Iako njegovi dronovi već pustoše u Ukrajini, uništavajući ruske konvoje i uništavajući cijele jedinice vojske, no u utorak se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bez obzira na to okušao u posve drugoj ulozi u tom sukobu – bio je, naime, domaćin mirovnih pregovora u Istanbulu.
Na prvi pogled, Erdogan bi se mogao činiti malo vjerojatnim mirotvorcem – snažan vladar koji je ‘izliven’ iz istog ‘kalupa’ kao i Vladimir Putin, u prošlosti je bio i u sukobima s ruskim kolegom i to ne samo kad je Turska oborila ruski vojni avion iznad Sirije 2015, godine, prenosi britanski The Telegraph.
No, Turska je jedinstvenim stavom postavljena na mjesto posrednika kao dugogodišnja članica NATO-a, ali odnedavno i oprezni saveznik Rusije u Siriji. Erdogan je čak tvrdio da može suočiti Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog licem u lice, odnosno dovesti za pregovarački stol. A to, ističe britanski medij, uopće nije prazno hvalisanje.
Skrojeni od istog platna
Turska ima opsežne poslovne i energetske veze s Rusijom te kontrolira morske tjesnace Bosfor i Dardanele, odnosno pristup Crnom moru. Drugim riječima, Putin si ne može priuštiti da Erdoghana ignorira, a turski predsjednik je u utorak bio odlučan u namjeri da ta poruka bude i prenesena. Nije bilo greške ni zabune što se tiče mjesta održavanja pregovora i njegova značaja, palače Dolmabahce u Istanbulu, koja je bila sjedište osmanskih sultana, čija se vlast protezala od zapadne Ukrajine do Arabije.
Erdogan nije skrivao svoje ambicije da obnovi osmansku sferu utjecaja, baš kao što Putin sanja o obnovi ruske. ‘Skrojeni’ su ‘od istog platna’, kao budući ‘car’ i budući ‘osmanski sultan’ koji se gledaju preko Crnog mora.Već su se sukobili u Siriji, koju Erdogan smatra dvorištem Turske baš kao što Putin smatra Ukrajinu ruskim. U sirijskom sukobu Erdogan je podržao pobunjenike, a Putin režim predsjednika Bashara al Assada, a neko vrijeme, nakon što je turski lovac srušio ruski zrakoplov 2015. godine, izgledalo je čak kao da bi dva državnika mogla i zaratiti. Ipak, umjesto toga, Erdogan je prihvatio realno stanje stvari i ‘parkirao’ Tursku iza mnogo moćnije Rusije.
Od tada su se ‘sudarali’ u Siriji, ponekad kao nevoljni saveznici, ponekad suparnici, a kad god stvari zaprijete da izmaknu kontroli, Erdogan i Putin su to rješavali između sebe. Drugim riječima, mogu poslovati jedan s drugim. No, u ovoj krizi Erdogan vidi priliku da promijeni ravnotežu snaga – Turska je do sada nužno bila mlađi partner u tom odnosu, ali ako uspije postići mirovni sporazum, Erdogan će smatrati da mu Putin duguje
Promjena ravnoteže snaga
I on pazi na svoje interese. Ima glasina da je potez Ankare da zatvori Bosfor za ruske ratne brodove nakon invazije možda imao više nego malo veze sa Sirijom. Zatvaranje tjesnaca znači da Moskva ne može lako opskrbljivati svoje snage u Siriji morskim putem te ih mora držati opskrbljenima skupim zračnim putem.
Turska je opsjednuta Sirijom, ponajviše zbog straha da bi je kurdski pobunjenici mogli koristiti kao bazu. Stoga nitko ne bi bio sretniji od Erdogana kada bi ukrajinska kriza potaknula Putina da odluči prekinuti svoje operacije u Siriji i raščisti put Turskoj.
Ankara također ima strateških problema na sjeveru, gdje dijeli obalu Crnog mora s Rusijom i Ukrajinom. Bilo kakve nevolje u Crnom moru štete turskom biznisu i ekonomskim interesima pa će turski predsjednik zasigurno željeti da se postigne sporazum koji bi vodio u ‘mirnije vode’, zaključuje Politico.
(TBT, Jutarnji)
