Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prema svim iole objektivnijim analizama sljedeća godina bi mogla biti sudbonosna za Bakira Izetbegovića i Recepa Taipa Erdogana. Iako su obojica najavila svoje kandidature na izborima, kao predsjednici stranaka SDA i AKP, mnogi im predviđaju poraz, pa tako i kraj vladavine. Analitičari ih obojicu krive za političke i ekonomske krize u koje su, skoro istovremeno, upale Turska i Bosna i Hercegovina. Te krize analitičari definiraju kao radikalno loša stanja u kojima je Bosna i Hercegovina pred raspadom, a Turska na ivici ekonomskog kolapsa. I pored silne želje i bratske ljubavi, koju su razvili takom svoje više decenijske vladavine, kao loši vladari Erdogan i Izetbegović ni sami sebi ne mogu pomoći, a kamo li da pomognu jedan drugom. Jadno je ponižavajuće stanje bespomoćnosti, tako da više djeluje kao Božja kazna, a ne kao rezultat loših ljudskih postupaka.
ALIJIN EMANET
Brojni su uzroci ovako katastrofalne politike koju su vodili njih dvojica u suglasju jedan s drugim. I pored toga ni najveći kritičari njihovih politika, sebe ubrajam u takve, nisu mogli predvidjeti ovakav njihov kraj. Vjerujem da bi bilo zanimljivo postaviti pitanje da li bi Alija Izetbegović, koji je baš njima dvojici ostavio u emanet svoje političko nasljeđe, a to su država, stranka i ideologija na kojoj su osvojili vlast, postupao isto. Osobno vjerujem da bi se Alija Izetbegović drugačije ponašao prema Erdoganu i ne bi imao poltronski odnos prema njemu kakav je ima Bakir. Potom, vjerovatno ne bi dozvolio Erdoganu da dođe u Sarajevo i drži predizborne skupove svoje stranke na kojima je prkosio Evropi. Pitanje je da li mogao imati uticaja na njega da ga odvrati od približavanja Moskvi i okretanja leđa zapadu, ali mu sigurno ne bi odobravao takvu politiku.
Ovakvi zaključci su realni naprosto zato što bi se svaki bošnjački političar, malo razumniji od Bakira Izetbegovića, a Alija je to svakako bio, postavio na ovakav način. Tako da ovakve hipoteze mogu poslužiti samo kao revizija loših politika, obojice Izetbegovića, bez nade da će ih ovaj potonji korigirati. Ono što bi trebalo zanimati javnost jeste šta će ostati kao političko nasljeđe dvojice kao nacionalnih lidera. Bosna i Hercegovina će sigurno pregurati trenutnu krizu, ma kako bila akutna, kao što će i Turska pregrmjeti inflaciju kao što je to već nekoliko puta uspjevala. Dakle, Bosna i Hercegovina će preživjeti Bakira Izetbegovića, kao što će Turska preživjeti Recepa Taipa Erdogana.
BIDEN DOLAZI
Ali, onaj ko bude pomogao ovim zemljama da prežive trenutne krize sigurno će uvjetovati njihov odlazak sa političke scene. Jer bi bilo suviše rizično vjerovati im i s njima voditi novu politiku. To se prije svega očekuje od Amerike, odnosno od Joea Bidena. Ovakve procjene su realne na osnovu stavova da je sreća što je Bosna i Hercegovina preživjela Donalda Trumpa. I to je najbolje uočio sam Milorad Dodik rekavši kako vjeruje da Bosna i Hercegovina ne bi preživjela da je Trump dobio još jedan mandat. Stoga je optimizam koji je pobudio Biden angažirajući se na Balkanu još uvijek blag. Međutim, pošto su SAD bukvalno izgubile uticaj na Bliskom istoku, to ih primorava da sa više snage brane interese na Balkanu i u Aziji.
Kako god se stvari odvijale na geopolitičkom planu, na lokalnom nivou će biti veoma dramatično. Jednostrano iza Bakira Izetbegovića će ostati tako teško političko nasljeđe i hipoteke da se ne naziru snage u opoziciji koje su spremne to riješiti ili počistiti i ako bi preuzele vlast na narednim izborima. Pravi je politički fenom koliko je sarajevska opozicija otupila i nema sluha za društvenu zbilju, pa stoga nema ni viziju, ni strategiju kako da se postavi, a kamo li da se bori protiv režima kojeg je uz nesebičnu pomoć Erdogana instalirao Izetbegović.
Zamislite najgore, bila bi moja poruka. A djelujte kao da će se stvari odvijati na najbolji mogući način po nas, po našu domovinu, kao i Tursku.
(TBT)
