KOLUMNA
Nacionalizam i
autoritarizam, ojačani tehnologijom, udružili su se da uspostave novu vrstu
kontrole nad ljudskim bićima čija podložnost pohlepi, predrasudama, neznanju,
vlasti, pokornosti i strahu ipak nije nestala s padom Berlinskog zida
Piše: Roger
Cohen, thebosniatimes.ba
Liberalizam je
mrtav. Ili je makar na samrti. Pobjednik od prije četvrt vijeka, kada se činilo
da je liberalna demokratija konačno savladala totalitarne utopije zarad kojih
je proliveno toliko krvi, sada je pod opsadom spolja i iznutra.
Nacionalizam i
autoritarizam, ojačani tehnologijom, udružili su se da uspostave novu vrstu
kontrole nad ljudskim bićima čija podložnost pohlepi, predrasudama, neznanju,
vlasti, pokornosti i strahu ipak nije nestala s padom Berlinskog zida.
U sumrak
komunizma i u zoru ubrzane globalizacije, kad su Sjedinjene Države dobile
nadimak “hipersile”, djelovalo je razborito vjerovati u tvrdnju
Francisa Fukuyame iz 1989: “Pobjeda Zapada, ideje Zapada, najbolje se
ogleda u potpunom nestanku ostvarivih sistematskih alternativa zapadnom liberalizmu.”
Prema tome, kaže Fukuyama, vrhunac historije dosegnut je
“univerzalizacijom zapadne liberalne demokratije kao konačnog oblika
ljudske vlasti”.
To je bila
razumna tvrdnja. Imala je smisla. Stotine miliona ljudi porobljenih u
sovjetskom carstvu stekle su slobodu. Svi su vidjeli koji sistem je uspješniji.
Nevolja je u tome što je uvijek opasno oslanjati se na ljudski razum.
Osvrt na ljudsku
historiju pokazuje da je eksperiment liberalne demokratije – sa svojom u doba
prosvećenosti nastalom vjerom da pojedinac ima izvjesna neotuđiva prava da
slobodnom voljom oblikuje svoju sudbinu – samo jedna kratkotrajna epizoda.
Mnogo duže trajale su ere nepogrešivog suvereniteta, apsolutne vlasti dobijene
od boga, gospodarenja i ropstva i podložnosti onome što je Isaiah Berlin
nazivao “silama antirazumske mistične zadrtosti”.
Takve
antirazumske sile danas postoje svuda – u Americi Donalda Trumpa, u Francuskoj
Marin Le Pen, u Rusiji Vladimira Putina, u većem dijelu Bliskog istoka, u Sjevernoj
Koreji. Parlamentarni režimi i vladavina prava djeluju bljutavo u dobu koje na
društvenim mrežama i u internetskim igrama razmjenjuje zanosne slike moći i
nasilja.
Isaiah Berlin je
mnogo prije Fukuyame ukazao na moguće slabosti liberalizma. U Krivom deblu
čovječanstva napisao je: “Liberalna pridika koja preporučuje mehanizme
stvorene da sprječavaju ljude da jedni drugima nanose suviše zla i da pružaju
svakoj ljudskoj skupini dovoljno prostora da ostvari sebi svojstvenu,
jedinstvenu i posebnu sudbinu koja se ne kosi sa sudbinama drugih, nije
strastveni bojni poklič koji nadahnjuje na požrtvovanost, mučeništvo i herojska
djela.” (…)
(The Bosni Times,
The New York Times)
