ANALITIKA
Lice predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana je posvuda u
Konyi, centralnom anadolskom uporištu njegove Stranke pravde i razvoja (AKP),
gradu koji uživa najveći prosperitet u njegovih 13 godina na vlasti.
FOTO: Erdogan (AA)
Lice predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana je posvuda u
Konyi, centralnom anadolskom uporištu njegove Stranke pravde i razvoja (AKP), gradu
koji uživa najveći prosperitet u njegovih 13 godina na vlasti.
„Stojimo uz našeg vrhovnog zapovjednika“, piše na velikom
transparentu na zgradi, a ostali plakati i zastave također veličaju čovjeka
koji dominira Turskom otkako je 2003. postao premijer, a 2014. predsjednik.
Pokušaj puča 15. jula, za koji su okrivljeni ogorčeni
pojedinci u vojnim redovima koji se dovode u vezu s imamom Fethullahom
Gullenom, nastanjenim u SAD-u, izgleda da je dodatno podigao popularnost
predsjednika u gradu s preko milion stanovnika.
Ipak, s ekonomijom koja nakon puča djeluje klimavo,
postavlja se pitanje koliko će dugo trajati ekonomsko čudo u Konyi i sličnim
tzv. Anadolskim tigrovima poput Kayserija na istoku.
Na predsjedničkim izborima 2014. osvojio je skoro tri
četvrtine glasova u Konyi, a vladajuća AKP, čiji je suosnivač, također je
skupila približan broj glasova u anketama u novembru 2015.
Sveti grad se smatra bedemom konzervativnog islama koji je i
Erdogan prigrlio. Za njegove vlasti, grad je znatno napredovao te postao jedan
od Anadolskih tigrova. Uživa procvat prosperiteta zahvaljujući proizvodnji koja
je pomogla 30.000 malih i srednjih preduzeća u gradu.
U posljednjih 10 godina primjetan je i napredak u
infrastrukturi s novim tramvajima i brzim vozovima za Istanbul i Ankaru. Tu je
i nova Torku Arena, stadion svjetske klase s kapacitetom od 40.000 mjesta.
„Sudbina Konye se
promijenila kada je AKP došla na vlast. U posljednjih 15 godina se ekonomija,
putevi i turizam ovdje razvijaju“, kaže građanin Konye Murat Tuncerten. „Više
mu vjerujemo nakon puča. Ljudi ga vole, a i on voli ljude. Pozvao ih je vani i
to su učinili za Tayyipa i svoje sugrađane“, kazao je.
Za mnoge je još uvijek prisutna prijetnja turske finansijske
krize iz 2000./01. koja je zahtijevala višemilionski kredit MMF-a, a čija je
zadnja rata isplaćena za vrijeme Erdoganove vlade 2013. u znakovitom pokliču
njezine ekonomske neovisnosti.
„Jednom smo bili
zaduženi, ali nas je Erdogan spasio“, izjavio je Sukrut Kanucu, sjedeći u bujnom
zelenilu parka u središtu Konye.
Muhtar Ahmet Uney, koji se brine o mjesnoj administraciji
poput registracije građana, rekao je: „Sada stvari u Turskoj funkcioniraju
bolje.“
„Zdravstveni sistem se promijenio, putevi su nam bolji,
proizvodimo svoje oružje, većina gradova sada ima aerodrome“, rekao je i dodao
da se novo rezidencijalno naselje širi jer svaka tri mjeseca se doseli od 700
do 800 ljudi, a službeno je priznato tek 2014.
Složio se i stanovnik Mehmet Arikar, koji je došao u posjetu
muhtaru: „U noći puča, znao sam da će se ljudi usprotiviti. AKP je u 10 ostvarila
što se u 50 prethodnih godina nije uspjelo. Ljudi su postali imućniji. Život je
dobar.“ U turskoj ekonomiji ruže ipak nisu cvjetale ni prije puča.
Rast se usporio za 3,1% u drugom kvartalu sa 4,7% s početka
godine jer su potrošači smanjili kupovinu, a ulaganje je opalo.
Philippe Dauba-Pantanacce, viši ekonomist u Standard Chartered
banci sa sjedištem u Londonu, kaže da je rast možda čak i gori od navedenog.
„Glavnina rasta je rezultat velikog javnog trošenja – +16% u
odnosu na prošlu godinu – a u skladu sa godišnjim dobima i kalendarom, brojka
je gora od 3,1%.“
Uzevši u obzir i te faktore, turska ekonomija je porasla za
samo 0,3% u drugom kvartalu, nakon prva tri mjeseca u godini, prema podacima
turske agencije za statistiku.
Ekonomski stručnjak je kazao da će ova usporenost vjerovatno
izazvati brigu među liderima AKP-a budući da je ubrzani napredak Turske koristio
mnogim mjestima ranije zapostavljenim, poput onih u zaravnima Anadolije uključujući
Konyu.
Bruto domaći proizvod „po glavi stanovnika se utrostručio u
prvoj deceniji vlasti AKP-a i urbanizacija je brzo napredovala, a uz to su se
dijelovi stanovništva podigli iz siromaštva. Ali, negdje od 2011., napredak je
stao i čini se da model više ne funkcionira.“
(TBT, France Presse)
