Odkada je „upao u sedlo“ Bakir Izetbegović je jahao svoj strmoglavi politički rodeo, pokazao se kao veoma loš jahač; bio je možda jedan od njagorih bošnjačkih „jahača apokalipse“ koji su „slomili vratove“ u tom rodeu. Pored toga i on kao takav je imao hrabrih i lucidnih momenata.
GORI OD OSMICE
Ako je vjerovati njemu bliskim saradnicima, on je imao priliku popiti kahvu sa Ramom Iskom i istrgovati s njim jednu ruku njegovog sina Arnela, koju je imao u Federalnom parlamentu. Da je to uradio teško da bi Nermin Nikšić bio izglasan za premijera vlade Federacije BiH. Ali, Izetbegović je imao pred sobom čovjeka zbog kojeg se grstio na politički ambijent generalno u Bosni i Hercegovino. Nije da nije imao pred sobom njemu slične profile političara – malo brada, malo teretana- kakav je na primjer Salko Zildžić, ali ovaj je bio baš „dno dna“. Imao je on dojava o Isaku, da je nakon ugostiteljskog obrazovanja na sumnjiv način završio pedagoški fakultet, a potom iz oblasti ekonomije stekao magistarsku, pa čak i doktorsku titulu. Navodno ga je u jednom trneutku oslovio sa akdemoskom titulom doktora, da bi obojica prasnula u smijeh i zagrcnuli se. Izetbegović sezagrcnuo jer su mu lažne diplome „došle glave“, a Isak se zagrcnuo kad je osjetio da se ovaj „ujeo za jezik“. Naravno, oni koji su mu preporučivali Isaka za saradnju isticali su njegovu snalažljivost, da je bio borac, da je radikalni vjernik i da ga kako Romi tako i vehabije. Doduše, toliko je toga Izetbegović čuo i znao o Isaku da je na momente posumnjao da mu se nudi samo zato jer ga Elemdin Konaković, a posebno Nermin Nikšić ne smiju kooptirati pošto neće moći proći sigurnosne provjere.
„ Ako je Osman Mehmedagić Osmica završio na američkoj „crnoj listi“ ovaj bi trebao završiti na tri „vražije crne liste“, pomislio je Izetbegović i odskčio od stola.
Ako je Izetbegović odlučio odbiti sve ponude Isaka, kako se povjerio nekim najbližim saradnicima, iz osjećaja gadljivosti da uoće ima posla sa ovakvim ljudima u politici, ni tako ne bi pogriješio. Čak šta više, ovo mu je mogla biti jedan od najboljih političkih odluka koju je donio ikada. Ali, pošto ga ne krase baš principijelnost i moralnost u donošenju odluka, više je vjerovatno da je i ovu odluku donio iz lukavih političkih motiva. Procjenio je da ako se lideri Trojke, posebno američki ambasador Micahel Murphy, „upecaju na ovaj mamac“ i prihvate trgovinu sa Isakom, to će im biti „ahilova peta“ preko koje će ih srušiti. Zaista, kako je moguće da ambasador Murphy „dijeli političke vrijednosti“ sa Isakom, a ne dijeli sa Izetbegovićem, kad su sve negativnosti i političke inkriminacije koje se spočitavju ili imputiraju Izetebgoviću pri Isaku i to u ekstremnoj varijanti. Tu se prije svega misli na vjerski radikalizam i kriminal.
Pored toga minsitar Isak je na pres-konfereciji ustvrdio da je on za 100 dana uradio više nego svi njegovi prethodnici za 20 godina. Rijetki gledatelji koji su pored malih ekrana slušali prijenos konferecije ministra Isaka su sebi postavili pitanja ko su bili te njegovi prethodnici, počev od Muhameda Bešića, Jusufa Pušine, Bairka Alispahića, Avde Hebiba, Mehmeda Žilića, Rame Masleše, Predraga Kurteša i Aljoše Čampare.
Kao što niko od gledalaca pored malih ekrana pojma nema ko je Vahidin Munjić, čovjek koji je sjedio pored minstra Isaka, a za koga on kaže da je „najveći profesionalac od kada je uspostavljena funkcija direktora Federalne uprave policije (FUP)“. Samo rijetki poznavaoci prilika u ovoj policijskoj federalnoj agenciji znaju da je Munjić moralno nepodoban za navedenu poziciju jer je opterećen raznim istragama i optužbama koje uključujuću ,,amneziju,, za ,,ubistvo u policijskoj stanici,, u Olovu, kada je 16.08.2003. godine ubijen Milisav Žugić.
