ISLAMISTIKA
Živeći po Kur'anu, čovjeku se
osvjetljavaju nepoznate stvari u potpunosti ili djelimično, upoznaje se sa
Allahovim odredbama, propisima i mudrostima
Piše:
Almir Fatić, thebosniatimes.ba
U mjesecu
ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz
Pravog Puta i razlikovanje dobra od zla (El-Bekare, 185).
Kur'an je Govor Gospodara svjetova
objavljen Njegovom Poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., s ciljem da ljude izvede iz
tmina neznanja (džehl) i nevjerovanja (kufr) na svjetlo znanja (‘ilm)
i vjerovanja (iman): On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas
iz tmina na svjetlo izveo – a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv (El-Hadid, 9). Prema konsenzusu muslimanskih učenjaka, Kur'an je
odjedanput objavljen iz Levh-i mahfuza (”Ploče pomno čuvane”) do Bejtu
l-‘izzeta (”Kuće moći”) na dunjalučko nebo u ramazanskoj noći Lejletu l-kadr
(”Noći sudbine”), a onda je postepeno objavljivan Muhammedu, s.a.v.s., u
periodu od dvadeset tri godine. Zato je mjesec ramazan mjesec Kur'ana –
Allahovog putokaza i uputstva ljudima. Učiti i slušati Kur'an u mjesecu
ramazanu, intenzivno razmišljati o njegovim značenjima, propisima i moralnim
uputama i njihovoj svakodnevnoj primjeni u životu ima posebnu vrijednost. Jer
Kur'an je svjetlost koja raspršuje tamu nevjerovanja i neznanja; on oživljava
ljudska srca, osvjetljava umove, uspostavlja najispravniji način življenja…
Najispravnija uputa
Kur'an je, doista, veličanstvena blagodat
data čovjeku, njegovoj duši, srcu i razumu. O velikoj i veličanstvenoj
blagodati Kur'ana Uzvišeni kaže: Ovaj Kur’an upućuje onome što je najispravnije (akvem), i
vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada
velika (El-Isra’, 9). Riječ akvem (najispravnije) u ovom ajetu ima
općenito značenje. Dakle, Kur'an upućuje, s jedne strane, na ono što je
najispravnije u pogledu čovjeka kao pojedinca: njegove duše, srca i razuma, a,
s druge strane, upućuje na ono što je najispravnije u pogledu zajednice i društvenog života, u
pogledu širokog spektra međuljudskih odnosa, u pogledu vlasti i izbora na
odgovorne funkcije, u pogledu poslovnih transkacija, moralnih kategorija itd.
Zapravo, ova dva aspekta čovjekova života: unutarnji ili privatni i izvanjski
ili javni neraskidivo su međusobno povezani i predstavljaju cjelovitu ličnost
čovjeka koju Kur'an vodi kao onome što je najispravnije. Jednostavnije rečeno,
nezamislivo je da pobožni musliman koji, recimo, redovno klanja, posti ili uči
Kur'an, nekoga prevari, npr., na pijaci ili u nekom biznisu, da prima mito ili
je sklon korupciji, itd.
