Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
U posljednja dva mjeseca, Zapad je bio opčinjen prizorom otpora slabo naoružanog stanovništva koje se odupire iznimno moćnom i agresivnom susjedu. Ukrajinski narodni otpor oružanoj agresiji Vladimira Putina ušao je u leksikon evropske historije. Nazvan je herojskim, a NATO-u je data nova uloga.
Još jedan val narodnog otpora buja u drugom dijelu svijeta, ali se taj otpor ne tretira isto.
Niti jedan tim novinara CNN-a ili BBC-a neće pomno pratiti ovu “združenu braću“ niti će osjećati empatiju prema njima dok pune boce molotovljevih koktela i uče pucati iz oružja. Nijedan britanski premijer neće tajno doletjeti avionom kako bi se susreo sa njihovim vođom. Neće stići vojni transporteri puni sanduka lahkog protuoklopnog oružja, raketnih sistema Stingers i dronova Switchblade kako bi opkoljenima pružili upola toliko šanse da se bore protiv tenkova i agresorskih dronova.
Kako se napadi na džamiju Al-Aksa umnogostručuju, desničarski cionisti sukob oko zemlje pretvaraju u vjerski rat.
Nijedan tim Specijalne zračne službe (SAS) na tajnom zadatku neće biti na terenu da ih obučava.
Društveni mediji neće slati poziv na oružje ljudima širom svijeta. Umjesto toga, Facebook suspendira stranicu posvećenu palestinskim vijestima iz straha da ne uznemiri agresora. Okupator će njihov otpor predočiti kao teror, a ostatak svijeta će stajati po strani, kao i svaki put.
Ali otpor to sigurno jeste.
Plamen nepravde
Plamen nepravde gori jednako žarko u narodu Jenina, u džamiji Al-Aksa, koju sada svake zore napada izraelska naoružana policija, kao što se to čini u Mariupolju, Buchi ili Chernihivu.
I taj plamen uistinu gori po cijeloj Palestini.
Izraelski specijalci su tri puta napadali Al-Aksu i pendrecima tukli vjernike koji slave ramazan. Ovi oružani napadi, koji kao posljedicu imaju stotine ozlijeđenih i uhapšenih, pretvoreni su u “sukobe” iako nema dokaza da su vjernici isprovocirali napade nečim drugim osim svojim legalnim prisustvom.
Razlog napada je čišćenje kompleksa za dolazak religioznih cionista, koji bivaju sve više ohrabreni da krše zabrane koju je nekada uvela njihova religija, u molitvi na Brdu hrama, kako ga Jevreji nazivaju.
Ovi napadi neće prestati. Krajnje desničarski izraelski aktivisti i skupine doseljenika najavili su planove za napade na Al-Aksu ove sedmice, i to u velikom broju, počevši od nedjelje kada Jevreji obilježavaju Pashu.
Zamislite samo da se dešavaju ti isti napadi, i da policija ispaljuje gumene metke i suzavac, razbija vitraje, premlaćuje i hapsi skupove vjernika unutar katedrale sv. Pavla u Londonu ili sv. Petra u Rimu za vrijeme Uskrsa.
Kako su napadi na džamiju sve češći, desničarski cionisti sukob oko zemlje pretvaraju u vjerski rat. Ali islam nije jedina religija koju je Izrael izdvojio kao neprijatelja. Izraelske su snage 2002. godine pet sedmica opsjedale Crkvu Isusova rođenja. Svijet je tada, kao i sada, bio ravnodušan.
Isti fundamentalizam bio je vidljiv u odabiru mjesta okupljanja ministara vanjskih poslova Egipta, Bahreina, Maroka i UAE-a, svih zemalja koje podržavaju palestinsku državu. Bili su pozvani i uredno su se pojavili u jevrejskom naselju izgrađenom na uništenom palestinskom selu gdje je pokopan David Ben-Gurion.
Sve je to bilo u Nakbu. Mjesecima su palestinski beduini u Nakbu bili uzurpirani najavama izgradnje novih jevrejskih naselja. Jevrejska oružana policija stvorena je kako bi “povratila sigurnost građanima”. U izraelskom političkom leksikonu, beduini se ne računaju kao građani, iako mogu služiti u vojsci. Izraz se odnosi samo na izraelske Jevreje.
