RELIGIJA
Ovim su se
pitanjem kroz povijest bavili mnogi historičari koji smatraju da je Novi zavjet
zapravo mitologizirana historija
FOTO: (Press)
Isus Krist,
stvarna osoba ili mit?
Njihovo je
mišljenje da je početkom prvog stoljeća postojao kontroverzni židovski rabin
imena Yeshua ben Yosef koji je oko sebe okupio velik broj sljedbenika, a njegov
život i učenje poslužili su kao sjeme iz kojeg je nastalo kršćanstvo. Mišljenja
su da priče iz Biblije poput onih o djevici koja je rodila, čudima i uskrsnuću
nisu ništa više od uobičajenih tema koja su preuzete iz mitologije.
Tokom posljednjih
dvjestotinjak godina, teolozi i historičari, većina njih kršćani, analizirali
su stare tekstove (i one koji su završili, i one koji nisu završili u Bibliji)
kako bi došli do novih saznanja o čovjeku iza mita. Mnogi suvremeni bestseleri
dijele isti pristup temi, ali postoje i oni koji su uvjereni da Isus nikada
nije postojao.
Oni su u manjini.
David Fitzgerald,
autor knjige “Nailed: Ten Christian Myths That Show Jesus Never Existed at
All” u kojoj ukazuje na jedan veliki problem. Naime, svi ozbiljniji
učenjaci koji su se tokom historije bavili ovom temom, bili su kršćani, a
moderna istraživanja debelo se oslanjaju upravo na njihovim analizama tekstova.
Prije nekoliko
godina internetom se proširio video “Zeitgeist the Movie” koji je milione
upoznao s mitološkim korijenima kršćanstva, ali i taj film i mnoga slična djela
pate od istog problema – sadrže uobičajene greške i pojednostavljuju priču što
im narušava kredibilitet. Fitzgeraldova namjera je ispraviti taj problem i mladim
ljudima dati zanimljive i tačne informacije.
I premda više od
2000 godina djeluje kao sasvim dovoljno vremena da riješite određeno pitanje,
Isus je i dalje poprilično kontroverzna tema koja još uvijek uspijeva uzburkati
duhove, a ovih pet činjenica koje dokazuju da Isus nikada nije postojao
definitivno spadaju u kategoriju takvih tema.
1. Ne postoji
sekularnih dokaza koji bi podržavali teoriju o Yeshui ben Yosefu
“Što
poganski autori tog vremena imaju reći o Isusu? Ništa. Koliko god to čudno
bilo, njegovi suvremenici bezobošci jednom riječju ne spominju Isusa. Ne
postoje dokazi o rođenju, spisi sa sudova, osmrtnice, pisani napadi, reference
– ništa od toga. Štoviše, čak i ako proširimo pretragu na vrijeme nakon njegove
smrti, ne postoji jedan jedini nekršćanski, nežidovski izvor.
Želim posebno
naglasiti da posjedujemo velik broj dokumenata iz tog vremena, od spisa koji su
pripadali pjesnicima, filozofima, povjesničarima, znanstvenicima i članovima
vlasti, pa sve do zapisa u kamenu, osobne korespondencija i pravnih dokumenata
na papirusu. Isus se u niti jednom od njih čak ni ne spominje”, piše Bart
D. Ehrman u knjizi “Jesus: Apocalyptic Prophet of the New
Millennium”.
2. Najraniji
autori Novog zavjeta znaju vrlo malo o detaljima iz Isusova života
Pavle,
primjerice, nema pojma o djevici koja je rodila. Ne zna ništa o mudracima, o
repatici ni čudima. Hisoričare je dugo zbunjivalo ovo njegovo neznanje o
najosnovnijim biografskim detaljima i učenju. Dvanaest apostola nikad ne naziva
Isusovim učenicima, štoviše, ni jednom ne piše da je Isus ikada imao učenike,
da je činio čuda i poučavao. Kao da odbija dati bilo kakve biografske detalje,
a kad to čini, na tajnovit i nejasan način, radi se o čistoj kontradikciji
evanđeljima. Vođe ranog kršćanskog pokreta u Jeruzalemu, Petar i Jakov, navodno
su Isusovi sljedbenici i porodica. No, Pavle ih tretira kao da su bezveznjaci i
opetovano sugerira da nisu pravi kršćani.
Liberalni teolog Marcus
Borg savjetuje da ljudi hronološki čitaju Novi zavjet kako bi vidjeli razvoj
kršćanstva: “Kad evanđelja kronološki poredate nakon Pavlova, postaje
jasno da se radi o dokumentima koji nisu izvor ranog kršćanstva već su iz njega
proizašle. Evanđelje – dobra vijest – o Isusu postojalo je prije evanđelja. Ona
su proizvod kršćanskih zajednica nekoliko desetljeća nakon završetka njegova
života koja nam govore kako su te zajednice vidjele njegov značaj u povijesnom
kontekstu”.
3. Čak ni priče
iz Novog zavjeta nisu iz prve ruke
Danas znamo da
evanđelja koja nose imena Mateja, Marka, Luke i Ivana, nisu izašla iz pera
samih apostola. Imena su evanđeljima dodijeljena u drugom stoljeću, više od 100
godina nakon što se kršćanstvo pojavilo. Zbog niza razloga praksa pisanja pod
pseudonimom bila je uobičajena i mnoge su dokumente “potpisala”
slavna imena. Isto vrijedi i za novozavjetne poslanice, izuzev Pavlovih pisama
(6 od 13) koja je, vjeruje se, napisao sam. No, čak se ni u evanđeljima ne
ističe da su autori bili tamo već se poziva na svjedoke, a to pomalo podsjeća
na “čuo sam od lika koji je čuo od lika koji čuo od…”
4. Evanđelja su
kontradiktorna
Evanđelje po
Marku smatra se najranijim osvrtom na Isusov život, a lingvistička analiza
pokazala je da su Luka i Matej jednostavno “obradili” Marka i dodali
vlastite korekcije i novi sadržaj. No, jedan pobija drugog, a najveća
kontradikcija je u odnosu na evanđelje po Ivanu koje se pojavila puno kasnije.
5. Nova otkrića
Isusa prikazuju na niz različitih načina
Ovisno o izvoru,
prikaz historijske ličnosti uvelike se razlikuje što je zapravo prilično
nevjerovatno i znakovito. Isuse je po nekima bio cinični filozof, karizmatični
Hasid, liberalni farizej, konzervativni rabin, revolucionarni zelot ili
pacifist, a Robert M. Price u svojoj knjizi “Deconstructing Jesus”
napisao je: “Isus kao povijesna ličnost, ako je ikad uopće postojao, mogao
je biti mesijanski kralj, progresivni farizej, šaman, mag ili helenistički
mudrac. No, nije mogao biti sve to u isto vrijeme. Drugi pak, poput Johna
Dominica Crossana, smatraju da je ova raznolikost dokaz “akademske
sramote”
Fitzgerald na
temelju svega ovog dolazi do zaključka da je Isus posljedica, a ne uzrok
kršćanstva. U svojoj knjizi “Jesus: Mything in Action” ustvrdio je da
čak i ako prihvatimo da je postojao pravi Isus iz Nazareta, to nema praktičnog
značenja jer čak i ako je postojao rabin imena Yeshua ben Yosef,
“povijesne figure” koje su sekularni učenjaci godinama iskapali i
ponovno sastavljali su fikcija.
Stoga, možda
nikad nećemo znati što je zapravo pokrenulo kršćanstvo. Vrijeme će pokazati.
(The Bosnia
Times, Index.hr)
