BUSINESS
Biznis s trezorima ne podliježe istoj
regulativi koja od švicarskih banaka zahtijeva da prijave vlastima bilo kakve
sumnjive aktivnosti i transakcije. Zato bogataši više ne čuvaju imovinu u
bankama, već u privatnim trezorima koji su nekada služili kao bunkeri švicarske
vojske

FOTO: (Profimedia)
Duboko ušvicarskim
Alpima, u blizini piste za privatne avione nalazi se
stari vojni bunker s trezorom u kojem se nalazi možda i najveće
skladište zlata na svijetu, piše Blumberg.
Ulaz u bunker obezbjeđuje čuvar sa pancirom, a na ulazu su metalna vrata
ugrađena u granitnu stijenu na
kraju seoskog puta. Nakon prolaska kroz još dvoje vrata stiže se do masivnog
metalnog ulaza od 3,5 tona koji se otvara
jedino unošenjem sigurnosnog koda, uz skeniranje zjenice i sistem za raspoznavanje lica. Iza tih bezbjednosnih punktova nalazi se ulaz u tunelski lavirint koji je
nekad koristila švicarska vojska.
Zbog straha za bezbjednost, vlasnik trezora želi da ostane anoniman. Boji se da
bi čak i objava imena njegove kompanije mogla da privuče lopove,
piše Blumberg. Odbija da odgovori na pitanje koliko pažnje posvećuje provjeri klijenata, ali kaže da mnogi koji traže njegove usluge padnu
na bezbjednosnom testu.
“Na svakog
klijenta kojeg uzmemo, odbijemo jednog ili dvojicu”, kaže. “Ne želimo
probleme”.
Nakon finansijske
krize 2008. godine potražnja za trezorima za
čuvanjezlata dramatično je porasla. Mnogi bogataši u
zlatu vide sigurniju alternativu od nestabilnih banaka i rizičnih
investicija.
S druge strane,
biznis s trezorima ne podliježe
istoj regulativi koja odšvicarskih banakazahtijeva da prijave vlastima bilo kakve
sumnjive aktivnosti i transakcije. Amerikanci prema zakonu koji reguliše poreze
na račune u inostranstvu
(U.S. Foreign Account Tax Compliance Act)
nisu obavezni da prijave zalihe zlata koje drže izvan finansijskih
institucija.
Zato i nije čudno
da takav biznis cvijeta, smatra
novinar Blumberga. Prema procjenamašvicarskog
ministarstvaodbrane, od oko hiljadu vojnih bunkera smještenih širom Švicarske nekolikostotina je prodato u posljednjih nekoliko godina, a njih desetak služi kao skladište
zlata ili podataka.
Za
ilustraciju klijentele koja koristi ove usluge dobro će poslužiti
okruženje spomenutog privatnog aerodroma čiji vlasnik tvrdi da posjeduje najveći trezor zlata na svijetu za privatne korisnike i sedmi najveći na svijetu uopšte. U blizini avionske piste smješten je “VIP launge” i nekoliko luksuznih apartmana.
Zidovi u unutrašnjosti
apartmana obloženi su luksuznim starim drvetom, podovi su napravljeni od
južnoafričkog kvarcita, čvrstog kamena od kvarcnih kristala
zbijene mozaičke teksture koji se
savršeno nadopunjuje s izbledjelim
sivim drvetom.
Naravno, apartmani
su opremljeni hrpom luksuznih detalja, od ogromnih ogledala do TV-a koji se
uvlače u plafone ili zidove. Vlasnik trezora je tako omogućio svojim
klijentima mjesto gdje mogu da jedu i spavaju, jer mnogi od njih ne žele da ostave
tragove kreditnih kartica i putnih isprava u obližnjim hotelima i restoranima.
Smješten samo nekoliko kilometara dalje, Dolf Vipli,
osnivač i izvršni direktor slične kompanije
“Swiss Data Safe”, jedan je od rijetkih biznismena iz te branše koji pristaje na intervjue.
Zlato koje “Swiss Data Safe” čuva za svoje klijente nalazi
se u planinskom bunkeru izvan zaseoka Amsteg. U nedavno
objavljenoj reportaži Vipli nije želioda otkrije tačnu lokaciju na kojoj s nalazi zlato. Umjesto toga, novinarima je pokazaodrugi diosvog biznisa, prostoriju sa serverima za čuvanje
podataka.
Vifli ne želi
da otkrije ni količinu zlata koju njegova kompanija čuva.
“Primjetili smo značajan rast”, kaže. “Od 2008.
godine, postoji veliki interes za alternative bankarskim trezorima.”
“Swiss Data Safe”
je nezavisna od bankarskog sistema i bilo koje druge institucije ili interesne
grupe, tvrdi Vifli.
Osim toga, ove
firme nisu obavezne da prijave sumnjive aktivnostišvicarskoj
državnoj kancelariji nadležnoj za pranje novca.
Upravo su prijave toj instituciji dovele do velikih istraga o korupciji u
fudbalskoj organizaciji FIFA, kao i
otkrivanju korupcionaškog skandala u koji je bila uključena državna
energetska kompanija Petrobaras u Brazilu.
“Trgovina
zlatom jevažan diošvajcarske
ekonomije”, objašnjava za Blumberg Džon Kasara, specijalni
agent američkog državnog trezora i autor nekoliko knjiga o pranju novca.
“Nisam nimalo iznenađen što u Švicarskoj ne postoje efikasniji načini za nadzor potencijalnih
zloupotrebi”.
U prvoj polovini
godine u Švicarsku je uvezeno
1.357 metričkih tona zlata vrijednih 40 milijardi
dolara, barem prema podacimašvicarske carine.
Sudeći prema količini u prvih šest mjeseci,
ove godine ni se lako mogao oboriti rekord uvezenog zlata
postavljen 2013. godine.
Švicarski državni sekretarijat za međunarodne finansije 2015. je objavio izvještaj o bezbjednosnim trezorima i
njihovoj zloupotrebi za pranje novca i terorizam. Bivši
vojni bunkeri nisu se spominjali u tom izvještaju.
“Nismo
pronašli nijedan pouzdan dokaz o povezanom kriminalu, ali to bi mogla
da bude tema u budućnosti”, odgovorio je portparol na pitanje o bunkerima.
S druge strane,
američka institucija za zaštitu globalnog finansijskog sistema od pranja
novca Financial Action Task Force (FATF) iste godine
je izdalo upozorenje u kojem su istakli mogućnosti da zlato koriste kriminalci
za finansiranje terorizma i pranje novca.
Izvršni direktor
“Swiss Data Safe-a” tvrdi da vodi računa o tome ko su mu
klijenti i da odbija sve one koji mu se učine sumnjivim.
Prihvataju korporativne klijente iinsisitraju na informaciji o vlasniku
kompanije. On tvrdi i da je to uslov kakav ne traže savezni carinski propisi u
Švicarskoj.
(TBT, nedeljnik.rs)