Mir sa Arapima
Samit u Nakbu bio je ostvarenje onoga o čemu je sanjao svaki izraelski premijer od Šimona Peresa: mir s Arapima ali nauštrb Palestinaca. Bila je to neugodna pobjednička parada.
Odmah su dobili odgovor na to. Kako se bližio ramazan, vatreni napadi u Izraelu su se umnožavali a ubijeno je 14 Izraelaca, više nego što je stradalih u svim raketnim napadima u Gazi tokom prošle godine.
Naftali Benet, izraelski premijer, osjećao se dužnim oglasiti. Upravo je izgubio većinu kada je njegov “glavni bič” Idit Silman podnijela ostavku zbog odluke Vrhovnog suda da će kvasni kruh biti dopušten u bolnicama tokom Pashe. Idit je rekla: “Ne mogu učestvovati u nanošenju štete jevrejskom identitetu Izraela.”
Benet, desničarski doseljenik koji se sada našao na udaru nacionalne vjerske desnice, pozvao je Izraelce da se naoružaju i dao odobrenje sigurnosnim snagama za djelovanje. Uzi Dajan, vojni zapovjednik, veteran i izraelski političar, izričito je zaprijetio Palestincima još jednom Nakbom ako se pucnjava s njihove strane nastavi.
“Ono što moramo reći arapskoj zajednici, čak i onima koji nisu učestvovali u napadima, je da budu oprezni”, rekao je. “Ako dođe do građanskog rata, stvari će završiti jednom riječju i dešavanjima koje već poznajete, a to su ona u Nakbi. To će se na kraju dogoditi.”
Jenin: Borba protiv okupacije
Napadi su nekoliko dana bili usmjereni na Jenin i porodicu jednog od napadača iz Tel Aviva, Rada Hazema. Izraelske snage su dva puta pokušale uhapsiti Hazemovu porodicu, a posebno njegovog oca Fathija i srušiti njihov dom. Uzvraćeno im je dvosatnom pucnjavom.
Izraelski obavještajci su naredili Fathiju i njegovi sinovima da se predaju. Poput ukrajinskih branitelja Zmijskog otoka, on je odgovorio vojnicima “Dođite po mene u kamp”.
Sljedećeg dana izraelske snage su ponovno napale Jenin. Ahmed Sadi je ubijen u pucnjavi. Oplakujući sina, rekao je: “Mi smo unuci Farhana al-Sadija. Ginemo kao šehidi i još uvijek smo šehidi i nastavit ćemo tim putem.”
Fathi Hazem se obratio okupljenima u emotivnom govoru pozivajući mlade ljude da brane Palestinu i da se nastave okupljati i učestvovati u palestinskom otporu.
“Ostarimo i oslabimo”, rekao je dok je milovao svoju bijelu bradu. Sada je vrijeme da predamo dirigentsku palicu vama. Penzionisani pukovnik palestinskih sigurnosnih snaga, Fathi je sada postao nacionalni heroj. Pravi značaj njegovog poziva na oružje je to što je iz Fataha, gdje se pojavio nacionalni pokret koji je odustao od otpora kada je priznao Izrael.
Sada se historija vratila na početak, kao da su dani pregovora i razmjene zemljišta prošli.
Farhan al-Sadi bio je jedan od prvih vođa palestinskog otpora prije više od 90 godina, kada su Britanci bili na čelu. Izz al-Din al-Kasam, muslimanski lider i društveni reformator, organizovao je prvi palestinski oružani otpor 1935. godine protiv Britanaca u području Jenina.
Obojica su trebali poginuti u pucnjavi sa britanskom kolonijalnom policijom. No, pobuna se nastavila sve do 1939. godine kada su Britanci obećali sporije useljavanje Jevreja, a većina vođa ustanka je ubijena ili uhapšena.
