Piše: Jonathan Steele, thesboniatimes.ba
Rijetki su trenuci poput onih kada Ujedinjene Nacije zahtijevaju da države članice otvorenu iznesu svoj stav. Prošle sedmice, na Generalnoj skupštini UN-a o rezoluciji kojom se osuđuje ruska invazija Ukrajine, države su bile prisiljene da jasno pokažu bilans stanja inače mutne liste stranih imovina i obaveza.
To je bila prva hitna rasprava koju je Skupština održala nakon 25 godina i njen ishod bio je 141 država koja je podržala prijedlog, a samo tri (pored Rusije i Bjelorusije) su se priklonile agresiji ruskog predsjednika Vladimira Putina: Eritreja, Sjeverna Koreja i Sirija.
Zaštita principa suverenosti i teritorijalnog integriteta bila su glavna pitanja u raspravi o ukrajinskoj krizi. Ali s obzirom da se SAD nametnula kao najžustriji međunarodni zaštitnik Ukrajine, glasanje je podrazumijevalo i da svaka zemlja pažljivo promisli da li je u njihovom nacionalnom interesu podržati Washington ili Moskvu.
U tom smislu, izolacija Rusije je bila dramatična. Godine Putinovog ulaganja u uspostavljanje diplomatskih i ekonomskih veza sa Bliskim istokom u eri multipolarnosti poslije Hladnog rata pokazale su se uzaludnim. Praktično svaka bliskoistočna zemlja podržala je UN-ovu osudu Rusije, uključujući Jordan, Kuvajt, Liban, Oman, Katar i Saudijsku Arabiju.
Tako je učinio i Abdel Fattah el-Sisijev Egipat, kojeg Moskva posvećeno zavodi. Tako je uradila i Recep Tayyip Erdoganova Turska. Čak i UAE, koji su prouzrokovali manji skandal uzdržavajući se od glasa u Vijeću sigurnosti o Rusiji nekoliko dana ranije, pokleknuli su pod pritiskom. Još jedanput, kao u stara vremena, SAD je uspjela pritisnuti svoje zavisnike u javni iskaz lojalnosti. Rusija, nestrpljivi prosac, potpuno je odbačena.
Mrvice utjehe Kremlj je dobio od Alžira, Sudana, Iraka i Irana, koji su bili suzdržani. Maroko je izabrao najkukavičkiji put i suzdržao se od suzdržavanja. Time je završio na kratkoj listi zemalja čiji je ambasador nestao kada se trebalo glasati, što je u zapisniku UN-a ušlo kao „nezabilježen glas“.
Ponižavanje Putina
Među suzdržanima, zemlja koja će najvjerovatnije najviše zadovoljiti Moskvu je Irak. Ali njihova odluka da ne zauzimaju strane između Rusije i Amerike nije bila potaknuta poštovanjem prema Moskvi. Ona je refleksija borbe za prevlast između proiranskih i proameričkih lidera frakcija u bagdadskom parlamentu i vladi. Stavovi prema ruskoj invaziji Ukrajine igrali su minornu ulogu.
Tri zemlje koje Moskva smatra najvažnijim sugovornicima na Bliskom istoku su Turska, Izrael i Iran. Sigurno da je ponižavajuće za Putina da su dva od ovih lidera, Turska i Izrael, ponudili posredovanje u ukrajinskoj krizi. Umjesto da su dominantni igrač i posrednik, kako je bilo 2020. u sukobu između Armenije i Azerbejdžana oko Nagorno-Karabaha, Rusija je sada na drugoj strani stola, zaraćena strana pod međunarodnim pritiskom da mijenja svoju politiku i da se povuče. Ovo je dramatično i ponižavajuće gubljenje statusa.
Putin je posljednjih godina značajno uložio u navođenje Erdogana da oslabi svoje veze sa NATO-om i Washingtonom. Prodao je Turskoj napredni raketni sistem S400. Na negodovanje moskovskog saveznika Bashar al-Assada, Erdoganu je dao zeleno svjetlo da prodre u sjevernu Siriju protiv tamošnjih Kurda i podrži islamističku vojsku u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib.
Zauzvrat je dobio malo. Turska je osudila rusku invaziju Ukrajine, koju je optužila za kršenje međunarodnog prava. Zatvorila je prolaz na Bosforu četirima ruskih ratnim brodovima koji su željeli ući u Crno more. Prodala je dronove Ukrajini, koja ih koristi protiv ruskih snaga. Jedina korist koju je Turska donijela Moskvi je činjenica da se nije pridružila kampanji, pod vodstvom SAD, ekonomskih sankcija protiv Rusije.
Ironično je to što, osim Sirije, bliskoistočna država s kojom je Putin ima najbolje odnose nakon njegove neopravdane i ilegalne invazije Ukrajine je Izrael. Prvobitna reakcija izraelskog ministarstva vanjskih poslova na ruski napad na Ukrajinu bila je, u najmanju ruku, blaga. Nije spomenula Rusiju već samo izrazila zabrinutost zbog „koraka koji su poduzeti na istoku Ukrajine.“
Premijer Naftali Bennett nije osudio invaziju. Ovo je bila nagrada Rusiji za njenu politiku konzistentnog ignoriranja izraelskih čestih upada u sirijski zračni prostor kako bi bombardirali položaje Irana i Hezbollaha. Sirija je postala kopneni most za iransko vojno opremanje Hezbollaha u Libanu, ali Rusija dopušta Izraelu da ih nekažnjeno napada. Rusija je također zaustavila sirijsku vojsku od lansiranja raketa S-300 na izraelski avion.
Pozicija Izraela
Kako je izraelski novinar Roy Isacowitz istaknuo, „izraelski stratezi povlače jasnu crtu između gubljenja ruske karte u Siriji i nezamislive ekspanzije iranskog utjecaja i moći i u Siriji i u Libanu. Da li značka koju bi dobili osuđujući Rusiju zaista vrijedi toliko?“
Drugi razlog zbog kojeg Izrael šuti jeste paralela koju mnogi posmatrači povlače između divljeg ruskog bombardiranja ukrajinskih gradova i izraelskog bombardiranja Gaze. Također postoji sličnost, navodi Isacowitz, između pokušaja Rusije da nametne svoj etnički nacionalizam na susjede i slične izraelske politike koju vodi više od 50 godina“.
Na Putinovo zadovoljstvo, Izrael se uspio oduprijeti američkom pritisku da podrži rezoluciju Vijeća sigurnosti koja osuđuje Rusiju. Iako je Izrael dao svoj glas protiv Rusije, Bennett je hitro odletio u Moskvu da pojasni Izraelovu poziciju i pokaže svijetu da Putin nije izopćen. Ali ponuda izraelskog premijera da posreduje sigurno nije ugodila diktatoru s Kremlja, kako sam zaključio i ranije.
Sve u svemu, Putinova nezakonita invazija Ukrajine ostavila ga je sa samo jednim prijateljem na Bliskom istoku. Sirijski predsjednik Assad ne može, iz očitih razloga, gristi ruku koja ga hrani. Drugdje, rat koji je Putin pokrenuo pokazao se katastrofalnim za pomno razvijenu strategiju Rusije da ojača svoju reputaciju i uticaj. Nije pretjerano reći da je Rusija doživjela najveći regionalni udarac za svoje interese otkako je Anvar Sadat izbacio sovjetske savjetnike iz Egipta, prije tačno pola stoljeća.
Samonačinjenoj rani će trebati decenije da zacijeli.
(TBT, MEE, Prevela Esma Latić)
