Na izgled nebitnu vijest da je internet-jurišnik iz Luksemburga Jasmin Mulahusić najavio svoje povlačenje iz „aktivnog djelovanja“ sa društvenih mreža prenijeli su skoro svi sarajevski portali. Neki su kolumnisti čak imali potrebu napisati i politički osvrt pokušavajući odgonetnuti zašto je ovaj zloglasni bot, protiv kojeg tužilaštva vodi nekoliko istraga, odlučio skinuti se sa društvenih mreža. Samo je Slobodna Bosna dala sarkastičan naslov (samo da ne pređe u Nip) što bi također moglo biti vrlo indikativno.
ČIJI JE (BIO) MULAHUSIĆ?
Uopće nije važno njegovo osobno obrazloženje odluke da se prestane baviti botovskim poslovima, jer ovakvi ljudi nikad nisu ni bili „svoji“ ,tako da ni odluka nije njihova već njihovog „gospodara“. Pravo pitanje je zašto je Mulahusić baš sad morao prestati djelovati na društvenim mrežama. Jasno je da prestaje nakon što je njegov “gospodar“ odlučio tako, jer mu više ne treba. Pošto je većina medija tvrdila da radi po nalogu i direktivama bivšeg direktora OSA-e Osmana Mhemedagića Osmice, a zarad podrške koju je iskazivao lideru Stranke demokratske akcije (SDA) Bakiru Izetbegoviću, on još ne bi trebao naupuštati zadatu mu poziciju, ili je već trebao to učiniti onog trenutku poraza Izetbegović na izborima, odnosno kad je Mhemedagić smjenjen sa funkcije direktora OSA-e. Jer da je Mulahusić bio samo Izetbegovićev igrač trebao mu je bar još do jeseni kad će na kongresu biti bitku za reizbor na mjestu predsjednika stranke.
Dakle, ako bi bilo suditi po tajmingu povlačenja Mulahusića sa društvenih mreža, onda je priličniji zaključak da se to desilo nakon završenih turskih izbora na kojima je pobjedio njegov drugi favorit Recep Tayip Erodgan. Sarajevski mediji nisu obraćali pažnju da je Mulahusić bio vrlo aktivno uključen u Erdoganovu kampanju, posebno na mreži Tik-Tok na kojoj su dominirali Erdoganovi izborni slogani, porukei spotovi.
Pošto je Erdogan vodio antizapadnu kampanju, Mulahosićevi komentari spinovani sa terminom „križari“ potpuno su se uklapali u njegov narativ odbojnosti imržnje prema zapadu koji je opet favorizirao Kemala Kilicdaroglua.
Neki analitičari su skloni tvrdnji da je ignorantski odnos Zapada na zločine nad Bosanskim Muslimanima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, koji se vjerno ogleda kroz uvođenje embarga na oružje, bio glavna odskočna daska uspona proislamističkih lidera kako Necmetina Erbakana, tako i Erdogana. Zbog toga su reminiscencije na temu takvog odnosazapada prema (bosanskim) muslimanima dominirale na društvenim mrežama tokom izborne kampanje u Turskoj.
PROKLESTVO MUSLIMANKI
Navodno je jedan post objavljen na Facebooku bio koban po Mulahusića, koji je aludirao na Sebiju Izetbegović. On je tvrdio da je prokleta svaka muslimanska nacija kojom vlada žena, te navodio primjer Emine Erdogan kao uzorne muslimanke koja se ne mješa u poslove svog supruga. Koliko god ovaj komentar bio koban po Mulahusića, jer ga je navodno doveo u nemilost ostrašćenih poklonika preofesorice Izetbegović, to još više govori kojem je „gospodaru“ bio odaniji Mulahusić.
Povrh svega, javna je tajna da se nisu bili samo pobratimili Izetbegović i Erdogan, već da su se bile pobratimile i njiove stranke (AKP i SDA). Na ime toga Izetebegović je dozvolio da mu strčnjaci AKP vode izborne kampanje. Nakon što je sam Izetbegović priznao da je SDA izgubila posljednje lokalne izbore u Sarajevu od Trojke, zbog lošeg korištenja društvenih mreža, taj nedostatak je trebao biti otklonjen angažiranjem jednog „odreda botova“. I zaista je od tada na društvenim mrežama djelovala grupa internet jurišnika, ili akindžija koji su poput „Daeša“, šireći strah i mržnju „otkidali glave“ Izetbegovićevim oponentima kao izdajnicima.
Dakle, ima osnova tvrditi da je Erdoganova tajna služba MIT, koja je veoma prisutna u Sarajevu, procjenila da im više ne treba akindžija Mulahusić. Ako bi se ova pretpostavka ispostavila tačnom, onda se sa dosta osnova može tvrditi da je to prvi ozbiljni znak da bi i sam Erdogan moga „pustiti niz vodu“ svog „brata“ Bakira. I to iz više razloga. Prvi je što je SDA doživjela devalvaciju veću od turske lire i da više sa njom ne može trgovati kao što je to činio sve ove godine, i to, gle paradoksa !, sa sataniziranim zapadom na Zapadnom Balkanu. Pošto se pojavila nova moneta, koja je politički vrlo kurentna u Sarajevu, a to je Elmedin Konaković, kao ministar vanjskih poslova, teško joj Turci mogu odliti. Zato bi i naslov u Slobodnoj Bosni, da bi Mulahusić mogao preći u NiP, koliko god zvučao sarkastično mogao biti vrlo indikativan. Da bi Erdogan mogao tipovati na Konakovića postoje bar dva vrlo ozbiljna znaka.Prvi je da je Konaković već imao i ostvariovao kontakte sa biznismenima AKP-a u Istnabulu. A drugi je da je Erdogan za ministra vanjskih poslova postavio Hakana Fidana, doskorašnjeg šefa MIT-a, koji je stajao i „glavom i bradom“ iza svih obračuna sa Erdoganovim protivnicima,od montiranja afera sa seks skandalima, do hapšenja i osude na hiljade njegovih oponenata. Fidan je imao kontakte sa malezijskom grupom studenata, tako da je sasvim moguće da se jedan Amel Kovačević, kojeg Konaković želi postaviti za direktora BH Telecoma, imao priliku upoznati sa Fidanom u na business konferencijama u Dohi prije desetak godina koje je organizirala Al Jazeera.
(TBT, Tim za analitiku)