Pored minsitarske fotelje Isak je vlasnik zaštitarske agencije CONDOR, koja je registrirana nanjegovu suprugu, a koja zvanično broji cca 60 uposlenika koji pružaju fizičku i tehničku zaštitu (video nadzori, alarmi i sl). Tako Isak posredstvom Policijske akademije, koja je podređena njegovoj funkciji, pored nadzora nad školovanjem policijskih kadeta, nadzire, kontrolira i usmjerava školovanje tj. certificiranje svih zaštitara u Federaciji BiH. Oni, naravno, bez certifikata kao uvjeta za obavljanje posla nemaju status zaštitara. Istovremeno Isak kroz Inspektorat za nadzor nad radom zaštitarskih agencija i unutrašnjih službi osiguranja, jer je Isnpektorat kao organizaciona jedinica u sastavu MUP F BIH, tako da je njegovim uposlenicima Isak nadređen, kontrolira rad ostalih zaštitarskih agencija u Federaciji BiH, njih preko stotinu. Dok je na području BiH registrirano oko 180 zaštitarskih agencija sa oko ukupno cca 4500 zaštitara.
Tako da Isak kontrolom zaštitarskih agencija sa ministarske pozicije, kroz školovanje zaštitara, kontrole agencija, kako to kod nas biva, može preferirati svoje zaštitarske agencije za dobijanje posla, odnosno uklanjati konkurenciju. A već sa istekom ove ugovorne godine, javna preduzeća i ustanove, posebno u Sarajevu, sklapaju poslove sa firmom Isaka i njegovih prijatelja za narednu godinu. Pored novca koji će profitirati dobijanje poslova tehničke zaštite podrazumjeva i vladanje aktuelnim stanjem, jer video nadzori svih institucija postaju dostupni Isaku. Ministar vlade kontrolira službu javne sigurnosti tj. policiju, a zatim i službu privatne zaštite, tj. zaštitarske aktivnosti.
Koliko je ovo zanimljivo i poslovno unosno, tolikoje opasno ako se ima u vidu da je Isak blizak prijatelj sa vlasnicima zaštitarskih agencija, popt „Flek sekuriti“ iz Tuzle. Vlasnici ove agnecije su braća Mehić Damir, Amir i Samir. Svi su osuđivani za ubistva i dok su policijske agencije evropskih zemalja, pa tako i BiH, što znači da bi trebao biti i FMUP, proteklih mjeseci tragale za Damirom Mehićem Bibijem, presuđenim ubicom. Bibi je uhvaćen na aurodromu Surčin sa lažnim dokumentima i lišen slobode. Trenutno se nalazi u beogradskom zatvoru pod optužbom da je imao namjeru likvidirati Luku Bojovića, ali iz Sarajeva traže njegovo izručenje.
Zanimljivo je da je ministar Isak objavljivao na Facebooku fotografije sa Amirom Mehićem, koji također osuđenik za ubistvo. Bratski zagrljaj sa fatografije Isaka i Mehića desio u svetom muslimanskom gradu Meki, gdje su obojica obavljaju vjerski obred umru. Braća Mehići su poznati kao groljive vehabije, te kao takvi imaju dosta prijatelja u Islamskoj zajednici, ali u SDA. Tako je jedan od njihovih vehabijskih istomišljenika je Salko Zildžić, predsjednik KO SDA u Tuzli, ali i Amir Sakić, šef direkcije pri Rijasetu IZ-e za medije.
Ma šta lideri Trojek mislili i ma čime opravdavali izbor Isaka za šefa policije, njegovim izborom sva priča američkog ambasadora Michaela Muprphya o borbi protiv kroupcije, kriminala, pa čak i terorizma, pada u vodu! A najavljene press-konferencije ministra vanjskih poslova Konakovića, na kojima će svake sedmice podastirati dokaze o kriminalu bivše vlasti, mogu samo poslužiti za svađe i prepucavanje na društvenim mrežama. Bez obzira na srčanost kojom Konaković to radi, niti je uvjerljiv, niti pokazuje moć da će osim dizanja medijske prašine sva ta priča rezultirtai nečim konkretnim. O premijeru Nikšiću izlišno je trošiti riječi, ako ga nije sram sjediti u takvom društvu kakav je sastav njegove vlade. Pa i taj crni Izetbegović je pokazao više dostojanstva i ponosa od njega.
(TBT, Istraživački tim)
