TEME
Iz godine u godinu, u sjeni obilježavanja
srebreničkog genocida, sjećanje na jedan od najvećih zločina koji se dogodio za
vrijeme rata u BiH, u mjestu Biljani u općini Ključ, ostaje skoro neopaženo
FOTO: (Klix)
Iz godine u godinu, u sjeni obilježavanja
srebreničkog genocida, sjećanje na jedan od najvećih zločina koji se dogodio za
vrijeme rata u BiH, u mjestu Biljani u općini Ključ, ostaje skoro neopaženo.
Upravo na ovom mjestu, 10. jula 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih i
policijskih snaga izvršili su pokolj i egzekuciju 258 muškaraca, žena, djece i
staraca.
Napad na selo je započeo u ranim jutarnjim
satima, na današnji dan, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada srpske
vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije.
Napad na civilno stanovništvo bio je
posljedica provođenja “Uputstva o organizovanju i djelovanju organa
srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991.
godine”, kojeg je donio Glavni odbor SDS-a, a uključivao je i naredbu
Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine, prema kojoj je
zabranjeno napuštanje općine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na
područje te općine.
Muškarci odvajani, ubijani u mjesnoj školi
Nakon ulaska u selo, srpske snage su u
zaseoku Brkići naredile da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su
odvojili žene i djecu od muškaraca.
Elvedin Domazet se prisjeća tog kobnog
dana.
“U ranim jutarnjim satima, negdje oko
5-6 sati ujutro, srpske snage su upale u selo i odvele sve muškarce iz kuća.
Mene nisu, budući da sam tada imao 15 godina, ali jesu mog oca, kojeg su
kasnije svirepo ubili. Žene su ostale u kućama i nisu smjele izlaziti, čak ni
na prozor pogledati. Po cijeloj mjesnoj zajednici na glavnoj cesti, ali i svim
sokacima, bila je raspoređena njihova vojska tako da su kontrolisali cijelo
selo”, govori Elvedin u razgovoru za naš portal.
On ističe da su muškarci odvedeni u osnovnu
školu u Biljanima, gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet od
deset, te ubijeni.
“U staroj školi, koje više nema, su ih
maltretirali, tukli, a u konačnici i ubijali. Pretpostavljamo da su oni
vjerovatno imali spisak svih ljudi u selu, gdje se ko nalazi, i koje je trebalo
ubiti. Taj dan su skoro svi i ubijeni”, kaže Elvedin.
Najstarija žrtva 85 godina, najmlađa beba
od 4 mjeseca
Nakon što su muškarci pobijeni, došli su
kamioni i bageri i tijela su odvezena u nekoliko masovnih grobnica na području
općine Ključ.
Pored toga, jedna grupa muškaraca je prvo
mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena.
Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo
Ćehić je bio najstariji, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je
umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Kada su krajem rata snage Armije BiH
oslobodile ovaj kraj, otkrivene su brojne masovne grobnice na ovom području. Do
sada je na lokalitetima Lanište I, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani
ekshumirano 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića,
Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca.
Danas dženaza za šest žrtava, za zločine
osuđena samo jedna osoba
Danas će biti klanjana dženaza za šest
žrtava, čija tijela su identifikovana u proteklom periodu, i to: Avdić (Smajo)
Sead (1970.), Balagić (Refik) Samir (1974.), Botonjić (Ejub) Jasmin (1974.),
Botonjić (Hilmo) Raif (1970.), Mujezinović (Hasan) Hamdija (1933.) i Avdić
(Derviš) Hamzo (1971.). Dženaza i ukop stradalih bit će obavljena na Šehidskom
mezarju Biljani.
Sud BiH je za zločine u Biljanima u martu
2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira
Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio i učestvovao u masakru.
Godinu kasnije, Samardžija je osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv
čovječnosti, a presudom su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima
protiv bošnjačkih civila.
Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih
koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a
koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.
Inače, Ključ je jedna od općina gdje su
izvršeni najveći zločini u proteklom ratu. Kontinuirano od maja do septembra
1992. vršena su masovna ubijanja Bošnjaka. Pored Biljana, veliki zločini i
ubistva civila dešavala su se i u naseljima Velagići, Prhovo, Krasulje i
Ramići.
U Ključu je ubijeno preko 700 ljudi, a
Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam
gradova.
U cilju potpunog progona nesrba sa prostora
općine Ključ, srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat
i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu.
Doneseni su kriteriji za odlazak sa
prostora općine Ključ. Na taj način, skoro svi nesrbi općine Ključ protjerani
su sa svojih ognjišta.
(The Bosnia Times, Klix.ba)
