GEOPOLITIKA
“Priključio sam se revoluciji u prvim danima i borio
sam se protiv Gadafija. Prije 2011. mrzio sam Gadafija više nego iko. Sada,
život je mnogo teži, a ja sam postao njegov najveći fan”, priča
31-godišnji Muhamed
FOTO: Gadafi (Profimedia)
Pet godina poslije revolucije u Libiji, zemljom vlada haos –
cijene hrane su petostruko skočile, plate se ni isplaćuju, strah zbog napada
Islamske države ne prestaje, a osnovne životne potrebe je nemoguće zadovoljiti
zbog stalnih nestašica struje.
“Priključio sam se revoluciji u prvim danima i borio
sam se protiv Gadafija. Prije 2011. mrzio sam Gadafija više nego iko. Sada,
život je mnogo teži, a ja sam postao njegov najveći fan”, priča
31-godišnji Muhamed za “African Exponent”.
Ništa se u zemlji nije popravilo poslije Gadafija.
“Imali smo 7 vlada od 2011. godine i šta su postigli?
Jedino novo što vidimo su kante za smeće širom Tripolija. Kada ih vidimo
smijemo se i kažemo da je to jedini uspjeh revolucije”, priča Mahmud, još
jedan od mnogih nezadovoljnih Libijaca.
Harun, nekadašnji radnik naftne platforme, smatra da je
rušenje Gadafija bilo “čista greška jer Libija nije bila spremna za
demokratiju.
“Bila nam je potrebna pomoć međunarodne zajednice, ali
oni nisu bili tu. Zapad je jedva čekao da nas bombarduje, ali se povukao kada
je trebalo izgraditi nešto na ruševinama bombardovanja. Libijci su ostavljeni
na cjedilu, da sami shvate kako da uspostave demokratiju, koje nije bilo više
od 4 decenije. To je rezultiralo usponom brojnih militantnih grupa koje žele
vlast.”, priča Harun.
Politički aktivista Fadijel izjavio je za D M da iako je
“do sada trebalo da bude bolje nego za vrijeme Gadafija, sve što je ostalo
je haos i borba svih protiv svih”.
Još jedan 30-godišnji Libijac koji je anonimno govorio za
African Exponent rekao je: “Libija je umrla sa Gadafijem. Mi više nismo
nacija, postali smo samo grupa zaraćenih plemena, sela i gradova. Prije je
postojao samo jedan Gadafi, a danas imate 6 miliona malih Gadafija.”
Iako su zvaničnici NATO tvrdili da je svrha vojne
intervencije u Libiji bila zaštita civila, 26-godišnji student medicine Salem
misli drugačije: “Daleko više ljudi je ubijeno od 2011. godine nego za sve
42 godine Gadafijeve vladavine zajedno”.
Prema nekim procjenama, poslije pada Gadafijevog režima u
Libiji se aktiviralo preko 1.700 oružanih grupa, a tok libijske politike
preuzeli su meci i bombe, prije nego glasački listići. Demokratija kojoj se
libijski narod nadao nikada nije došla, a da stvari budu gore, kraj građanskog
rata još uvijek nije na vidiku.
(TBT, AE)
