Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Kako su izvijestili svjetski mediji Said Ismagilov, muftija Vjerske uprave muslimana Ukrajine i jedan od najviših islamskih autoriteta u zemlji, zamijenio je ahmediju i džube za uniformu ukrajinske vojske.
ISLAMSKI „DOBROVOLJCI“
U to su se mogli uvjeriti čitaoci ako bi posjetili njegove stranice na društvenim mrežama prikazuju njegove slike kako pozira s kolegama pripadnicima snaga Teritorijalne odbrane u Kijevu, kojima se, kako je rekao, pridružio 24. februara, na dan kada je počela ruska agresija na Ukrajinu punog razmjera. Muftija Ismagilov je Tatar. Tamo živi oko 3 hiljade muslimana. Imaju oko 200 džamija.
Ovo je veoma bitna vijest nakon što su svjetski mediji izvijestili kako čečenski vođa Ramzaj Kadirov šalje svoje „odrede smrti“ u Ukrajinu te kao odani „bijesni pas“ ruskog predsjednika Vladimira Putina prijeti krvoločnim psovkama ukrajinskim vođama otpora.
Da je pitanje prisustva islamskih dobrovoljaca na ukrajinskom frontu veoma važno za ishod rata pokazuje i činjenica da se sam Putin oglasio kako treba omogući tim borcima da stignu do Ukrajine. On je čak naveo cifru od 16 hiljada takvih dobrovoljaca. Pošto sebi ne mogu dopustiti ni najmanji Putinov blef Amerikanci su dali zvanično saopćenje kako bi takav ruski potez značio dodatnu eskalaciju rata.
Ovo su tek prve ratne varnice bačene prema vrelom Bliskom istoku koje bi vrlo lahko mogle rasplamsati ratne vatre na zgarišnima netom okončanih ratova koje je zapad vodio pod motom borbe protiv islamskog terorizma. Za sada se zemlje islamskog svijeta drže po strani koliko je to moguće. Međutim, pošto pitanje ruske invazije na Ukrajinu nije pitanje konvencionalne agresije jedne zemlje na drugu, jer sve više poprima globalne razmjere rata pravoslavnog istoka sa kršćanskim zapadom, itekako su bitna stajališta islamskih zemalja. Oavkvu ideološku agendu rata u Ukrajinu više ni ne kriju ruski ideolozi poput Aleksanda Dugina koji smatra da su sve tri ideje protiv kojih se Rusi bore u Ukrajini (nacizam, komunizam i liberalizam) produkt zapada. Kao što ni Francis Fukuyama ne krije da će „duh demokratije spasiti hrpa hrabrih Ukrajinaca“. Narativ bosanskih muslimana bliži je Fukuyaminom mišljenju i stoga ih raduje gesta ukrajinskog muftije Ismagilova zbog koje će se naći u toj hrpi hrabrih heroja koji spašava duh demokratije. Jer je velika većina bosanskih imama sličila ukrajinskom muftiji kada su uniforme Armije BiH zamijenili ahmedijama. Međutim, kako je poraće bilo politički vrlo konfuzno danas je vjerska ulema u Bosni vrlo šarolika. Još uvijek ih većina njih sliči ukrajinskom muftiji, dok ih neki procent, posebno u Sandžaku, sliče Kadirovu, kao što, na žalost, veliki procent njihovih džematlija sliči njegovim „odredima smrti“ ili „ratnicima sa Bliskog istoka“. Takvih je par stotina, na primjer, dobrovoljno ratovalo u Siriji. Ovakva ideološka šarolikost dominantna je diljem islamskog svijeta.
PARADOKSI SLOBODNOG SVIJETA
Iako je rat u Ukrajini ujedinio takozvani slobodni svijet u osudi ruske invazije, zapadne zemlje nisu baš dale sve od sebe u odbrani Ukrajine. Tako da je ishod rata vrlo neizvjestan. Jasno je da se Ukrajinci sami ne mogu odbraniti od Rusija. Zato se telefon ukrajinskog predsjednika Vadimira Zelenskog smatra do sada najmoćnijim ukrajinskim oružjem. Zato ga već slave kao „prvog heroja 21. stoljeća“. Ali baš je Zelenski najkontroverznija figura ovog rata. Takvog ga je vrlo upečatljivo opisala jedna kolumnistica „kao da je Charlie Chapliyn postao Winston Churchill. S druge strane već ga proruska propaganda prokazuje u islamskom svijetu kao jednog od najuticajnijih cionista današnjice. Zaista se na listi, koju je The Jerusalem Post objavio 2019. godine, pod rednim brojem 8. nalazi ime Vladimira Zelenskog. Prvi na listi je šef Mossada Yossi Cohen, treći je bivši premijer Izraela Benjamin Netanyahu, a iza njega, tek na trinaestom mjestu je Ivanka Trump itd. Radikalni antizapadni mediji na Bliskom istoku, kojih nije mali broj, objavljuju tu listu uz vrlo nekorektnu izjavu Zelenskog o izraelskom napadu na Gazu. Malo ko se u tim propagandističkim medijima pita kako to Putin vodi rat protiv Ukrajine pod izgovorom denacizacije, ako je njen predsjednik cionista. Ovdje je poenta na odnosu zapada prema Palestincima, kao stoljetnoj ahilovoj peti odnosa zapada i islamskog svijeta.
Pored Palestine bar još desetak rana koje je zapad zadao muslimanima i danas krvari. Osim brutalnih ratova i invazija zemalja zapadne alijanse protiv muslimana je vođena brutalna kampanja nakon 11. septembra kao „neprijatelja broj 1“ zapadne civilizacije. Ta stigma islamskog terorizma poslužila je mnogima zemljama, kako na zapadu tako i na istoku, da ugnjetavaju muslimane, posebno tamo gdje žive kao manjine. Jeziv primjer su Ujguri nad kojima su Kinezi počinili genocid pod izgovorom borbe protiv islamskog terorizma.
I gle čuda – dok traje invazija na Ukrajinu kao da je islamski svijet dobio predah. Poslije povlačenja iz Afganistana nema novih invazija na muslimanske države, a građanski ratovi u Libiji, Jemenu ili Somaliji su utihnuli. Čak je, ako je suditi prema medijskim izvještajima, smanjen broj i terorističkih napada u islamskom svijetu. Ko će iskoristiti ovo zatišje na Bliskom istoku, zapad ili islamski svijet, da bi se promijenili dosadašnji odnosi? Za očekivati je da će zapad poduzeti inicijativu, jer bi islamski svijet mogao biti odlučujući faktor u porazu Putina. Ali pitanje je da li će ta inicijativa uroditi plodom, jer taj muslimanski svijet nije slobodan. U ime njih odlučuju diktatori i autokrate slične gangsteru iz Kremlja. Samo ti diktatori mogu pomoći Putinu i poslati mu „dobrovoljce“ kao što je to učinio Kadirov. To su najveći paradoksi zapadne globalne politike. Rat u Ukrajini ih je ogolio do srži.
(TBT)