Lijek za
tjelesne i duhovne bolesti
Govoreći dalje o veličanstvenoj blagodati
Kur'ana datoj Ummetu Muhammeda, s.a.v.s., Uzvišeni veli: Mi objavljujemo u
Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima (El-Isra’, 82). Riječ lijek (šifa’) u ovom ajetu može imati metaforičko/preneseno (medžaz)
ili leksičko značenje, tj. da imenica šifa’ ovdje ima polisemno značenje
(mušterek). Oba ova značenja imaju isti značenjski rezultat: Kur'an je
lijek za tjelesne bolesti (npr. putem učenja određenih ajeta ili sura iz
Kur'ana, tzv. rukja, a za što se ima uporište i u hadisu te u praksi
rane generacije muslimana) i lijek za duhovne ili srčane bolesti (tj. Kur'anom
se odstranjuje neznanje iz srca, uklanja svaka sumnja i otkrivaju zastori
spoznaje). Zato je Kur'an velika milost (er-rahmetu l-‘uzma) za onoga ko
vjeruje u njega, razmišlja i postupa po njemu. Blagodat, ljekovitost i milost
Kur'ana traje stoljećima, jer je on mudžiza koju čuva Moćni Gospodar: Mi,
uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr,
9)
Jasna Svjetlost
Uzvišeni o Kur'anu još veli: O, ljudi,
dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo Jasnu
Svjetlost (En-Nisa’, 174). Kur'an je, dakle, Jasna Svjetlost koja
rasprušuje tamu sumnji i uništava porive strasti; on je svjetlost (nur)
pomoću koje se spoznaju mjerila ovozemaljskog života, pomoću koje se spoznaju
Božanske vrijednosti (el-kijemu r-Rabbanijje) koje je Uzvišeni Allah
objavio u Svojoj Knjizi, kao i vrline i vrjednote ljudi. Živeći po Kur'anu,
čovjeku se osvjetljavaju nepoznate stvari u potpunosti ili djelimično, upoznaje
se sa Allahovim odredbama, propisima i mudrostima.
Uzvišeni je rekao: Eto tako, Mi tebi objavljujemo Objavu
(Ruh) po zapovijedi Našoj. Ti nisi znao
šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom
pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A ti, zaista, upućuješ na
Pravi Put (Eš-Šura, 52). U
ovom ajetu jasno se uočava slijedeći vertikalni poredak: Objava – Knjiga –
Vjera – Svjetlo – Pravi Put. Prema mišljenje većine komentatora Kur'ana, pojam ruh (dosl. duh, duša, princip života) ovdje se odnosi na Objavu. Ovaj semantički
postupak sadrži važnu pouku i simboliku: Kur'an je za čovjeka isto ono što i
duša za njegove tijelo! Kakvu vrijednost ima tijelo kada ga napusti duša? To
jest, šta je ljudsko srce bez Kur'ana i kakva je onda njegova vrijednost?
Allahov Poslanik, s.a.v.s, takvo srce usporedio je sa ruševnom kućom u kojoj se
okupljaju pauci, ono je postalo poput napuštene i tamne kuće. Od Ibn ‘Abbasa,
radijallahu ‘anhuma, prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik,
s.a.v.s.: “Zaista, onaj u čijim
prsima nema ništa od Kur'ana sliči na opustjelu kuću!“ (Tirmizi: 2913)
Prema tome, ovaj veličanstveni Kur'an za
nas, kako ga je opisao Sam Uzvišeni Allah, jeste Uputa – Lijek – Milost – Svjetlost
– Život. Budući da je prirodno da čovjek ne voli tamu, bolest, teškoću i sl.,
dobio je priliku i mogućnost da živi sa Uputom, Lijekom, Milošću i Svjetlošću.
Zapravo, zar je moguće da živimo bez tih kvaliteta?! Da li se život bez Upute,
Lijeka, Milosti, Svjetlosti uopće može nazvati životom?!
Šefa'at
posta i Kur'ana
U hadisu koga prenosi ‘Abdullah b. ‘Amr,
r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Post i Kur'an su dva
zagovornika za roba na Sudnjem danu. Post će reći: Jarabbi, zbog mene se
ustezao od hrane i strasti, pa prihvati moj šefa'at (zagovaranje) za njega! – A
Kur'an će reći: (Jarabbi,) zbog mene noću nije spavao, pa primi moj šefa'at za
njega! – Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodade: “Nakon toga će oba šefa'ata biti
primljena“ (Musned Ahmedov, 2/174).
Dakle, Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote dozvolit će Kur'anu da se na
Sudnjem danu zauzima za one koji su ga mnogo učili i izučavali na dunjaluku i
postupali po njemu, kao što će dozvoliti i postu da se zauzima za iskrene
postače.
