Obraćanjem njemačke ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser ove srijede (7.12.) je započela Islamsku konferenciju u Berlinu. S velikom pažnjom se očekivao stav ove ministrice njemačkih socijaldemokrata nakon što su se tom prigodom već čule prilične dvojbe njenih prethodnika, Schäublea i de Maizièrea (CDU) i osobito Seehofera (CSU) o lojalnosti građana muslimanske vjere koje žive u Njemačkoj.
Ministrica doduše nije ponovila riječi nekadašnjeg predsjednika Wulffa kako je „islam dio Njemačke“, ali jest odmah ukazala kako su „muslimani sam po sebi razumljiv dio njemačkog društva”. Isto tako, ova Islamska konferencija nije mjesto nekakvih sumnji i provjera, nego prostor dijaloga njemačke države i Islama koja je „bitno doprinijela da se muslimani u Njemačkoj osjećaju prihvaćeni”.
Trebaju nam „domaći” imami
Ali problema ima i oni se u prvom redu odnose na imame „uvezene“ u Njemačku iz drugih, muslimanskih zemalja. Tu se previše povjerenja ukazalo osobito državnoj turskoj Uniji vjerskih institucija (DITIB), pogotovo što Erdogan računa na vjernost turskih birača u Njemačkoj pred skorašnje izbore u Turskoj. Ali čak i DITIB u međuvremenu u svom centru u Njemačkoj obrazuju buduće muslimanske vjeroučitelje od muslimana koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj i koji poznaju i prihvaćaju vrijednosti i običaje ove zemlje.
Utoliko je i ministrica rekla kako se oslanja upravo na takve „njemačke imame“ baš zato jer se želi se suprotstaviti mržnji i nepovjerenju prema islamu koje se također osjeća u ovoj zemlji. I s takvom mržnjom se njeno ministarstvo želi ozbiljno pozabaviti i najkasnije sljedećeg ljeta očekuje izvještaj stručne skupine o tom problemu.
Koalicijski partner njemačkim socijaldemokrata, stranka Zelenih preko svoje glasnogovornice Lamye Kaddor smatra kako bi s ove Konferencije trebao stići „novi signal“: treba više sluha i pažnje za mišljenje progresivnih muslimana, a vladajuća koalicija je ionako odlučila promijeniti politiku migracija i olakšati integraciju, uključujući i dodjelu državljanstva. Obzirom da su mnogi došljaci u Njemačku upravo muslimanske vjere, već je i to pokušaj vlade poboljšati svoj odnos s tom skupinom.
Konferencija tek sa lahkim pitanjima?
Po mišljenju publiciste Ahmada Mansoura, dnevni red Konferencije koju je odredila ministrica unutrašnjih poslova opet izbjegava konkretna pitanja i probleme. Tu se raspravljala o “zajedništvu u vremenima promjena” i o “angažmanu civilnog društva”, ali nema riječi o utjecaju vlade Turske na ono što se čuje u džamijama u Njemačkoj, niti o radikalnim tendencijama koje se osobito vide na socijalnim mrežama. On smatra kako je to mjesto gdje bi i sami muslimani u Njemačkoj trebali pogledati i vlastite propuste, osobito kad je riječ o antisemitizmu muslimana.
I neki istaknuti muslimani u Njemačkoj smatraju kako bi se i oni sami trebali pozabaviti vlastitim problemima kao što je mutna granica između vjerske pripadnosti i prije svega antisemitizma
Doduše, njemačka Islamska konferencija je načelno otvorena i za mišljenja i probleme sudionika jer se smatra središnjim forumom za dijalog između njemačke države i muslimana. Još od 2006. godine se održava svake godine, a zasluga upravo tih redovitih konferencija jest i otvaranje katedri za islamsku teologiju i seminare na njemačkim sveučilištima, inicijativu za obuku imama u Njemačkoj i bolju suradnju s džematima. Članovi Islamske konferencije su islamskih džemata koji novčano potpomažu većinu džamija u Njemačkoj, kao i ugledni muslimani iz akademske zajednice i civilnog društva.
Doušnička mreža stranih država
I profesor političke religije u Centru za vjerske studije Sveučilišta Ruhr u Bochumu Volker Beck ukazuje na najveći problem: utjecaj drugih država na ono što muslimani u Njemačkoj slušaju po džamijama. Tu je najveći problem turski DITIB jer on i dobro plaća oko 800 do 900 imama na službi u Njemačkoj koji i tako ostaju praktično službenici države Turske. Već i tako se ta mreža vjerskih dužnosnika „u bilo kojem trenutku“ može pretvoriti u mrežu doušnika ili pak u izbornu mašineriju trenutnog turskog predsjednika Erdogana – „ako to Ankara želi“. Katar se također upliće već “politikom čekovnih knjižica” jer je ukupno pitanje financiranja džamija u Njemačkoj problematično – makar je i bivši ministar Seehofer najavio promjene u tom pitanju.
A kod stranih zemalja se nipošto ne smije zaboraviti i Iran: najbolji primjer utjecaja mula iz Teherana je Plava džamija u Hamburgu gdje je i sjedište iranskog Islamskog centra (IZH). I njemačkoj Službi za zaštitu ustavnog poretka je poznata očita propagandna i doušnička djelatnost koja se širi iz te džamije, ali usprkos tome grad-pokrajina Hamburg i dalje surađuje s Plavom džamijom čak i nakon što je ovog studenog i nakon desetak godina, prekinuta njemačka državna suradnja s IZH. Za Becka, čak ni to nije dovoljno, nego bi njenu djelatnost trebalo zabraniti.
I najvažnije: ko će ih plaćati?
Utoliko i ministrica Faeser ima pravo kad ustraje u obrazovanju imama u samoj Njemačkoj od građana muslimanske vjere koji i žive u ovoj zemlji. Prema navodima Bülenta Ucara sa Sveučilišta u Osnabrücku, trenutno se obučava tridesetak novih imama, a još njih šezdesetak se školuje za dušobrižnike po bolnicama, zatvorima ili u vojsci. Povrh toga, još njih tridesetak pohađa obuku uz neko drugo školovanje ili već stečeno znanje.
No i tu je najveći problem: gdje će svi oni naći svoje mjesto po džamijama i ko će ih plaćati? To je najveće i najteže pitanje i Ucar bi žarko želio čuti odgovor na ovogodišnjoj Islamskoj konferenciji.
(TBT, Mediji)
