KOLUMNE
Vođene novom generacijom lidera – posebno u Saudijskoj
Arabiji – Zaljevske zemlje su kreirale potpuno novu viziju s planom
samoodvikavanja od ovisnosti o nafti
Piše: Nadeem Mumtaz Qureshi, thebosniatimes.ba
Zaljevske zemlje su neviđenom brzinom i odvažnošću reagovale
na mogući utjecaj naftne krize na njihovu ekonomiju. Vođene novom generacijom lidera – posebno u
Saudijskoj Arabiji – ove zemlje su kreirale potpuno novu viziju s planom
samoodvikavanja od ovisnosti o nafti.
Pitanje koje si mi u Pakistanu trebamo postaviti je
sljedeće: Jesmo li mi išta uradili? Mnogi će reći: Zašto bismo uradili išta? To
nije naš problem. Ako cijena barela nafte padne sa 120 na 30 dolara to nije
naša briga. Ustvari, zar mi ne profitiramo od neočekivanih ušteđevina na našem
računu za uvoz nafte?
Istina, ali ne u potpunosti. Razmotrimo sljedeće: glavna
potpora pakistanske ekonomije dolazi od novčanih pošiljki koje stižu od ljudi
koji rade u inostranstvu. Suma od 18 milijardi dolara je pristigla u domove
radnika u inostranstvu. Od toga je nekih 11 milijardi dolara poslano od onih
koji rade u zemljama Zaljeva. Sama Saudijska Arabija je zaslužna za 5 milijardi
dolara godišnjih novčanih prihoda iz inostranstva.
Da se razumijemo, ovi prihodi spašavaju pakistansku
nestabilnu ekonomiju. Industrije se gase. Nezaposlenost i siromaštvo buja. A
opet naš uvoz je daleko veći od izvoza. Prema izvještajima Državne banke
Pakistana, prošle godine smo uvezli robu u vrijednosti od 41 milijardu dolara, a
izvezli smo oko 24 milijarde. Razlika između ove dvije cifre, naš trgovinski
deficit od 17 milijardi dolara, u potpunosti se nadoknađuje od novčanih
primanja iz inostranstva.
Ako oduzmemo ta primanja naša ekonomija ne bi više bila u
mogućnosti da finansira naš trgovinski disbalans. Bilo bi neophodno uraditi
neke rutinske prilagodbe u vrlo kratkom vremenskom periodu. A zbog onoga što se
trenutno dešava Zaljevu, to vrijeme bi uskoro moglo doći.
Zaljevske zemlje su poduzele niz mjera za rješavanje krize.
Neesencijalni projekti se otkazuju, a sve se više stranih radnika mijenja
domaćim. Porezi se detaljno revidiraju. Ovi porezi će se vjerovatno primijeniti
i na strane novčane prihode, a moguće i na prihode radnika koji ih šalju.
Konsultativno vijeće Saudijske Arabije, odnosno Vijeće šura,
predložilo je oporezivanje takvih novčanih pošiljki od strane inozemnih
radnika. Povećat će se i cijene boravišnih i sličnih dozvola. Umanjuju se i
subvencije na komunalne usluge, a cijene goriva u Kraljevstvu su se već utrostručile.
Svi ovi koraci će utjecati na Pakistan. Najozbiljnija posljedica ovoga bit će
gubici radnih mjesta ukidanjem marginalnih projekata. Već je prošle sedmice
jedna od najvećih građevinskih kompanija u Saudijskoj Arabiji, grupa Bin Laden,
otpustila je oko 50,000 stranih radnika. A to je samo početak. Prepostavlja se
da ima oko 4 miliona pakistanskih radnika u Zaljevskim zemljama. Samo Saudijska
Arabija ih ima oko 2 miliona. Kako se donose nove reforme tako će se sve više
Pakistanaca vratiti kući.
Ako se inostrani novčani prihodi počnu oporezivati, mnogi
pakistanski radnici neće moći izdržavati svoje porodice i možda će biti
primorani vratiti se nazad. Ovo se posebno odnosi na fizičke radnike od kojih
je većina u zemljama Zaljeva – oko 90% – iz Pakistana.
Ishod svega mogao bi biti obrnuti egzodus radnika iz zemalja
Zaljeva u Pakistan. Ovo će utjecati na pakistansku ekonomiju na dva načina.
Prvo, inostrani novčani prihodi će se umanjiti, a drugo, stotine hiljada
sposobnih radnika koji se vrate u Pakistan će samo povećati cifru nezaposlenih
u toj zemlji. Ova dvostruka muka bi samo mogla zadati posljednji udarac već
napaćenoj ekonomiji Pakistana. Stoga je iznenađujuće da se ovaj problem uopće
ne raspravlja ni u vladinim niti u političkim krugovima. Umjesto toga, koridori
moći su izgleda zaokupljeni kinesko-pakistanskim ekonomskim koridorom (CPEC)
uzimajući u obzir da se na to gleda kao na eliksir života za našu umiruću
ekonomiju.
Ovo je opasna iluzija. Da, CPEC je koristan, ali ne smijemo
zaboraviti da je to samo jedan projekat. I to kineski projekat od kojeg će oni
imati više koristi nego mi. Jedan projekat, ma kako grandiozan, ne može
zamijeniti integrisan i fokusiran ekonomski razvojni plan i strategiju za
zemlju. I to je tačno ono što danas nedostaje Pakistanu.
Vlada naglaba o implementiranju nekih mega projekata –
željeznica ovdje, metro bus tamo, termoelektrana ovamo i tako u nedogled. I sve
to bez smislene strategije ili plana da izvuče pakistanski narod iz njegove
bijede i usmjeri ga na put održivog ekonomskog razvoja.
Mogli smo se izvući sa novcem koji je doticao iz Zaljeva,
ali se čini da će se česma uskoro zavrnuti. I to je realnost koja nas treba
zanimati, a ne kineski koridor.
(The Bosnia Times, Prevela Esma Latić)
