Kako odmiče ljeto i primiče se jesen, građani postaju svjesniji ispravnosti svojih odluka kada su se opredjeljivali za koga će glasati. Oni koji su velike nade polagali u opozicioni blok stranaka kojeg je na izborima predvodio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, što je u postizbornom preiodu uvjetovalo dramatično navijanje da okosnica tog bloka (SDP- NiP- NS) uspije prikupiti dovoljno ruku za formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou, imaju razloga da strijepe da li su donijeli ispravne odluke.
PREOBRAŽENJE TROJKE
Oni drugi koji željeli da sve bude po starom imaju mnogo više razloga za ljutnju i bijes. Posebno je ta polarizacija izražena kod bošnjačke komponente gdje su se glede volje birača desile tektonske promjene. Nije da nije SDP u nekim izbornim ciklusima ostvarivao dobre rezultate, pa da u nekim intervalima bude dio vlasti, i nije da nije SDA gubila izbore, ali se nikad do sada nije desila ovakva smjena vlasti. Stoga je zanimljivo da li će se taj opozicioni blok sažet u koaliciju zvanu „Trojka“ pokazati kao istinska alternativa SDA-u, odnosno da li će SDA iskoristi priliku to što je „na klupi“ da se (konačno !) refomira, pa čak i ideološki profilira.
Ako je suditi prema istupima lidera ova dva bloka, Nermina Nikšića i Bakira Izetbegovića, za sada nema izgleda da će se desiti ni jedno, ni drugo. Nikšić uopće nije svjestan da je nužno da njegova „(Peres)trojka“ doživi svoje Preboraženje, a Izetbegović ni ne pomišlja na korijenite kadrovske promjene. Oni ostaju pri svojim starim navikam, hirovima i manirima da se verbalno optužuju, te uz podršku kontroliranih medija pokušavaju „nadglasati“ jedan drugog u populističkim insinuacijama i čak inkriminacijama. Kako jedan drugom imputiraju populizam, tako se sami deklariju da su notorni populisti.
To zorno pokazuju dva-tri posljednja istupa Nermina Nikšića gdje je govorio o usvajanju izmjena i dopuna Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Zakona o ombudsmenu za ljudska prava BiH, odnosno slobodi pristupa informacijama BiH, napravljen je krupan korak na evropskom putu BiH. „Usvajanjem ova tri zakona s liste prioriteta pokazujemo odlučnost da BiH pokrenemo s mrtve tačke na njenom putu ka EU – izjavio je Nikšić za “Avaz”.
Dodao je da će uraditi sve da tokom ove godine BiH dobije pozitivno mišljenje, jer otvaranje pregovora, a posebno prijem naše zemlje u EU donosi brojne prednosti za građane.
„ Populizam kao da postaje vodeća politička strategija i veliki je broj političara koji zarad popularnosti žrtvuju napredak BiH i dobrobit građana. Mi to ne možemo spriječiti, ali smo do sada pokazali da će naš odgovor na to uvijek biti razgovor. Na taj način smo i ovaj put uspjeli spustiti tenzije, ostvariti značajne dogovore i usvojiti reformske zakone – istaknuo je Nikšić.
Važan iskorak, međutim, u javnosti zamagljuju snažne kritike opozicije vezane za sama zakonska rješenja, ali i imenovanje SNSD-ovog kandidata za ministra finansija, ustupke SNSD-u u resoru finansija i sigurnosti. Nikšić odgovara da se SDA ponaša po matrici “što je gore, to je za njih bolje” te da svaki uspjeh trojke na EU putu vide kao opasnost za njihovu političku budućnost.
SVE ZA VLAST, A VLAST NIZAŠTO
Zaista je ovo drugačija politika od one koju je vodila SDA – sve za vlast, a vlast nizašto. Ali, Nikšić nije svjestan činjenice da je u masama, posebno kod bošnjačke populacije, rapidno porastao broj euroskeptika. I to ne onih koji ne žele vidjeti BiH u EU,već onih koji ne vjeruju da Evropljani njih kao (bosanske) muslimane žele u EU. Tako da njegov opmtimizam glede ispunjavanja uvjeta za prijem BiH u EU sigurno neće izazvati oduševljenje kod masa, odnosno njegovog biračkog tijela.
Da se pogrešno ne bi shvatilo,ne radi se ovdje o antizapadnoj retorici, odnosno politici kakvu su ispoljili vrh SDA i Islamske zajednice u vrijeme izborne kampanje prošle godine, mada je to imalo djelimičan utjecaj na mase. Radi se naprosto o razočarenju u mnoge predstavnike međunarodne zajednice, posebno u predstvanike EU, kakav je bio slučaj sa Lars-Gunnarom Wigemarkom, poznat u masama po nadimku „Mačkar“.
U kontekstu takvog rapsoloženja masa trenutančno mnogo važnija percepcija domaće politike, odnosno omjera snaga unutar bošnjačkih stranaka.
Stoga je zanimljivije kako Nikšić regaira na sve češće komentare o neslaganjima u SDP-u koji se čuju i iz opozicionih stranaka, ali i samog SDP-a. Komentirajući ih, Nikšić kaže da se opozicija više bavi SDP-om nego sama sobom te podsjeća da je to radila i kada je bila vlast.
Ovo je komentar koji je daleko ispod nivoa čvojeka koji barformalno kreira državnu poltiku i političke procese u zemlji. On naprosto nije svjestan da mu Bakir Izetbegović “puše za vratom“ i da je uspio povrati i(li) osvojiti skoro 80% političkog prostora izborne baze bošnjačkih stranaka. Tako da je „Trojku“, tačnije bi bilo govoriti „Četvorka“ nakon što je Ramo Isak sa sinom osnovao svoju porodičnu stranku Snaga naroda (SN), satjerao na konopce.
TRI TROJKINA ANKERA
Prvo je „ispregnuo“ svoje „trojanske konje“ Nermina Ogreševića (NESS) i Semira Efendića (S za BiH) iz Nikšićevog „osmoprega“, a potom potpuno izolirao Fuada Kasumovića (BHIKF) i Erzinu Pirić (PDA),čije stranke se urušavaju na kantonalnim nivoima. Zapravo još Kausmović i Mirsad Kukić Kuko, kao osnivači privtanih stranka, biju bitku za načelničke fotelje Zenice i Banovića. To će impo svemu sudeći biti i psoljednja bitka koju politički neće preživjeti.
Isto tako, nema nikave dvojbe da su SDP i NiP podjeljenje po osnovu različitog gledanja na odluke lidera ovih stranka Nikšića i Elmedina Konakovića oko koaliranja sa SDA-om. To zorno pokazuje ponašanje Denisa Bećirovića i Irfana Čengića u SDP-u, kao i raskol u NiP koji je izbio oko opoziva načelnika Srđana Mandića. Ko je to još ostao, osim minorne Naše stranke (NS), koja sa Edinom Fortom nema nikavu perspektivu, a da ga „nevidljiva ruka“ Bakira Izetbegovića nije uhvatila „za gušu“, ili, što je još bolnije,za „međunožje“?! Iz ovakvog pregleda stanja na terenu, Izetbegovića još samo najavljeni kongres SDA odvraća da krene u odlučuju kontrofanzivu i devastira Nikšićevu Trojku na svim nivoima vlast. Ako pobjedi na kongresu, to će sigurno i učiniti. Trojku neće spasiti na tri ankera o kojima (o)visi, od Dragana Čovića i Milorada Dodika, do Michaela Murphya!
(TBT, Tim za analitiku)
