Prema informacijama nekih od funkcionera SDA, koji ne kriju svoje ogorčenje saznanjem da su glavni operativci na terenu za lobiranje za Bakira i Sebiju Izetbegović osobe sklone kriminalu Dževad Mhamutović i Edin Ramić. Oni su dobili nalog da milom ili silom ubijede stranačke odbore po općinama da Šemsudin Mehmedović ne smije dobiti dovoljan broj kandidatura za predsjednika SDA na narednom kongresu.
Povrh svega radi se o osobama koje su najveći krivci za potpuni nestanak SDA u RS, i onima koji su svojom politikom i radi ličnih interesa dovele Bošnjake manjeg entiteta u položaj koji prijeti potpunom nestanku njihovog naroda u RS.
To ne čudi samo starije fukcionere koji su čuli priču koju je pričao jedan od prvih saradnika Alije Izetbegovića zadužen za njegovu sigurnost. On bi na neformalnim druženjima sa svojim prijateljima znao kazati kako je upoznao ljude sa raznim čudnim karakternim mahanama, a notorna mahana Alijinog Bakira je da uživa biti okružen kriminalcima. Zbog toga i ne čudi sto mu je glavni operativac Edin Ramić, među povratnicima poznat ko „Edo junica“. Zašto ga tako zovu? Zbog kriminalne afere podjele bolesnih junica povratnicima u Podrinju. I ta kriminalna podjela bi se nastavili da firma koja je isporučivala junice nije imala i ugovor izvoza junica u bratsku Tursku, čija je inspekcija otkrila da se radi o bolesnom mesu pa je ugovor sa firmom za naprsno prekinut. Potvrdu o zdravlju bolesnih junica za povratnike je davao Ramićev komšija, veterinar, iz Osmaka inače Dodikov član SNSD. Slučajno ili ne veterinar iz Osmaka je svaki put dao potvrdu da su bolesne junice zdrave i da mlijeko i meso povratnici mogu konzumirati.
Novac i Bakir su povezali ovu dvojicu lobista, naime firma Maester čiji je vlasnik Dževad Mahmutović (kasnije je formalno prebacio na druge osobe), je redovno dobijala unosne milionske poslove od ministra Ramića. Tako je 2018 godine, za obnovu povratničkih kuća čiji je cijeli ugovor iznosio 1.255.639 km bez PDV a. Takvi ugovori realizirani su kontinuirano u vrijeme Ramićevog ministraskog mandata; firma koja u principu nije imala zaposlenih dobijala je višemilionske poslove. Prije dolaska u Sarajevo Ramić je bio konsultant u firmi Maester doo , čiji je vlasnik Mahmutović.
Da je Edin Ramić novac iz državnog budžeta smatrao svojim potvrđuje slučaj sa Kasimom Selimovićem, uglednim privatnikom iz Kalesije od kojeg je u Kalesiji Ramić kupio stan, a platio ga nekom kompenzacijom za izvedene radove koje je radila Selimovićeva firma iz buđeta ministarstva.
Nije samo sa predhodnim zamjenikom državnog ministra Mahmutovićem imao dobre poslovne odnose, i sadašnji državni ministar za ljduska prava, Sevlid Hurtić, vlasnik izdavačke kuće NAM“ iz Tuzle, imao je unosnu poslovnu saradnju sa Edinom Ramićem i ministarstvom za izbjeglice. Naime ministar Ramić je Hurtićevoj firmi prebacio cc 1000. 000 ( milion) KM za udžbenike nacionalne grupe predmeta za povratničku populaciju.Ova posao su „obrnli“ iako su obojica znali da RS opstruira izučavanje ovih predmeta u RS, skoro u svim školama. Nikome nije poznato na koji način i da li su udžbenici koji nisu dozvoljeni ikada ikome isporučeni.
Da ministar Ramić nema empatiju ni prema žrtvama genocida i mezarju u Potočarima pokazuje svojim sramnim ugovorom da po prvi put u Memorijalnom centru da ugovor firmi Gradex iz Zvornika u vlasništvu Jovice Đurića, tajkunu bliskom SNSD načelniku Zoranu Stevanoviću. Stoga niko ne može garantirati da ista nema zaposlene osobe koje su počinile genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Da bi sakrili od majki Srebrenice ovu sramotu podizvodžać radova je bila firma Maester u kojoj je nekad direktor bio Dževad Mahmutović, navodno da je ovoj zvorničkoj firmi platila posao 150. 000 KM. A s obzirom da je ugovor i posao sklopljen pred opće izbore,nije isključeno da je isti poslužio da i SDA i SNSD dođu do novca za kampanju. Po ko zna koji put se postavlja pitanje odnosa pojedinaca iz vrha SDA prema kostima žrtava genocida u Srebrenici. Posao na zgradi Memorijalnog centra pored ministarstva za izbjeglice sufinansira i Turska vladina organizacija Tika. I opet je izvodžać radova Mahmutovićeva firma! To je problematično i stoga što je Mahmutović i član upravnog odbora Memorijalnog centra. Radi se o poslu u vrijednosti od preko dva miliona maraka.
Da Mahmutović zna koristiti poziciju člana upravnog odbora MCS pokazuje i slučaj hotela „Aura“ u Srebrenici koju je finansirala Fabrika duhana Sarajevo (FDS). Naime u vrijeme dok je bio član Nadzornog odbora fabrike duhana, u to vrijeme i savjetnik u Predsjedništvu Bakiru Izetbegoviću, Mahmutović je sam sebi dodijelio posao na izgradnji hotela, tako što je raskinut ugovor sa firmom Tehno iz Srebrenice
i dodjeljen firmi d.o.o. Maester u vlasništvu Dževada Mahmutovića. Po izvještaju finansijske policije u hotel je uloženo 15 miliona maraka dok je procjena da je stvarna vrijednost uloženog oko 8 miliona maraka. Razlika i jedna od pljački povratnika i žrtava genocida je ogromna. Iako je izvještaj predat Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, nikad nikava odluka nije donesena ovom slčaju. Sve ovo pokazuje da Izetbegovićevi savjetnici nikada nisu imali za cilj razvijati i ulagati u Srebrenicu, već im je bio cilj da po uhodanoj matrici „Bakirove SDA“, izvuku novac za lično bogačenje. Ni nakon 5 godina hotel nije dovršen niti otvoren. A kome ga je prodao Fadil Novalić u sklopu prodaje Fabrike duhana Sarajevo (FDS) niko ne zna!
(TBT, Istraživački tim)