Zato je preporučeno što više učiti Kur'an u mjesecu ramazanu,
posvetiti se njegovom proučavanju, klanjati noćni namaz i na njemu učiti
kur'anske ajete, čime se zaslužuje dvostruki šefa'at: posta i Kur'ana. Imam-i Ibn Redžeb el-Hanbeli, Allah mu se
smilovao, veli: ”Znaj da vjernik u mjesecu ramazanu u sebi objedinjuje dva
džihada: džihad danju kroz post i džihad noću kroz noćni namaz. Onome ko
objedini ove dvije vrste džihada, ispuni njihovo pravo i strpi se u tome, dat
će se nagrada bez računa” (nav. prema: Kerzun, Pristup
Kur'anu, 17).
Učenje i podučavanje Kur'anu
U
mnogim hadisima Vjerovjesnika, s.a.v.s., podstiče se na učenje Kur'ana, njegovo
proučavanje, podučavanje drugoga i postupanje po njemu. Također se u hadisima
govori o vrijednosti učenja pojednih sura (npr. El-Fatihe, El-Bekare, Ali
‘Imran, El-Kehf, El-Felek i En-Nas i dr.) i ajeta (npr. Ajetu l-kursije, dva
posljednja ajeta sure El-Bekare), te o kulturi ponašanja (adabima) prilikom
učenja i slušanja Kur'ana (više v. u: Kerzun, Pristup Kur'anu, 13-31;
Imam en-Nevevi, Adabi učenja Kur'ana).
Ovdje izdvajamo dva hadisa koji govori o vrijednosti onih koji uče Kur'an i
njemu druge podučavaju.
Od Osmana b. ‘Affana, r.a., prenosi se da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Najbolji od vas su oni koji uče Kur'an i
njemu druge podučavaju” (Buhari: 8/108). A u drugom rivajetu stoji:
”Najvrjedniji od vas je onaj ko poznaje Kur'an, a zatim njemu druge podučava”
(Nesa'i: 88).
Komentarišući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer
veli: ”Nema sumnje u to da je onaj ko objedini poznavanje Kur'ana i
podučavanje drugih Kur'anu upotpunio svoju dušu i duše drugih ljudi; takav je
objedinio manju i veću korist i zato je – najbolji” (Fethu l-Bari,
9/67).
Od ‘Abdullaha b. ‘Amra, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
“Učaču Kur'ana će se reći: Uči Kur'an i uzdiži se! Uči ga po tertilu (polahko i razgovijetno) kao što
si ga učio dok si bio na dunjaluku, jer – tvoje boravište je posljednji ajet
koji si proučio!“ (Muslim: 804). Majka vjernika, ‘Aiša, radijellahu ‘anha,
kazala je: ”Broj džennetskih stepeni jednak je broju kur'anskih ajeta. Nema
nikog iznad učača Kur'ana koji je ušao u Džennet” (Kerzun, Pristup Kur'anu,
16). Zabilježeno je da je imam-i Šafi’ rekao: ”Ko nauči učiti Kur'an, njegova
vrijednost se poveća”.
Nakon ovih saznanja iskrenom vjerniku ne
preostaje ništa drugo nego da, u prvom redu, nauči učiti Kur'ana, a ako ga već
zna učiti, onda da poveća svoje svakodnevno učenje Kur'ana, kao i svoje
razmišljanje i postupanje po njemu. Mjesec ramazan je izvanredna prilika za
takav poduhvat ili preokret u vlastitom životu.
Život ispunjen Kur'anom
Uputno je da se u kontekstu mjeseca
ramazana kao mjeseca Kur'ana prisjetimo, u kratkim crtama, kako se vođa našeg
ummeta, Muhammed, s.a.v.s., ophodio sa Kur'anom i kako je svoju praksu prenosio
na svoje ashabe. Nije ni potrebno napominjati da je njegovo mubarek srce u
potpunosti bilo ispunjeno Kur'anom, kao, uostalom, i cijeli njegov život.
