KOLUMNA
Vodeći slojevi društva oklijevaju sa pobunom i prepuštaju
javni prostor bučnijima od sebe. To su liberali nespremni na borbu za slobodu.
Ukratko, buržoazija je nijemo promatrala Hitlerov uspon, a i danas čini to isto
dok propadaju naša zemlja i naš kontinent. O tome govorim
Piše: Georg Diez, thebosniatimes.ba
Izraz “uljudna tišina” savršeno pristaje našem vremenu. Kako
propadaju neka zemlja i njeno društvo? Kako nastaju desničarske diktature i
koja je u tome uloga buržoazije? Veliki američki historičar njemačkog porekla Fritz
Stern, koji je umro prošle sedmice, ovim izrazom opisuje neuspjeh vodećih
slojeva u društvu. Oni oklijevaju sa pobunom i prepuštaju javni prostor
bučnijima od sebe. To su liberali nespremni na borbu za slobodu. Ukratko,
buržoazija je nijemo promatrala Hitlerov uspon, a i danas čini to isto dok
propadaju naša zemlja i naš kontinent. O tome govorim.
Sjedio sam sa prijateljem slikarem na kafi u Berlinu; nebo
je bilo tmurno, a vijesti ništa bolje. Razgovarali smo o desničarskom sudiji i
članu Alternative za Njemačku (AfD) iz Drezdena koji je zaštitio ekstremno
desničarsku Nacionaldemokratsku partiju (NPD) od slobode izražavanja.
Razgovarali smo o navijačima Union Berlina sa čijeg stadiona opet odjekuju
rasistički urlici i uvrede.
Razgovarali smo o Danskoj, nekada svjetioniku liberalizma,
čijim granicama sada patroliraju građanske straže i štite ih od ulaska
izbjeglica. Razgovarali smo o Poljskoj koja ubrzano propada. Fritz Stern koji
je 1938. iz rodnog Vroclava pobjegao od nacista, izjavio je da je šokiran
“brzinom kojom se u Poljskoj uspostavlja autoritarni režim”. Tamo je svako
previranje završeno i uspostavljena je nova stvarnost zasnovana na
rekonstrukciji mitološke nacionalne prošlosti. Ono što nastaje iz panike
društva zbog toga, Stern je opisao još u svojoj prvoj knjizi iz 1961.
Kulturološki pesimizam kao politička opasnost. U pitanju su “pojačana
iracionalnost, buđenje prezira prema demokratiji i rasizam, koje su desničarski
njemački intelektualci širili još od 1914. i time pripremili strahote iz
perioda 1933-1945. Ali današnji cinični i umorni Berlin teško podnosi
historijske analogije; one djeluju pretjerano, ljudi odmahuju rukom i
nastavljaju po starom.
To objašnjava medijsku nemoć da se odlučno i jasnim
argumentima odreaguje na uspeh Slobodarske partije Austrije i njenog kandidata
Norberta Hofera na upravo završenim predsjedničkim izborima u Austriji. To
objašnjava puzajući oportunizam stava da nisu svi birači Alternative za Njemačku
nacisti. Kao da je uopšte o tome riječ. To objašnjava dosljedno odbijanje da se
u raspravu o granicama i izbjeglicama uključe humanistički argumenti. Prevladao
je opšti relativizam.
U međuvremenu desničari ne odustaju, a ako ih kritikujete
oni će vam poput pisca Tilla Nikolausa von Heisslera preko facebooka poželjeti
smrt i napisati: “Novinare na bandere!” Ako potražite njegovo ime na googleu
otkrićete da je njegov deda, također poznati pisac, maja 1933. pristupio
Nacionalsocijalističkoj partiji. Dakle, kako počinje pad jednog društva? Na
njega se spušta uljudna tišina propasti.
(The Bosnia Times, Der Spiegel, Peščanik.net, Preveo
Miroslav Marković)
