Vjerovatno inspirirana romanom Amina Maaloufa „Laf afrički“, čiji je glavni junak Omer Muhtar legandarni islamski borac protiv italijanksih kolonijalista u Libiji, bivša novinarka i sadašanja profesorica na Fakultetu političkih nauka (FPN) Fahira Fejzić, naslovila je knjigu posvećenu svom nedavno preminulom mužu Hasanu Čengiću „Lav bosanski“. Međutim koliko metafora i usporedba Čengića i Muhtara ima sličnosti čitalac dobiti odgovor kad se upita da li u Bosni žive lavovi. Do sada nije bilo kritičkog osvrta na ovu knjigu. Tek se Senad Avdić, koji je objavio na desetine tekstova u Slobodnoj Bosni, pretežno o kirminalnim poslovima Hasana Čengić, osvrnuo na promociju ove knjie.
„Nedavno je u Sarajevu povodom godišnjice njegove smrti promovirana knjiga povećena životu i djelu Hasana Čengića, jednog od najznačajnijih ljudi bošnjačke politike u posljednjih tridesetak godina. Knjigu koja nosi naslov Hasan Čengić- Bosanski lav priredila je njegova familija, supruga i kćerke, sadrži uglavnom sjećanja nekoliko desetina njegovih suradnika, prijatelja, rodbine, poslovnih partnera iz cijelog svijeta. Usljed ozbiljnih tehničkih i uređivačkih aljkavosti u knjizi ne postoji sadržaj, niti kazalo imena tako da čitatelj koji nije upućen u poslovno stranačke i familijarne finese ne može znati ko su sve ljudi koji govore i pišu o Čengiću.
Hasan Čengić bio je kompleksna, kontroverzna i u velikoj mjeri zagonetna ličnost. Po mnogo čemu, on je nakon Alije izetbegovića najutjecajnija osoba bošnjačke politike zadnjih decenija. Malo se zna i o poslovima kojima se bavio, od ratnog perioda kada je bio neformalni ministar odbrane, kao i onim u zadnjih tridesetak godina kada je bio istaknuti politički i vjerski službenik, te moćan biznismen.
Knjiga koja je posvećena sjećanju na njega nije pomogla da se izbistre neke zamagljene činjenice i otklone kontroverze. To joj i nije bio cilj.
Pa ipak, u prilozima nekih njegovih političkih i poslovnih intimusa mogu se nazrijeti osnovne konture i sadržaj poslova kojima se on bavio posljednjih godina. Tako izvjesni biznismen iz Singapura (ime vam ništa neće značiti) otkriva da je sa rahmetli Čengićem surađivao na poslovima oko privatizacije aerodroma u brojnim zemljama, poput Turske, Uzbekistana, Katara. To samo potvrđuje da je Čengić izrastao u globalnog biznismena velikog formata i krupnih poslovnih zahvata. Njegov singapurski partner otkriva da su imali zajedničke planove vezane za aerodrom i Visokom i njegovu kupovinu, ali da je Čengićeva bolest to spriječila.
Pirča o aerodromu u Visokom jedna je od najboljih ilustracija kako je funkcionirala ratna logistika i poratna privatizacija koja se na nju oslanjala. Odnosno kako je ukinuta razlika između privatnog i državnog. Priča je dosta složena i da ne ulazimo u detalje, samo ćemo se osloniti na osnovne informacije. Fantomski Aerodrom koji je tokom rata u uskom krugu bošnjačke elite građen na državnoj zemlji u Visokom, nakon rata je na volšeban način postao većinsko vlasništvo Bosanske investicione organizacije firme u vlasništvu Hasana Čengića. Vještim pravno-uzurpatorskim mahinacijama sva imovina koja je iz raznih izvora stizala za potrebe odbrane BiH postala je vlasništvo Čengića. Općina Visoko na čijoj je zemlji aerodrom građen, je manjinski vlasnik. Bilo je nakon rata dosta pokušaja da se taj Aerodrom proda stranim partnerima i uvijek se govorilo da te pregovore vodio Hasan Čengić ili neko od ljudi koji imaju njegovo povjerenje. U nedavno objavljenom strateškom planu SDA o razvoju Sarajeva u narednih pet godina predviđeno je ukidanje sarajevskog aerodroma i njegovo premještanje u Visoko. Mnogi su to povezali sa prodajom zemljišta koje je privatizirano tokom izgradnje visočkog Aerodroma. Zanimljivo je da je prije dvadesetak godina Momčilo Krajišnik također predlagao zatvaranje aerodroma na Butmiru i izgradnju dva nova. Jednog u Visokom, drugog na Romaniji.
Kada se posljedjnih nedjelja političari u Sarajevu sa pravom bune protiv najavljene izgradnje aerodroma u Trebinju kojeg financira vlada Srbije, možda ne bi bilo loše ni da se raspitaju oko vlasništva nad nepostojećim „svojim“ aredromom u Visokom. Čijim je sredstvima i novcima taj kompleks pretvoren u privatno vlasništvo jednog čovjeka i njegove familije. I tu se radi o državnoj imovini koja je na sumnjiv način konvertirana u privatno vlasništvo.
(TBT)
