KULTURA
Razuzdane i pikantne priče o poligamiji, ljubavnim aferama i
dječjim brakovima, veoma su osjetljivo štivo za ovaj izrazito muslimanski
region. Ipak, sve što se odštampa proda se ilegalno na nigerijskim prašnjavim
pijacama

FOTO: ilustracija(Reuters)
Na sjeveru Nigerije, gdje žene po pravilu ne stječu nikakvo
obrazovanje i najčešće se udaju u veoma ranom uzrastu, u posljednje vrijeme
postoji jedno pribježište u kojem djevojčice mogu pronaći svijet koji ne
poznaju. To je “littattafan soyayya”, odnosno tradicionalna
nigerijska ljubavna književnost.
Ovi romani najčešće su napisani na hausi, najrasprostranjen
čadskom jeziku koji se govori također u Nigeriji i Nigeru, a pišu ih uglavnom
žene. Djela nisu baš “Pedeset nijansi – Siva”, većina su
klasične bajkice u stilu Pepeljuge, međutim tu i tamo mogu se pronaći razuzdane i
pikantne priče o poligamiji, ljubavnim aferama i dječjim brakovima, što je sve
veoma osjetljivo za ovaj izrazito muslimanski region.
Teme kojima se “littattafan soyayya” bavi, autorke
su najčešće same preživjele, što im daje veoma emotivnu i ličnu notu. Sadatu
Baba Ahmed, popularna spisateljica nigerijske ljubavne književnosti, morala je
nakon smrti svog muža da se uda za njegovog brata, koji je već imao dvije žene.
Ona kaže da u svojim knjigama pokušava djevojčicama da prenese znanje o
jednakosti koje nisu dobile u školama, ako su ih uopšte pohađale.
Još jedna poznata autorka Balaraba Jakubu smatra da je
“littattafan soyayya” jako važna, jer žene van toga zaista nemaju
nikakav glas u nigerijskoj kulturi.

FOTO: Ilustracija (Reuters)
Romani nigerijske ljubavne književnosti najčešće izlaze u
dijelovima, a siromašni ih mogu pronaći na pijacama i za po 0.15 dolara,
odnosno 50 nairi. Najpopularniji autori prodaju desetine, ako ne i stotine
hiljada kopija.
Lokalni profesor Abdulkadir Dangambo kaže da se više knjiga
štampa na hausi nego na bilo kojem drugom afričkom jeziku. Najprodavaniji
romani obično budu i ekranizovani, nakon čega izdavači i autori bukvalno
“ne mogu da žive od fanova”.
Ipak, ta popularnost ne znači da njihovu priču poštuje i
muslimanska moralna policija. Autorka Sadata Baba Ahmed bila je jednom prilikom
optužena da je “strani agent” jer je pisala o HIV pozitivnoj osobi
koja obožava prostitutke.
Odbor za cenzuru briše sve eksplicitne scene iz zvaničnih
izdanja, zbog čega većina autora zaobilazi formalnosti i ulazi u samostalno
izdavaštvo – jer sve što je odštampano prodat će se na prašnjavim nigerijskim
pijacama.
(TBT, Economist)






