU.
Koliko god su lideri Trojke srozali ugled bošnjačke nacije, još više su zloupotrijebili podršku međunardopne zajednice, posebno američkog amabsadora Michaela Murphya i nekolicine evropskih lidera koji su lobirali za prijem BiH u EU. Sav taj kapital su pročerdali svojim nadobudnim populizmom.
Konakovićev imidž je medijski srozan toliko da mu se politička karijera gasi na dnevnoj bazi. On će se sigurno kao građanin morati izjašnjavati pred sudom o krivici, odnosno dokazivati svoju nevinost bar u dva procesa za koje se već vodi istraga. Ali to je njegov problem kao građanina. Naš problem je što Konaković u takvom stanju već čini nepopravljivu štetu imidžu države. Stoga on mora odstupiti – sad i odmah!
(TBT, Tim za analitiku)