Iz njegova sunneta, precizno zabilježenog
u autentičnim hadiskim zbirkama, poznato nam je da je polahko i razgovijetno
učio Kur'an, ajet po ajet, sa razmišljanjem i skrušenošću, da ga je učio
milozvučnim glasom, da je nekada učeći podizao svoj glas, da je prije učenja
Kur'ana prao zube, da bi nekada do zore znao ponavljati jedan ajet, da je svoje
ashabe podučavao Kur'anu, da ih je bodrio da što više nauče napamet Kur'ana, da
je posebno cijenio hafize Kur'ana, da je volio slušati druge kako uče Kur'an,
itd., itd. Time je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na najbolji način poučio svoje
sljedbenike kako poštovati i živjeti Kur'an.
Kur'an u praksi naših prethodnika (selef
–i salih)
O tome kakvo je mjesto zauzimao Kur'an u
praksi i životu prve generacija muslimana (selefi-salih) može se
napisati zasebna studija. Ovdje se ograničavamo na njihovu praksu i ophođenje
sa Kur'anom tokom mjeseca ramazana. Riječ je o zaista svijetlim i izvanrednim
primjerima koji svjedoče o velikom poštovanju i ljubavi spram Kur'ana, ljubavi
koja je izvirala iz duboke vjere, pobožnosti i života življenog u istinskom i
iskrenom okrilju Kur'ana i sunneta. To dokazuju izabrani primjeri koje ćemo
navesti kao vjeran pokazatelj njihova odnosa prema Knjizi našega Gospodara,
posobno tokom mjeseca ramazana.
Tako se u literaturi, između ostalog,
navodi da bi Osman, r.a., treći pravovjerni halifa, svaki dan proučio Kur'an u
cijelosti. Također se ističe da bi neki svaki treće, svake sedme ili desete
noći na noćnom namazu proučili Kur'an.
El-Esved bi, navodi se, svaku drugu noć
činio hatmu, a Katade svaku treću. Veli se da bi imam Zuhri, kada bi nastupio
mjesec ramazana, napustio čitanje hadisa i posjete učenjacima, a posvetio bi se
učenju Kur'ana iz mushafa. Sufjan es-Sevri bi, dolaskom mjeseca ramazana,
napustio sav drugi ibadet, a posvetio se učenju Kur'ana.
U ovom kontekstu potrebno je upamtiti riječi imam-i Nevevija koji,
nakon što navodi kako su neki dobri prethodnici (selef-i salih) hatmu
činili svaki dan, pa čak i za manje od jednog dana, ističe:
”Odabrano mišljenje o tom pitanju jeste da
trajanje učenja hatme ovisi o samoj osobi. Tako osoba kod koje će učenje
Kur'ana izazvati duboko razmišljanje i nježne osjećaje – neka se ograniči na
toliko učenja koliko joj je dovoljno da dobro shvati šta uči. Ako je neko
zauzet širenjem nauke ili pitanjem suđenja među muslimanima ili sličnim
poslovima od važnosti za vjeru i opću dobrobit muslimana, njemu je dovoljno da
prouči onoliku količinu Kur'ana koja mu neće izazvati neki poremećaj u njegovom
korisnom zanimanju. Onaj ko ne spada u spomenute, neka uči koliko više može, ali
da mu ne prijeđe u dosadu ili da ga brzo u sebi uči” (Kerzun, Pristup
Kur'anu, 23).
Iskoristimo mjesec ramazan kao zlatnu priliku da, prvo, naučimo
učiti Allahov Govor – Kur'an. Ako ga znamo učiti, onda povećajmo njegovo učenje
zajedno s dubokim razmišljanjem o onome što smo proučili i svakodnevnom
primjenom toga u svome životu. Neka nas Uzvišeni pomogne u tome i podari nam
Svoju podršku!
(The Bosnia Times)