Od tada je Jenin u središtu borbe protiv okupacije. Tu su se vodile žestoke borbe: 1948. godine, kada su ga branili iračka vojska i palestinski dobrovoljci; 1987. godine, kada su izbili protesti širom Zapadne obale i Gaze, a Jenin je izdržao 60 dana; 2002. godine, za vrijeme Druge intifade, kada je bio opkoljen, a kamp djelimično sravnjen buldožerima, i kada su nedavno šest zatvorenika iz Jenina kašikama iskopali put iz izraelskog strogo čuvanog zatvora.
Uloženi su napori da se pobuna uguši. Tony Blair, tadašnji izaslanik za Bliski istok, i Salam Fayyad, tadašnji palestinski premijer, nadali su se da će Jenin učiniti “primjerom ‘ekonomskog mira’ drugim gradovima na Zapadnoj obali” tako što će natjerati tadašnjeg izraelskog premijera Ehuda Baraka da ukloni blokade na cestama i zaustaviti rušenje kuća.
Na sastanku 2008. godine, čiji je zapisnik procurio u javnost a u palestinskim novinama je navedeno: “SF i TB razgovarali su o tome kako je stanje u Jeninu jako dobro i da je sam Barak to rekao [Condoleezzi] Rice bez ikakvih dodatnih pojašnjenja. Stoga je SF optimističan da Jenin može poslužiti kao primjer drugim područjima. TB vjeruje da postoji promjena u izraelskom načinu razmišljanja nakon Jenina čak i ako ljudi još ne percipiraju tu promjenu. SF je naglasio potrebu da Izrael promijeni svoje ponašanje i nada se da će situacija u Jeninu doprinijeti.”
Malo se toga promijenilo
Malo je ostvareno od onoga što je obećano, uključujući i obećanje za gradnju novog industrijskog područja. Danas se Jenin vratio na početak na kojem je bio kada je al-Kasam odvratio ljude od onoga što je historičar Rashid Khalidi nazvao “kompromisom elitnog posredovanja” s Britancima.
Fathi Hazem je u intervjuu nakon smrti svog sina rekao: “Jenin se nije promijenio i ljudi se nisu promijenili, jer okupacija nije prestala. Jer kada okupacija prestane, ljudi će se promijeniti, a tako će se promijeniti i okolnosti i opće raspoloženje i ljudi će živjeti svoje normalne živote, kao što drugi ljudi žive normalno.”
“Mi smo narod koji živi pod obručem teške i bolne okupacije koja nam oduzima našu zemlju, našu slobodu, koja nam je ubijala djecu i otimala imovinu i koja nam svakodnevno nanosi neizdrživu štetu, kao što je i sam režim aparthejda, konfiskacija zemlje, nezaustavljiva ekspanzija naselja.”
Jenin je grad koji se odbija predati, ali taj grad nije sam. Isti duh prkosa i solidarnosti može se vidjeti na cijeloj
Zapadnoj obali. Nijedan Palestinac ne stoji po strani i posmatra.
To čine jer nemaju izbora, nemaju budućnost, nemaju nacionalna ili politička prava. Sukob se nije pojavio čak ni kao tema na posljednjim izraelskim izborima. Njihovi sinovi su odvedeni u noćne racije. Oni mogu položiti oružje i predati se izraelskoj dominaciji i dominaciji naseljenika ili mogu uzvratiti. Jedna generacija za drugom suočava se s istim izborom i donosi istu odluku.
Ukrajina pokazuje šta Zapad može učiniti ako riječi podrške potkrijepi djelima. Od djece koja su se igrala sa oružjem je napravio heroje koji se bore protiv ruskih osvajača. Ali ista reakcija palestinske djece smatra se barbarskom.
Izrael ostaje ničija zemlja zapadnih vrijednosti, mjesto gdje su prava na zemlju, pristup dostojanstvenom životu i pravdi nedostupni više od 70 godina.
Svako naselje, svaki napad na Al-Aksu predstavlja čin rata od strane cionističkog pokreta koji ne poznaje granice. Sve će Izraelce odvesti preko litice.
Arapski čelnici su se na samitu u Nakbu s pravom nervozno smješkali u kamere, jer znaju u svojim srcima da ovakvo stanje ne može vječno trajati. Oni znaju da će, kad ova brana pukne, sve što joj se nađe na putu biti pometeno.
(TBT, MEE, Prevela Fatima Bahtić)
