Kapiten nogometne reprezentacije BiH Edin Džeko i bivši direktor BBI banke Amer Bukvić grade stambeno-poslovni objekat Premier Park u Sarajevu.
Džeko i Bukvić osnovali su firmu koja je investitor buduće stambeno-poslovne zgrade koja je planirana iza Sarajevo City Centra (SCC) na Marijin Dvoru. Prema informacijama portala Radiosarajevo.ba, ova zgrada bi trebala imati osam spratova.
Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo izdalo je 17. decembra 2013. godine urbanističku saglasnost, ali su zbog sudskog spora na početak radova čekali sve do sada.
ŽIVOTNI AUTOGOL
Edin Džeko u Sarajevu posjeduje nekoliko nekretnina. Dug je spisak nekretnina koje je on kupio, počev od “Šipad Komerca” u strogom centru grada, kojeg je platio skoro 5 miliona KM. U njegovom imovinskom kartonu je i luksuzni stan u Ferhadiji, kao vila u sarajevskom naselju Višnjik. Sve ove nekretnine Džekoje realizirao uz pomoć Bukvića koji je kao director BBI banke advokatko-notarski lobi povezan sa općinskim i kantonalnim službama. Za pretpostviti je daje Džeku sa Bukvićevom moćnom mrežom povezala supruga Amra koja je prošla korz “incubator” za “zelene termite”, kako pežorativno nazicju Bošnjačku gimnaziju. Kao što je poznato Amra je kao foto model prije Džeke bila u braku sa jednim biznismenom gdje je mogla steči menadžersko iskustvo.
Bez obzira na popularnost i slavu koju Džeko, kako kapiten i golgeter državne reprezentacije, uživa u Sarajevu, ovo bi mu mogao biti životni autogol. Zbog čega? Zato što je sebi dopustio da ga supruga “vuče za nos” kao šonju i načini od njega zaštitni znak ozloglašene građevinsko-tajkunske mafije u Sarajevu.
Zamolili smo jednog iskusnog stručnjaka da nam analizira ovaj slučaj i on se odazvao našoj molbi. Njegovo viđenje situacije prenosimo u cijelosti:
“Dragi prijatelji, ovo je za nepovjerovati”, započinje svoje pismo naš čitatelj I ekspert iz domena urbanizma. “Čovjek bi želio da se napokon počne radovati nećemu novom, navodnim promjenama, a ono ispalo isto, ili čak i gore od onog što je bilo, jer se radi barem simbolično u boljem vremenu.
Nažalost, nije tako! U medijima je najavljena izgradnja jednog novog stambeno-poslovnog objekta u centralnoj gradskoj zoni na Marijin Dvoru, iza poslovnog objekta SCC-a, a na mjestu ranijeg poslovnog objetka “Bosna sport”. Ova firma je davno privatizirana i kupio ju je Alija Delimustafić, nesretnik koji vrijeme provodi u kućnom pritvoru jer ne može da mu se organizira sudski postupak zbog toga što je grupa optužnih toliko brojčano velika da uvijek jedan od optuženih za ogromne prevare ima razloga da se ne odazove ne sudsko ročište te se stoga suđenje odgađa. Taj circus traje godinama. Siguran sam da se proces neće nikad okončati.
O čemu se ustvari radi? To je centralna gradska zona čiji je regulacioni plan suspendirao bivši gradonačnik Abdulah Skaka, kao kadar SDA. Zahtjev za izgradnju objekta po starom regulacionom planu podnosio je Alija Delimustafić, kao I mnogi drugi privrednici koji su na tom prostoru privatizirali druge državne firme. Svi su oni odbijeni jer navodno nisu bili “čisti papiri”. Cijela grupa advokata i dan-danas maltretira te potencijalne investitore, valjda dok ne umru ili se ne umore, da prodaju Bukviću, da bi on, našao nekog poštenog, eto poput Džeke. Zapravo, Bukvić se samo ekponira ispred “lakiranih” i stvarnih vlasnika, a uloga Džeke je da zamaže oči ovom izvaranom narodu.
Šta oni u stvari žele sa ovom investicijom? Bukvić, koji je pobjegao od istrage,u Džedu, odnosno u Islamsku banku za razvoj, želi unijeti u Bosnu i Hercegovinu “prljav novac”, možda i vratiti i legalizirati ukradeni novac. Vrijeme prolazi, stari se, umire se, rat davno prošao, a novac ”leži” vani neiskorišten.
Šta je nužno u ovom slučaju činiti? Prvo se mora vidjeti koji je organ je izdao urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu. Niko to zvanično nije smio učiniti jer je Plan suspendiran 1997. godine, odmah po izboru Skake za gradonačelnika.
Sad smo svjedoci pritiska na gradonačlnicu Benjaminu Karić, od strane šefa NiP-a Elmedina Konakovića, kada je govorio kako je sramota da se po gradu ništa gradi. Da li je gradonačelnica Karić, koja je iz SDP-a, popustila, ili je NiP našao “slabu kariku” u načelniku Općine Centar Srđanu Mandiću, koji je iz Naše stranke, treba izvršiti uvid u dokumentanciju urbanističke saglasnosti i sve će se samo kazati.
