ANALITIKA
Turski premijer
Ahmet Davutoglu bio je Washingtonov saveznik iza zavjese, naročito u borbi
protiv ISIL-a. Evo šta slijedi
FOTO: Davutoglu
(AP)
Ostavka turskog premijera
Ahmeta Davutoglua predstavlja još jedan udar na već zategnute odnose, ali i
dalje funkcionalne odnose Washingtona i Ankare.
Davutoglu je od
strane SAD posmatran kao saveznik i glas razuma u vladi koja sve više klizi u
autoritarizam pod uticajem predsjednika R. T. Erdogana. Osim kao cijenjen
diplomata, daleko tolerantniji prema Kurdima od Erdogana, Davutoglu je za SAD
bio važan i u borbi protiv Islamske države.
Već dvije godine,
SAD su pokušavale da usmjere pažnju turske na Islamsku državu i sunitski
ekstremizam na Bliskom istoku, međutim pod Erdoganom, Ankara je bila daleko
zabrinutija za obračun sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK).
Washington je
više puta apelovao na Ankaru da zaustavi prolaz boraca ID-a preko granice sa
Sirijom, međutim napori Ankare pokazali su se kao nedovoljni, kao i u borbi
protiv ID u kojoj se Turska oslanja na SAD i njene trupe stacionirane u bazu
Indžirlik.
FOTO: Obama,
Erdogan (AP)
Nakon što su se
kurdske snage Jedinice za zaštitu naroda (YPG) pokazale kao najefikasnije trupe
koje se na terenu protiv ID, stavovi Washingtona i Ankare su počeli da se
razilaze. Turskoj predstavlja problem što je PKK povezan sa YPG koje pomaže
SAD.
Prvobitno
nerazumijevanje povodom kurdskih boraca preraslo je u međusobno javno optuživanje,
a Erdogan je otišao toliko daleko da optuži SAD kako sarađuju sa turskim
neprijateljima i finansiraju teroriste.
“Kako da vam
vjerujemo? Jesam li ja vaš partner ili teroristi u Kabaneu?”, rekao je
Erdogan.
Davutogluov
nastup je u međuvremenu bio daleko uzdržanije, kako prema Kurdima, tako i prema
SAD. Iako u stvarnosti nije imao mnogo autonomije u donošenju odluka, on je
predstavljao važan kanal preko kojeg su SAD izražavale svoju zabrinutost i
stavove. Sada, kada se Davutoglu povukao, Ankara će sigurno iskazati još
oštrije protivljenje američkoj kolaboraciji sa kurdskim borcima.
Kao razlog
Davutogluove ostavke mediji su naveli neslaganja sa Erdoganom povodom ekonomske
politike, proširenja predsjedničkih ovlaštenja i obračuna sa disidentima. Uz to
pominje se i migrantski sporazum sa EU, kao i spekulacije da je Davutoglu želio
da pregovara sa PKK, što je Erdogan oštro odbacio navevši kako je “poraz
PKK-a jedina opcija”.
Vladajuća Partija
pravde i razvoja (AKP) vjerovatno će Davutoglua zamijeniti nekim ko će biti
saglasan sa Erdoganovim naređenjima i ko će povećati predsjednička ovlaštenja
na uštrb parlamenta.
To produbljuje
zabrinutost kritičara režima koji strahuju da će sljedeći premijer biti
lojalista koji neće učiniti ništa da umanji tendencije predsjednika ka
urušavanju slobode govora.
Osim na
unutrašnju politiku, Erdoganov monopol na moć imaće negativan uticaj i na
odnose sa SAD, Evropom i Rusijom. Pitanje je samo koliko će turski predsjednik
pojačati svoju već agresivnu retoriku i šta će biti njegov sljedeći potez u
nametanju Turske kao regionalne sile.
(The Bosnia
Times, Newsweek.rs)