Sama činjenica da je režimski portal „Slobodna Bosna“ na karikaturalan način najavio mogućnost pristanka Denisa Bećirovića da prihvati kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na predstojećim izborima, dovoljno govori od čega strahuju aktuelni centri političke moći u Sarajevu. Naime, Bećirevićevu kandidaturu je spomenuti portal najavio uz posprdnu tvrdnju da ga podržava Dino Konaković, lider Naroda i pravde (NiP) i odbjegli SDP-ov poslanik i bivši generalni sekretar Irfan Čengić, dok se tome protivi Vojin Mijatović, agilni SDP-ov jurišnik iz Banje Luke. On, naime insistira da kandidat bude isključivo Nermin Nikšić.
JALOVI POPULIZAM
Informacija plasirana na ovakav način ima za cilj produljiti razdor unutar samog SDP-a, kao i unutar tročlane koalicije (Trojka) čiji bi Bećirović bio zajednički kandidat, kako bi već u startu „sapleli noge“ samom Bećiroviću.
Veoma je bitno ko će biti zajednički kandidat opozicije. Do sada se davao primat SDP-u da prvi predlaže kandidata. Nije bilo trećeg imena osim Nikšića i Bećirovića. Ukoliko nijedan od njih dvojice ne bi želio biti kandidat onda bi to sigurno bio Denis Zvizdić kojeg bi kandidirala njegov nova stranka NiP.
Dugo se vjerovalo da bi Nikšić zaista imao šansu da iziđe kao pobjednik u okršaju sa Bakirom Izetbegovićem, kao kandidatom Stranke demokratske akcije (SDA). Međutim, Nikšić je bio naprosto odlutao sa kursa kojeg je ima na prošlim izborima kad je sebi bio dozvolio da Željko Komšić utiče na njegove odluke. Tako da se u jednom trenutku činilo da je Nikšić potpao pod uticaj Mijatovića, najgrlatijeg zagovornika obnove političkog bloka lijevih stranaka u kojima bi SDP i DF bili osovina, a Naša stranka (NS) pridruženi član ovog bloka. U vrijeme pregovora oko izborne reforme u Neumu, a potom i u Sarajevu, koje su bojkotirale lijeve stranke, činilo se da je „stvar gotova“ i da će doći do predizborne koalicije SDP-a i DF-a.
Tek kada su opozicione stranke (SDP, SBB i NiP) koje su bile formirale vladu u Tuzlanskom kantonu u kojoj je bila i PDA, stranka Mirsada Kukića, kojeg su prvog sustigle američke sankcije, prozvane od Komšića da raskinu koaliciju PDA i da poštuju američke sankcije, shvatili su o kakvom se zajedljivom političaru radi.
POPULISTI I ELTISTI
A kada su ga prozvani lideri zbog Kukića pozvali da raskine koaliciju sa SDA zbog sankcija Asimu Sarajliću, on im je odgovorio drsko i zajedljivo nazvavši Fahrudina Radončića i Dinu Konakovića izdajnicima. Tek tad su shvatili s kim imaju posla. Takvu drčnost, egocentrizam i prepotentnost nisu ispoljavali ni dva najveća narcisa u bošnjačkoj politici Zlatko Lagumdžija i Haris Silajdžić. Tako da opozicioni lideri tek sada shvataju s kim imaju posla i oko koga će se u biti vrtjeti izborna kampanja. Taj čovjek je sebi umislio da se država vrti oko njega i da je on spirala njenog opstanka, a njegova minorna stranka je postala inkubator najrigidnijih jastrebova poput Emira Suljagića i Reufa Bajrovića. Takav Komšićev populizam imponira bošnjačkom biračkom tijelu kad se tako drčno prsi prema Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Sa takvim imidžem i takvom retorikom Komšić je i pobijedio na prethodnim izborima, pa stoga računa da ništa ne treba mijenjati u svojoj politici ni za naredne izbore. Iako je njegov populizam jalov i nije donio ama baš nikakav politički napredak, niti je ova država za koju se zaklinje imala ikakve koristi i fajde od toga, njegova patriotska priča još uvijek nije potrošena i on je sigurno najpopularniji političar u Sarajevu.
Stoga je možda jedini političar koji bi mogao eventualno ugroziti ovakvu Komšićevu poziciju je Bećirović. On se isto tako nametnuo svojim istupima istim onim biračima kojima podilazi Komšić svojim patriotskim sladunjavim, skoro ljubavnim pričama o Bosni i Hercegovini. Tu poziciju su politički analitičari nazvali valom „zelene ljevice“. Možda Bećirović i ne bi mogao pobijediti Komšića „jedan na jedan“, ali ako bi bio zajednički kandidat opozicije imao bi vrlo solidnu šansu za pobjedu. Jer Komšićev DF je preslab da nosi ozbiljnu političku utrku, a nema na vidiku stranaka sa kojima bi se mogao udružiti da bi imao koristi od njih. Sve ostalo je područje koje kontrolira SDA, odnosno Bakir Izetbegović. On ne smije rasipati bošnjačke glasove. Jer zna da onaj ko oduzme Komšiću bošnjačke glasove, pobjeđuje i njega. Dakle, „jednim udarcem dvije muhe“! Možda bi takvom pobjedom Bećirović riješio „Gordijev čvor“ i cijelu dramu izbornog procesa u Bosni i Hercegovini. Eto toga se najviše pribojavaju sarajevski populisti i eltisti i stoga Bećirevićevu kandidaturu žele „sasjeći u korijenu“.
(TBT, Tim za analitiku)