Ali, po ovom pitanju se još nije oglasila ni Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika, pod čiju nadležnost spada i ovaj objekat. Nisu se valjda umorili i zadovoljili sa trotoarom ispred Šuma-projekta i Čilimom u Titovoj ulici?! U svakom slučaju treba vidjeti ko je projektant i iz kojeg tabora dolazi. Tako bismo uočili koje su “šahovske figure” pokrenute u ovoj na smrt opasnoj igri.
Evo kako to u stručnom odgovornom smislu izgleda.
Moralna, profesionalna i antikorupcionaška vlast koju čini famozna Trojka, u prvom sazivu Vlade KSA donosi odluku o hitnom pristupanju izrade Zakona prostornom uređenju i građenju, jer zakon koji je bio na snazi donosi ogromne probleme.
Trojka u drugom mandatu procjenjuje da nije problem u zakonu nego u urbanističkom planu Grada, te po osnovu toga donosi odluku da odustaje od zakona, na kojem je SDA radila nekoliko mjeseci, pa Zavodu za planiranje razvoja kantona izdaje nalog da omah počne sa izradom novog urbanističkog plana Grada. I gle čuda, direktor Zavoda (NiP) sa stručnim saradnicima tri godine rade na tome. I baš sad kada je nacrt urbanističkog plana trebao ići u javnu raspravu u Skupštinu Kantona, oni odlučuju da obustave proces usvajanja jer, Bože moj, lokalni izbori su na pomolu.
A galamom i kadrovskom šemom moguće je praviti pomake na bazi korupcije što su Elmedin Konaković i Edin Forto pokazali na primjeru davanja dozvole Emiru Granovu i Gordanu Memiji za gradnju na Crnom vrhu.
KONCERTNA DVORANA
Nekada je na Marijin Dvoru (Kvadrant A) bio plan izgraditi Koncertnu dvoranu.Toje bio rezultat međunarodnog natječaja. Predsjednica žitija je bila svjetska diva arhitekture Zada Hadid. Lokaciju je odredila Vlada KSA u saradnji sa Zavodom za prostorno planiranje. Prvoplasirani rad radile su mlade engelske arhitekte sa orginalnim jedistvenim rješenjem Koncertne dvorane.
Stručni savjet gradonačelnika uspio je odbraniti tu lokaciju do 2017. godine od nasrtaja tajkuna. To je bio i razlog da se 2018. izmjenjen regulaioni plan. Tad se navodno pojavio privatni vlasnik zemljišta. Stručnjaci vjeruju da je vlasnik bio fantom jer se svako sjeća da se na tom mjestu nekad nalazio (privremeni!) prosto r”Slovenijales”, kao prodavnica namještaja. Zašto je bio “privremeni”? Zato što se zna da se na tom mjestu planiralo graditi biblioteku i spomenik maršalu Titu.
Pored toga, nakon desetak godina se pojavljuje vlasnik koji je uspio od ”Slovenijalesa” otkupiti prostor da bi na tom mjestu gradio dva trgovačka objekta i jedna stmabeno-poslovna zgrada.
Tako da su kantonalne službe zamrzle ideju gradnje Koncertne dvorane iako je vlada Italije bila odobrila1000.000.KM za njenu realizaciju.
Tako da je sve “palo u vodu” i Sarajevo danas ne krasi Koncertna dvorana, uz Parlament BiH, Zemaljski muzej, Historijski muzej, Muzej ArsAevi, što ne bi imao nijedan grad u Evropi.
BUKVIĆEV MANHATTAN
A šta mi danas gledamo? Bukvićev “Manhattan” u Sarajevu!
Osim Alije Delimustafića još nekoliko se investitora vrti oko ovog građevinskog plijena. Tu je Mujo Selimović, vlasnik “Sarajevske pivare”, Svetlan Stanić, jedan od braće i vlasnika famozne firme “Stanić”, i grupa”Aqova”. Najzanimljivije ime je vlasnika firme “Zelo” koji je uspio kupiti prostor “Slovenijales”. Radi se o Harisu Ihtijareviću, bivšem vlasniku franšize McDonald’sa u Sarajevu. Najvjerovatnije je da se preko njega firma “Bosman” domogla ove možda najatraktivnije lokacije u gradu. Ova firma je do sada bila registrirana za niskogradnju, ali pošto je firma “Zelo” sve projekte sa 50 spratova ovjerala na Institutu za arhitekturu i urbanizam, to znači da i “Bosman” prelazi na visokogradnju.
Da napomenemo da se na spomenutim lokalcijama planira graditi 338 000 stambenih jedinica, što bi circa trebalo vrijediti oko 2 milijarde maraka.”
Ono što u najmanju ruku čudi jeste ponašanje američkog ambasadora Michael Muprhya koji se ne oglašava ovome, pa čaki tolerira jer se radi o investicijama koje koordinira Elmedin Konaković. Ako se prisjetimo da je Murphyev predhodnik ambasador Thomas Miller, poništio privatizaciju hotela Holiday inn, kojeg je tadašnji premijer Edhem Bičakčić bio “namjestio” stranačkom tajkunu Nedimu Čauševiću, kao vlasniku firme Teleoptic, jer se radilo u prozirnom pranju novca kupovinom za bezvrijedne certificate, moramo zaključiti da se radi o komformisti koji Konakovićevim tajkunima sve “gleda kroz prste”.
(Nastavit će se…)
(TBT, Istraživački tim)
