Iz fotografija nedavnog srdačnog susreta turskog predsjednika Recepa T. Erdogana s Vladimirom Putinu u Sočiju same po sebi otkrivaju kako između dva autokrata postoji visoka razina razumijevanja, međutim zamah trgovinskih odnosa Turske i Rusije puno je više od međusobnih političkih simpatija.
Iako je Turska navodno važna članica NATO-a koja se bunila protiv pridruživanja skandinavskih zemalja, nakon početka invazije na Ukrajinu tursko gospodarstvo jedno je od onih koje Rusiji omogućavaju preživljavanje međunarodne izolacije.
Samo od marta do jula, turski su biznisi izvezli u Rusiju 2,04 milijardi dolara roba i usluga, što je 624 miliona više nego u istim mjesecima 2021. godine. Takvo povećanje govori kako Turska ne mari za oficijelne sankcije, a kamoli da su njihove kompanije spremne odustati od poslova u Rusiji zbog moralnih razloga, kao što su to učinile mnoge firme sa sjedištem u liberalnim demokracitama.
Prema podacima Turskog instituta za statistiku, u prošlom je mjesecu izvoz u Rusiji porastao 75 posto na godišnjoj razini; s 417 milijuna dolara u srpnju 2021. godine na 730 miliona u julu 2022.
Turska ima bogatu međunarodnu razmjenu s nizom država, ali prošli joj mjesec izvoz nigdje drugdje nije toliko snažno porastao koliko u Rusiju. U ukupnoj strukturu turskog izvoza. onaj u Rusiju tako je u kratkom roku dosegao značajnih 3,9 posto, što je impresivni rezultat ako se zna da je nakon invazije Rusije na Ukrajinu inicijalno trgovina dvije zemlje praktično zamrla. Podaci Turske izvozne skupštine otkrivaju kako u Rusiju najviše izvoze razne kemikalije, svježe voće, tekstil, električne uređaje te namještaj.
Dva su autokrata na četverosatnom sastanku u Sočiju dogovorila razvoj saradnje u energetici i trgovini općenito, što je bilo, pojednostavljeno rečeno, crvena lampica koja se upalila u uredima šefova vlada zapadnih demokratija koje se pokušavaju ekonomski obračunati s Putinovim režimom. U osnovni se Erdogan ponaša oportunistički jer je Turska isporučivala naoružane dronove Ukrajini, što je privuklo pažnju javnosti, a istovremeno je radila na razvoju ekonomskih odnosa s Rusijom.
Jačanje ekonomskih odnosa između Turske i Rusije posebno je osjetljivo pitanje za Evropsku uniju jer turske kompanije koriste priliku te počinju s Rusijom razvijati trgovinske odnose u kojima su ranije dominirale pojedine članice EU. Napetost između pojedinih članica EU i Erdoganove vlasti toliko je porasla da su pojedine države zatražile službeno očitovanje Ankare o suštini odnosa s Putinovim režimom.
S obzirom na to da Erdogan osobno inzistira na vođenju stimulativne monetarne politike, zemlja mu ima problema s inflacijom i devalvacijom. Samo ove godine, turska lira oslabila je za četvrtinu vrijednosti prema dolaru, što turske proizvode čine cjenovno vrlo atraktivnima za ruske uvoznike. No, i uz slabu liru, te rublje koji su poprilično ojačali, uočljiv je rast ukupnih volumena trgovine u srpnju u odnosu na isti mjesec lani za 25 posto.
Pojedini turski dužnosnici otvoreno slave procvat ekonomskih odnosa s Rusijom. Primjerice, ministar prometa Turske Adil Karaismailoglu objavio je tweet u kojem hvali 58-postotni rast trgovine turske autoindustrije s Rusijom u zadnja tri mjeseca. Naglasio je liderstvo Turske u otvaranju morskih koridora Rusima.
Iako u više evropskih prijestolnica kipi bijes donosioca odluka, najvjerojatnije neće biti naročitih pomaka u tretmanu Turske jer se Erdoganov režim pozicionirao kao važan faktor geopolitičke stabilnosti – osim što su članica Nato saveza, ne treba zaboraviti niti to što Turska zadržava oko četiri miliona sirijskih izbjeglica, što je migrantski val koji Evropa nije spremna prihvatiti.
(TBT, Jutarnji)
