Hoće li biti rata, zašto hoće i zašto neće, ko huška na rat, kome je on potreban, najčešća su pitanja u posljednje vrijeme u medijima. Na ovu temu govorio je Ajdin Latić u sklopu Centralnog dnevnika FACE TV, najgledanije emisije na ovim prostorima, u rubrici CKSK. Evo šta je kazao.
“Hoće li biti rata u Bosni i Hercegovini pitanje je od kojeg gori internet. Mržnju siju botovi na Facebooku, vrišti dijaspora, otrovni nacionalizam se razbuktava, propadaju pregovori a takozvani predstavnici Međunarodne zajednice koji su jedni od glavnih krivaca za ovo sveopće ludilo, slomiše se izražavajući zabrinutost.
S druge strane narod, obični ljudi, reklo bi se svi, u realnom životu izvan društvenih mreža i televizija masovno psuju rat i političare. Sveprisutan narativ danas u BiH je zašto i za koga ratovati! U 2021. godini usred Evrope?! Za teritorij koji nam je već raseljen?! Za političku mafiju koja nas je pokrala do temelja?!
Komercijalisti iz Gruda piju kafe sa svojim kolegama u Tešnju, frizeri iz Banje Luke posjećuju frizere u Sarajevu, automehaničari u Lukavici servisiraju pola Sarajeva, kuće po Neumu zidaju majstori iz Maglaja i Zavidovića…
Ipak, najvažnija stvar od svega jeste živost politike koja je vidljiva svuda. Politika živi, agilnosti na tom planu itekako ima, a to da se podrumaši još ne namjeravaju spuštati u podrume i trezore svakako je dobar znak. Jer kad politika utihne i psi rata zalaju, tada nema povratka.
Dakle, neće ovdje biti rata. On jeste moguć samo i isključivo ukoliko lažne vođe sva tri naroda koje u ovoj nedemokratskoj državi vladaju sa po desetak procenata podrške na izborima, ne osjete realnu mogućnost gubitka vlasti. A postoji li takva mogućnost već iduće godine, s ovakvom jadnom, bezidejnom, populističkom opozicijom, Trojkom, šarovićima, borenovićima, ragužima…? Teško.
Mašinerije SDA, SNSD i HDZ koje udbaškim metodama, praksama i teškim ucjenama, procesuiranjima rivala poput Fahrudina Radončića ili još svježijeg primjera Fuada Kasumovića, melju svoje protivnike već tri decenije, začepile su usta opoziciji u koju su građani polagali ogromne nade. A vlast je u velikoj prednosti jer ima mnogo jače motive za borbu. Gubitak moći, imovine i moguća procesuiranja za kriminal i korupciju u kojima su ogrezli, stvari su zbog kojih su spremni na sve. Čak i na rat. A opozicija koju predvode vječiti parlamentarci sa enormnim primanjima nema motiva i ne želi se spustiti u blato, potući se muški, udariti srcem na mašineriju i tako dobiti podršku naroda. Nema među bećirovićima, zvizdićima, mehmedovićima srčanih koji će ući u rizik da ih udbaška mašinerija samelje.
Priče o aferama zamijenile su priče o ratu. O kriminalu vlasti Milorada Dodika, industrijskom kisiku u Banjoj Luci, malo ko i govori. Afere oko mostarskog „Aluminija“, „Respiratori“, diploma Sebije Izetbegović, afera „Asim“, slučajevi „Dženan Memić“ i „David Dragičević“, koga to više zanima!? Rat je tema i stari fol naših kleronacionalista opet je upalio. Vjerske zajednice koje njima služe neće se udostojiti da zajednički pozovu na temeljni vjerski imperativ. Na mir. Suzdržat će se do izbora taj podanički i korumpirani kler koji priča vjeru a šuti na sveopći kriminal i zulum nad narodom. A do tad, nek nam je Bog na pomoći.”
(TBT, FACE TV)
