KULTURA
“Imamo militarističku kulturu. Mi smo ratnici. Nemamo
nikakvu drugu povijest. Ili smo se pripremali za rat ili smo ratovali. I tako
je taj militarizam otkočio sve naše psihološke kočnice”, izjavila je
Aleksijević za RSE

FOTO: Aksentijevič
U očekivanju Nobelove nagrade za književnost, dobitnica
prošlogodišnje nagrade, bjeloruska novinarka i spisateljica Svetlana
Aleksijevič za RSE govori o jačanju militarizma u Rusiji, stanju u svijetu, te
svojim novim projektima.
Kao i velika većina svjetske javnosti, Svetlana
Aleksijević sa užasom promatra strahote rata u Siriji.
“Za umjetnika je to nepodnošljivo spektakl”, kaže
ona.
Aleksijevič je Nobelovu nagradu 2015. osvojila za
“polifono pisanje” u kojem je “istraživala traume u Sovjetskom
Savezu nakon Drugog svjetskog rata. Njeno pisanje, istaknuo je Nobelov komitet,
je spomenik patnje i hrabrosti u našem vremenu.
Sada je ona posebno uznemirena jer vidi da Rusi slave svoju
vladu i hvale je zbog njene agresivne vanjske politike.
“Imamo militarističku kulturu. Mi smo ratnici. Nemamo
nikakvu drugu povijest. Ili smo se pripremali za rat ili smo ratovali. I tako
je taj militarizam otkočio sve naše psihološke kočnice”, kazala je.
Ruska aneksije ukrajinskog Krima i otvorena podrška
separatistima u istočnoj Ukrajini je neshvatljiva, kaže književnica, jer
“bez Ukrajine Rusija ne postoji u onom carskom, imperijalnom smislu na
koji se stalno poziva”.
Njen odnos prema “ratu u Ukrajini” je jasan i
nedvosmislen.
Ja sam na ukrajinskoj strani, to je okupacija jasno i
glasno”, poručuje cijenjena bjeloruska književnica.
Sirija je, međutim, “negdje daleko i ljudi to apsolutno
ne razumiju”.
“Neshvatljivo je čak i za mene, koja sam pročitala
(Lava) Tolstoja i (Fjodora) Dostojevskog i također (Ericha Mariu) Remarka i
koja prati politiku i koja je izučavala sovjetski narod i njihovu povijest
posljednjih trideset godina. Sada je u Rusiji zastrašujuće upaliti televiziju.
Ili ćeš vidjeti neki novi ratni brod, neki novi tenk ili novi avion”,
riječi su Svetlane Aleksijevič.
Sirija je negdje daleko i ljudi to apsolutno ne razumiju:
Svetlana Aleksijevič
Aleksijevič vidi oštru razliku između današnje Ukrajine i
Rusije. Ukrajina, kaže ona, “gleda prema budućnosti, a “Rusija, se
naprotiv, koprca u svojoj prošlosti”.
Povijesno gledano, Rusi su čeznuli za “velikom
idejom” koja im odvlači pogled od siromaštva i čini ih da se osjećaju
dijelom nečega velikog. Potraga za takvom idejom davi današnju Rusiju i to je
vrlo opasno.
“Vrlo je važno da cijeli svijet prihvati ideju koja je
vama toliko potrebna. Ideju možete ubijati, ali ljude ne. Nadam se i uvijek
ponavljam da nas mržnja neće spasiti. Samo ljubav. Razgovor jednih s
drugima”, ističe književnica.
Aleksijevič ovih dana mnogo razmišlja upravo o ljubavi.
“Sada pripremam dvije knjige. Jedna od njih je o
ljubavi, u kojoj muškarci i žene govore o ljubavi. Druga je o starosti i smrti,
kada osoba napušta ovaj život, o čemu razmišlja? Te stvari me sada
zanimaju”, kaže Svetlana Aleksijevič.
(TBT, RSE)






